Slovenska demokratska stranka Janeza Janše doživjela je težak poraz na izborima u Sloveniji, pokazuju izlazne ankete. Relativni pobjednik izbora je stanka Gibanje Svoboda koja je, prema izlasnim anketama, osvojila 35,8 posto, tako da bi stranka Roberta Goloba u slovenačkom parlamentu, od 90 mjesta mogla imati čak 42 zastupnika. Na drugom mjestu je, pokazuju do sada pouzdana istraživanja, Slovenska demokratska stranka aktualnog slovenačkog premijera Janeza Janše. Njima bi, budu li ova istraživanja potvrđena, trebalo pripasti 26 mjesta u Državnom zboru Republike Slovenije (Parlament). Na trećem mjestu je Nova Slovenija – Kršćanski demokrati. Oni su, prema izlaznim anketama, osvojili 6,8 posto i pripada im osam zastupničkih mjesta. Socijalni demokrati su, prema istraživanjima, osvojili 6,6 posto, čemu je ekvivalent sedam zastupničkih mjesta. Levica je osvojila 4,4 posto glasova i pripast će im pet mjesta.
To znači da bi, prema ovim istraživanjima, novi slovenački premijer trebao Robert Golob, predsjednik Gibanje Svobode koja sa Socijaldemokratama i Levicom ima 57 zastupničkih mjesta, što je daleko iznad potrebne natpolovične većine.
“Ponavlja se Belveder 36.”, govori kroz megafon srednjovječni muškarac odjeven u crno, s kačketom na glavi i ruksakom na leđima. Na ramenu mu je bila radio stanica koje je povremeno prekidala tišinu. Putem nje je dobijao informacije sa drugih barikada.
“Ovdje neće proći”, odgovarao je svojim sagovornicima.
Kada se potpuno razvidnilo, na okolnim stijenama što čine klanac kroz koji prolazi cesta koja spaja Podgoricu sa Cetinjem, ukazali su se mladići sa kapama i maskama preko lica. Dolje, na cesti, sjedile su djevojke. Ispred njih je bilo kamenje, a iza njih poredane gume.
“One će prve reagirati”, objašnjava nam lokalna novinarka.
A poslije, u slučaju incidenata, reagirat će ovi sa stijena. Kamenje je spremno. I molotovljevi kokteli.
Belvederske demonstracije 1936. godine, objašnjava nam kolegica, bile su reakcija crnogorskog naroda na obespravljeni položaj u Kraljevini Jugoslaviji. Demonstracije su ugušene u krvi. Ubijeno je šest Crnogoraca.
Osamdeset i pet godina kasnije, na istom su mjestu okupljeni Crnogorci. Proveli smo noć s njima. Poneka baklja i skandiranje da “ovo nije Srbija”. Većina demonstranata noć je provela uz vatre. Nekoliko lažnih uzbuna da je uz Podgorice krenula kolona vozila sa mitropolitom Joanikijem unosile su nemir u masu. No, ubrzo se sve smirilo. Ali nemiri su izbili u centru Cetinja. Suzavci i nemiri na trgu ispred Cetinjskog manastira gdje bi ovog subotnjeg jutra trebalo biti održano ustoličenje mitropolita Joanikija.
Već je bilo prošlo sedam sati kada se, po ko zna koji put, pojavila informacija da je u Podgorice krenula kolona prema Cerinju. Onda je došla (dez)informacija da će mitropolit doći helikopterom. I tako ukrug.
Prošlo je 45 minuta od posljednje glasine da je kolona krenula iz Podgorice. Patrijarh Porfirije negdje oko ponoći najavio je da će sveštenstvo u nedjelju ujutro krenuti prema Cetinju.
“Uvjereni smo”, reći krajem marta srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, “da ova posjeta predstavlja još jednu potvrdu čeličnog prijateljstva”.
Pored njega je u tom trenutku sjedio Vei Fenghe, ministar nacionalne odbrane Narodne Republike Kine. Čelično prijateljstvo, objasnit će Vučić, moglo bi se naročito ogledati kroz “vojnoekonomsku,vojnomedicinsku i vojnoobrazovnu saradnju”.
Uslijedila je, potom, parada, nakon koje je gost iz Kine, sa ministar odbrane Srbije Nebojšom Stefanovićem položio vijence na spomen-obilježje ispred nekadašnje zgrade kineske ambasade u Beogradu, pogođene tokom NATO bombardovanja 1999. godine.
