Ako vas neko upita gdje je sada ministar vanjskih poslova BiH, recite mu – eno ga na Lipi kod Bihaća, glumi ministra unutrašnjih poslova. I kaže da od silnog posla (čitaj: FB obračuna sa novinarima) nema vremena da stalno odgovara na secesionističke izjave Milorada Dodika.
A ako vas upitaju gdje je lider SDP-a, kažite mu – eno ga, na čekanju, piše FB statuse posvećene onom starom Miloradu Dodiku.
Ako kojim slučajem neko upita i za Michaela Murphya, recite mu – ambasador trenutno na Twitteru izražava zabrinutost zbog ponašanja predsjednika SNSD-a, stranke koja je prije samo dva mjeseca postala stup reformi koje su nam obećali čim izbace SDA i DF iz vlasti.
Za petnaest dana će se navršiti tri mjeseca otkako nas je obasjalo svjetlo promjena na državnom nivou. Za ta dva i po mjeseca operacije OSA-e su predate Risti Zariću. Dodikovom. Za tih 75 dana Služba za poslove sa strancima je predata SNSD-u. I sve ono što Dodik proteklih osam i više godina nije kontrolisao u sigurnosnom sektoru. Nije usvojena ni Strategija za borbu protiv korupcije. Nema saglasnosti za vježbe Oružanih snaga BiH. A integracije s NATO-om su postale “saradnja”.
Tri mjeseca su prošla otkako smo na Istrazi objavili da su Milorad Dodik i Dragan Čović usaglasili privremeno “primirivanje” sa Igorom Kalabuhovim sve dok u potpunosti ne preuzmu sigurnosni sektor. I, evo. Dodik je preuzeo ono što nije kontrolisao, pa je sada, opet, mogao postati “novi Dodik”, a ne onaj stati kakvim ga pamti Nermin Nikšić.
U nedostatku poluga u sigurnosnom sektoru koje je predao Dodiku, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je preuzeo ulogu ministra unutrašnjih poslova, pa posjećuje migrantske kampove i zatvore što ih na Lipi kod Bihaća gradi EU. I još govori o “povećanom broju migranata, koji se iz Hrvatske vraćaju u BiH”.
“Oni se vraćaju u readmisiji, na osnovu sporazuma između zemalja, Hrvatska je vratila u jako kratkom periodu više od 500 migranata, što prije nije bio slučaj, pa smo analizirali i taj segment”, izjavio je za Avaz njihov stalni dopisnik Elmedin Konaković.
“Prije nije bio slučaj”. Upravo to je rekao Elmedin Konaković, reformator. I upravo u tome i jeste ključ svega.
Dok sigurnosni sektor u potpunosti nije bio prepušten Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, Hrvatska je u Bosnu i Hercegovinu ubacivala migrante – ilegalno. Sada to radi legalno. Recimo, prema zvaničnim podacima Službe za poslove sa strancima, tokom cijele 2020. godine Hrvatska je u BiH putem readmisije prebacila 208 osoba. Otkako je u martu sigurnosni sektor BiH prebačen u nadležnost Dodika i Čovića, Hrvatska je putem readmisije u BiH prebacila 500 migranata. Što je više nego tokom cijele 2020. godine. I samo malo manje nego tokom cijele 2019. godine (ukupno 783).
Ovo bi, recimo, moglo biti jedno od otvorenih pitanja o kojima bi Elmedin Konaković mogao porazgovarati sa svojim dragim kolegom iz Hrvatske Gordanom Grlićem-Radmanom, u trenucima dok se odmaraju od razgovora o izbornom zakonodavstvu.
Nermin Nikšić bi, istodobno, dok je na čekanju, mogao svratiti do one Dodikove destilerije, pa da mu “stari prijatelj”, dok mu je još u zagrljaju, na uho prošaputa riječi zahvale za četvrtog delegata zbog kojeg su danas SNSD i HDZ konstanta, a svi drugi – samo u prolazu.