Da li se ovim činom srbijanska vojna struktura definitivno opredijelila za stranu protiv NATO-a?
Dragana Mitrović, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i direktorka Instituta za azijske studije, tada je sa Slobodnu Evropu kazala kaže da je posjeta kineskog ministra smislena „ako se gleda održavanje visokog nivoa političke saradnje“.
„Srbija je nabavljala naoružanje iz Kine i bilo je najave da će se to nastaviti. To je donekle slanje poruke da se Srbija oslanja i na druge partnere, a ne samo na zapadne”, kazala je ona.
No, da li to znači da se Srbija dodatno povezuje sa Kinom nauštrb Ruske Federacije? U oktobru prošle godine, naime, rusko Ministarstvo odbrane u Beogradu je otvorilo ured u Srbiji.
“Cilj osnivanja predstavništva Ministarstva obrane Ruske Federacije u Republici Srbiji je pružanje podrške i brže rješavanje pitanja vezanih za vojnotehničku pomoć kao i vojnu i vojnotehničku suradnju u skladu sa sporazumom između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o vojnotehničkoj suradnji koji je potpisan na osnovu dogovora predsjednika i vrhovnih komandanata Aleksandra Vučića i Vladimira Putina“, saopćili su tada iz Ministarstva obrane Srbije.
Dva mjeseca prije formalne obavijesti o podizanju nivoa vojne saradnje Srbije i Ruske Federacije, u Rusiji je organiziran Međunarodni vojnotehnički forum „Armija 2020“.
zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić na Forumu u Moskvi
“Gosti su potom imali mogućnost obići dio izložbe savremenog naoružanja i opreme u kongresno-izložbenom centru „Patriot“. Na kraju dnevnog programa, na obližnjem poligonu Alabino predstavnici su prisustvovali prvoj fazi takmičenja tenkovskih brigada u okviru Međunarodnih vojnih igara, u kojima učestvuju ekipe iz Kine, Bjelorusije, Azerbejdžana i Srbije”, saopćeno je iz Ministarstva odbrane BiH čija je delegacija, sa zamjenikom ministra Mirkom Okolićem (SNSD – Milorad Dodik) na čelu, prisustvovala Forumu.
Dakle, Kina, Bjelorusija, Azerbejdžan i Srbija učestvovali su u “međunarodnim vojnim igrama”. To pokazuje da srbijanske oružane snage, unatoč saradnji sa NATO-om, ojačavaju svoje veze sa Kinom i Rusijom. Većina naoružanja koje je Srbija nabavljala zasnovna je na bivšoj sovjetskog tehnologiji. Srbija je od Rusije nabavljala borbene avione MIG-29, helikoptere, tenkove i oklopna vozila. Vojska Srbije je 10. oktobra izvela veliku vojnu vježbu i demonstrirala upotrebu oružja ruske proizvodnje, uključujući protivzračni sistem Pancir. Osim toga, predstavila je borbene dronove koje je nedavno nabavila iz Kine.
Bili smo malo ispred slovensko-hrvatske granice i razgovarali sa onima koji za svoj život zarađuju u Sloveniji.
“Ma, ni Slovenija nije više, šta je bila,” govorili su radnici iz autobusa koji je, par godina, vozio iz Sarajeva za Ljubljanu,”ni tamo zakon više ne vredi, dogodi se, da ne dobiješ ni plate.” Migracija ljudi nikada nije bila problem. Oni su imali iskustva i razumjeli su procese. Štetna je migracija mafijskih praksi.
Nakon jedanast mjeseci o legitimitetu slovenačke Vlade opet će glasati zastupnici u Parlamentu. Premijer Janeza Janša u međuvremenu je, pored ostalog, uspio za genocid u Srebrenici okriviti JNA i počinitelje zločina nakon Drugog svetskog rata.
A već u prvoj sedmici, kad je Janšina vlada preuzela vlast, ministar odbrane iz koalicijske Stranke krščanskih demokrata Matej Tonin pojasnio je, da je bio žrtva – tri miliona maski, koje je obećao i da je sve bilo samo zavjera. Za glavne krivce označio je posrednike iz BiH, Emira Begovića i Seada Žilu.
Premijer Janez Janša za glavnoga strateškoga savjetnika za debirokratizaciju države izbarao je saradnika već iz prethodnih mandata – Ivana Simiča. Bivši direktor poreske uprave i Slovenije i Srbije pojasnio je da Sloveniji treba savremen uzor poreskog režima i radničkih plata.
“Uzor nam treba biti Srbija”, rekao je Ivan Simič, koji je prije toga bio savjetnik Aleksandra Vučića.
A izbjegavanje poreznom sistemu je bizinis plan Roka Snežiča, kojemu je zabranjen ulazak na teritoriju BiH. Svome stvarnome prijatelju iz zatvora Janezu Janši ponudio je u 2018. godini pomoć, SDS je dobio – i onda vratio – nezakoniti zajam 450.000 evra preko Banjalučanke Dijane Đuđić. Janez Janša je u međuvremenu objasnio, da su Snežičeve tvrdnje, da mu je i osobni porezni savjetnik, izmišljotina.
Ali zajam SDS-u od Dijane Đuđić bio je istinit i realizovan je uz pomoć propagandnog imperija u vlasti Janšinog SDS-a i njihovih mađarskih suradnika, bliskih Viktoru Orbanu. Dio ovog medijskog kruga su i poduzeće Novatv24.si, gdje je među dioničarima i nadzornicima supruga Roka Snežiča, Klavdija Snežič, i Nova hiša, gdje je među vlasnicima poduzeće Bartolomea. Bartolomeo je 2007. godine osnovao Nastja Sušinski, na kaznu zatvora osuđeni suradnik brata Kristijana Sušinskega i Igora Bavčara, jednog od osamosvojitelja iz kruga Janeza Janše. Trojka je 2015. godine bila osuđena na kaznu zatvora zbog pranja novaca tokom privatizacije Istrabenza. A u poduzeće Bartolomea se, kao vlasnik sa 97.500 evra, već 2010. godine upisao i Stanislav Petek, dugogodišnji prijatelj Janeza Janše i predsednik lokalnog odbora SDS u Miklavžu na Dravskom polju. Stanislav Petek onda je postao jedini vlasnik Bartolomeje, a novac je već sljedeće godine povučen iz poduzeća, a kao direktorica je u javni registar upisana Jerneja Sušinski. Ona je, nakon osude Nastje, promjenila ime u Jerneja Sotto. A 15. januarja 2021, ni pola mjeseca nakon što su u medijima objavljeni dokumenti bosanskog tužilaštva o pranju novaca u vezi sa Rokom Snežičom – gdje je među osobama koje su primale oprani novac u Sloveniji navedena i Jerneja Sotto, Stanislav Petek je istupio iz Bartolomeje. Svoje vlastništvo prenio je na Jerneju Sotto aka Sušinski.
Sa Rokom Snežičem i poduzećima u Banja Luci za “poreznu optimizaciju ala Snežič” pominje se i Klemen Nicoletti, suvlasnik Majbert Pharm, poduzeća koje je vladi Janeza Janša, krajem 2020. godine, nabavilo brze testove za koronavirus. Sa ovim testovima, zadnjih sedmica, ima više problema nego uspjeha. Klemen Nicoletti je suvlastnik Majbert Pharm postao lani, u petom mjesecu, zajedno sa Amadejem Alanom Eferlom, koji ima prebivalište u Dubaiju, a i u međunarodnim krugovima ovi momci su poznati kao prevaranti. Sa milionskim poslom Majbert Pharma sa Vladom Janseza Janše hvalio se i Luka Lah, jedan od članova podmladka SDS, koji su ranije snimljeni kako konzumiraju drogu. Majbert Pharm ima obaveze da zajam i kamate, u vrijednosti skoro 900.000 eura, u roku dva i po mjeseca vratiti preduzeću PCX invest u vlasti Janka i Karoline Jenko, sa zastupnikom Janom Jenkom.
Vlada SDS sa korona-zakonskim paketima promijenila je zakone i pravila prema kojima bi se poslovi vodili sa što manje birokracije. Oduzete su mogućnosti civilnom društvu da surađuje kod odluka, sa prijateljima su, uz hranu i piće, ugovarani pooslovci, ne poštuju se osude o nezakonitim kadrovskim promijenama u vrhu policije.
Optužbe zbog policijske represije uz sve izkaze neslaganja sa Vladom dobile su novu dimenziju, kad je policija štitila privatno poduzeće za bezbjednost koje je izvršivalo samovolju gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića prilikom nasilnog istjerivanja ljudi iz Autonomne tovarne Rog. Repriza terora vlasti iz godine 2016, kad se slično događalo i u beogradskoj Savamali, sada je uspjela i u Ljubljani.
I tako su momci u žutim prslucima, koji još uvijek upotrebljavaju iste znakove i tipografiju kao kad su se ponašali kao članovi rasističke grupe Generacija Identiteta, prije nego im je Europol kao desnim krajnim ekstremistima blokirao profile na socijalnim mrežama, zakoračili na Metelkovu, autonomni prostor od 1993. godine i pozivali da se sve ruši i tamo. Članovi SDS-a i njihove poruke su potvrdili i širili. A onda je policija sa specijalnim jedinicama – oko 30 njih – na praznik kulture stigla na Metelkovu, da provjeri tvrdnje osoba u žutim prslucima – da na Metelkovoj ima otvorenih lokala. Mladi neofašisti tada su se počeli zabavljati na Internetu sa idejom da su ljudi na Metelkovoj sami zvali policiju. Generalna uprava policije naredni dan promjenila je prva objašnjenja ljubljanske Policijske uprave. Objasnili su da je policija došla na Metkovo jer je još uvijek štitila red i mir zbog kulturnog protesta koji se je mirno odvijao. Progon krajnjih desničara dobiva nova shvatanja.
A među slovenačkim parlamentarcima koji će odlučivati o budučnosti ove Vlade ima onih koji znaju da poslije ovog mandata nemajo više šansi da se vrate u parlament. Onda su i drugi, koji su dovoljno umišljeni da vjeruju da njihovo prisustvo u Vladi štiti ono malo što je još ostalo od demokracije. A veliki dio društva zna, da nam u doba globalnih promjena i ekonomske krize treba nova politika. Svi i pamte, da oni koji su na vlasti, ako im ne uspije prije toga demokraciju promjeniti u izbornu autokraciju, najčešće nisu pobjednici novih izbora.
20:05 – U Nikšiću pucano iz automobila sa crnogorskim zastavama
“Ruska novinarska agencija Sputnjik piše kako je u Nikšiću pucano iz automobila sa crnogorskim zastavama. U Podgorici nema incidenata” 19:55 – “Nije ovo Srbija”, skandiraju okupljeni na Trgu u Podgorici
Hiljade ljudi se ne može probiti do Trga. Organizatori kažu da je kolona ljudi blokirana još kod Morače, neka dva kilometra od Trga pic.twitter.com/bZ22OzCDci
“Evo me u Titogradu”, kaže stariji Crnogorac svom prijatelju na telefon i nastavlja objašnjavati: “tu, tu, u centru smo strogiom”.
Par minuta kasnije objašnjava da je porijeklom iz Nikšića, ali da živi u Herceg Novom.
“A zašto ste došli”, pitam ga
“Da branim Crnu Goru”, odgovara.
“Ili da branite Milu Đukanovića”, nastavljam.
“Ne, ne. Ovo nije politički skup. Nema DPS ništa sa ovim”, objašnjava.
“Ko je to napao Crnu Goru, pa je branite? Od koga branite”, zapitkujem dalje.
Trenutak šutnje, onda kratki osmijeh.
“Dobro vi u Bosni znate od koga je branimo. Od ovih što hoće da nam uzmu nezavisnost”, ne da se zbuniti.
Dvojica mladića s crnogorskim kapama pridružuju se nađem sagovorniku. Na majici im piše – da je vječna Crna Gora, a u ruci im zastave.
“Hajte, braćo moja”, dočekuje ih naš sagovornik zagrljajem.
Oko njih su već odavno zauzeta mjesta. Zastave i ostali rekviziti su na svakom koraku. Za sada, objašnjava mi kolegica sa vijesti.me, niko nema procjenu koliko će ljudi biti na skupu.
“Dvadesetak hiljada minimum”, procjenjuje kolegica Svetlana Đokić.
Policija u civilu je na svakom koraku. Đukanovićevi opozionari, inače pobjednici na posljednjim izborima upozorili su dan pred skup u Podgorici da bi moglo biti incidenata. Zasad ih nema. Zvanično, skup počinje u 19 sati.
Ekipa Istrage nalazi se na podgoričkom Trgu Republike i ovdje uživo će izvještavati o svim događajima. Live prenos će biti i na facebook stranici Istrage, a detalje ćete moći pratiti i na našem Twitter nalogu.
Predsjednik Donald Tramp ima jednostavnu poruku za Evropljane kada su u pitanju pregovori između Kosova i Srbije. Ona glasi: Srbi i Kosovari mogu se dogovoriti. Mogu se zaustaviti povlačenja priznanja, a nova priznanja mogu se obezbijediti samo pod uticajem Vašingtona. To EU ne može pružiti, a kamoli zaustaviti. Ako Brisel, Pariz i Berlin ovo ne shvate, onda se, poslije „ekonomskog“ sporazuma za autoputeve i željeznice, lako može organizovati još jedan sastanak u Vašingtonu, gdje bi se potpisao „politički“ sporazum.
Evropska unija i zvanični Brisel nisu mogli zaustaviti kampanje poput stopostotne carine koju je Kosovo uvelo za proizvode iz Srbije i BiH. Nisu mogli zaustaviti ni kampanju protiv priznavanja koju je protiv Kosova vodila Srbija. Poziv kosovskim i srbijanskim zvaničnicima u Bijelu kuću još je jedan udar Evropskoj uniji i podsjećanje na njihov odnos prema zemljama Zapadnog Balkana koje su očigledno zanemarili. Evropska unija svojom politikom na Zapadnom Balkanu nije uspjela normalizovati odnose i drugih zemalja bivše Jugoslavije.
Kampanja protiv priznanja Kosova koju je vodio Ivica Dačić sa svojom diplomatijom očigledno je pogodila Vašington. I to je rezultiralo ovim sporazumom.
Premijer Kosova i predsjednik Srbije su se usaglasili da će:
Obe strane primijeniti sporazum o autoputu Beograd-Priština koji je prethodno potpisan 14. februara 2020.
Obe strane primijeniti željeznički sporazum Beograd-Priština koji je prethodno potpisan 14. februara 2020.
Srbija i Kosovo saglasni su da će napredovati u ekonomskoj normalizaciji pristajući da se obje strane obavežu na zajedničku studiju izvodljivosti o opcijama za povezivanje železničke infrastrukture Beograd-Priština sa lukom na Jadranu.
Kosovo i Srbija sarađivat će sa Američkom korporacijom za međunarodno finansiranje razvoja radi operacionalizacije sljedećeg:
Autoput Mira
Željeznička veza između Prištine i Merdara
Željeznička veza između Niša i Prištine
Obezbeđivanje finansija za podršku zajmova potrebnih za mala i srednja preduzeća
Dodatni bilateralni projekti.
Stalno prisustvo Američke razvojne agencije u Beogradu, Srbija.
Obe strane će otvoriti i operacionalizovati objekat zajedničkog prelaza Merdare.
Obe strane će se pridružiti „mini-šengenskoj zoni“, koju su Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija najavile u oktobru 2019. godine, i u potpunosti iskoristiti njene beneficije.
Obe strane će međusobno priznati diplome i stručne uvjerenja.
Obe strane će se složiti da sarađuju sa Ministarstvom energetike SAD i drugim odgovarajućim pravnim licima američke vlade na studiji izvodljivosti za potrebe dijeljenja jezera Gazivode kao pouzdanog snabdijevanja vodom i energijom.
Obe strane će diverzifikovati svoje zalihe energije.
Obje strane će zabraniti upotrebu 5G opreme koju isporučuju nepouzdani dobavljači u svojim komunikacionim mrežama. Tamo gdje je takva oprema već́ prisutna, obje strane se obavezuju na blagovremeno uklanjanje i druge napore za posredovanje.
Obe strane će povećati avionski pregled putnika, međusobnu razmjenu informacija i u okviru šire američke saradnje na Balkanu i obavezaće se na tehnološke nadogradnje za borbu protiv ilegalnih aktivnosti primjenom i operacionalizacijom sistema za provjeru i informisanje koje obezbeđuju SAD, uključujući RIBE, APIS, ATS-G i SRTP.
Obe strane se obavezuju da će štititi i promovisati slobodu vjeroispovesti, uključujući obnavljanje međuvjerske komunikacije, zaštitu vjerskih lokaliteta i sprovođenje sudskih odluka koje se odnose na Srpsku pravoslavnu crkvu, i nastavak restitucije jevrejske imovine bez nasljednika iz vremena Holokausta.
Obe strane se obavezuju da će ubrzati napore na pronalaženju i identifikovanju ostataka nestalih osoba. Obje strane se obavezuju da će identifikovati i primijeniti dugoročna, trajna rešenja za izbjeglice i interno raseljena lica. Obje strane se obavezuju da će utvrditi kontakt osobu koja će predvoditi ove aktivnosti u okviru svojih vladinih ministarstava i koordinisati između Beograda i Prištine, i obezbijedit će godišnje ažuriranje broja riješenih i neriješenih slučajeva.
Obe strane će sarađivati sa 69 zemalja koje kriminalizuju homoseksualnost kako bi se založile za dekriminalizaciju.
Obe strane se obavezuju da će u cjelini odrediti Hezbolah kao terorističku organizaciju i u potpunosti sprovesti mjere za ograničavanje poslovanja i finansijskih aktivnosti Hezbolaha u svojim jurisdikcijama.
Kosovo će se složiti da primijeni jednogodišnji moratorijum kojim se traži novo članstvo u međunarodnim organizacijama. Srbija će se usaglasiti sa jednogodišnjim moratorijumom u kampanji za nepriznavanje Kosova i uzdržat će se od formalnog ili neformalnog zahtjeva od bilo koje nacije ili međunarodne organizacije da ne prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Oba sporazuma o prestanku stupaju na snagu odmah.
Kosovo i Izrael se slažu da se međusobno priznaju.
Rukovanje policajca i djevojčice ogrnute u crnogorsku zastavu stvara utisak da je sve u redu. Ali nije. Trg kralja Nikole polako se puni. Nikšićke komite u Cetinje su došle tačno u podne. S palcem i kažiprstom u zraku otpjevali su crnogorsku himnu. Kasnije će skandirati da “ovo nije Srbija” i da “nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora”.
Nešto ranije svećenik crnogorske pravoslavne crkve pokušao je ući u dvorište Cetinjskog manastira. Policija ga je vratila, a okupljene “patriote” su, potom, ukoline ogradu postavljenu na ulazu.
Tamo, iza leđa specijalaca postrojenih u dvije vrste, u nedjelju ujutro bi trebao biti ustoličen mitropolit Joanikije. On pripada sprskoj pravoslavnoj crkvi.
“Izdaja, izdaja”, skandirali su okuplljeni Crnogorci prije nego što su psovkama propratili ime Dritana Abazovića.
Crnogorske nacionalne organizacije i udruženja, i opozicija okupljena oko Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića zahtijevaju od SPC da ustoličenje Joanikija premjeste u neki od hramova u drugim gradovima Crne Gore. Svi oni su najavili da će na dan ustoličenja prisustvovati protestu na Cetinju.
“Gradonačelniče, šta ćemo da poduzmemo”, pita srednjovječni Crnogorac Ivana Vukovića, prvog čovjeka Podgorice.
“Mirno, samo mirno”, odgovara gradonačelnik Vuković, dok s maskom preko lica sjedi na Trgu u Cetinju.
Za većinu okupljenih, čin ustoličavanja Joanikija u Cetinjskom manastiru, predstavlja početak „okupacije“ Crne Gore. Ili, jednostavnije rečeno, uvođenje Crne Gore u „srpski svet“.
Dok pišemo ovaj tekst, negdje oko pola dva popodne, ispred policije koja stoji na ulazu u manastir više neka okupljenih građana. Većina ih je raspoređena u okolnim kafićima koji bi se, kažu nam domaćini, trebali zatvoriti u subotu, oko 15 sati.
Ustoličenje mitropolita Jaonikija zakazano je za nedjelju, u 8 ujutro. Autobusi iz Srbije i Bosne i Hercegovine (Republika Srpska) dovoze one koji će sutra biti na svečanosti u krugu manastira. Crnogorske patriote bit će s druge strane policijskog kordona. Većih incidenata u subotu do 14 sati nije bilo. Tek je ujutro jedan stariji Crnogorac pokušao probiti policijski kordon. Nije uspio.
Incidenti na ulazu u Cetinjski manastir. “Crnogorske patriote” izviždale policiju pic.twitter.com/ZdDiKp0b0E
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
