Istrage

Dokumenti iz slučaja Dobrovoljačka: JNA 30. aprila naredila “neutralisanje” jedinica TO, Alija Delimustafić “aboliran” odgovornosti, iako je naredio blokadu jedinica JNA

Bivši ministar unutrašnjih poslova RBiH Alija Delimustafić izdao je 29. aprila 1992. godine naredbu pripadnicima MUP-a RBiH da “izvrše blokadu šireg reona vojnih objekata JNA iz kojih se nastoje iznijeti sredstva”. Ali Tužilaštvo BiH nije našlo dovoljno elemenata da u slučaju Dobrovoljačka podigne optužnicu protiv Delimustafića, koji je godinama održavao dobre veze sa službama u Beogradu gdje se jedno vrijeme čak i skrivao od bh. pravosuđa. Umjesto Delimustafića, optuženi su njegovi podređeni – Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić. Štaviše, Alija Delimustafić nikada nije bio ni pod istragom, iako dokument u prilogu dokazuje da je on 29. aprila 1992. godine izdao naređenje utemeljeno na naređenju koje je istog dana izdao komandant Štaba Teritorijalne odbrane Republike BiH Hasan Efendić. Među optuženima u predmetu Dobrovoljačka je i Hasan Efendić. Alije Delimustafića, rekosmo, nema. On je samo svjedok. Baš onako kako je svjedočio i u slučaju Veliki park, u krivičnom postupku protiv Jusufa Pušine i Dragana Vikića koji su, na kraju, oslobođeni.

Ovo je, dakle, dokument (sa haškom oznakom) kojom ministar unutrašnjih poslova, na osnovu odluke Predsjedništva BiH, naređuje “blokadu šireg reona vojnih objekata iz kojih se nastoji iznijeti materijalno-tehnička sredstva” i blokadu “nenajavljenih kolona jedinica bivše JNA i bez pratnje MUP-a”, te “sprječavanje izlazaka iz kasarne i komuniciranje na teritoriji RBiH”.

Istog dana, 29. aprila 1992. godine, i komandant Štaba Teritorijalne odbrane Republike BiH Hasan Efendić izdao je naredbu kojom je svim jedinicama TO naredio da, u koordinaciji sa MUP-om RBiH, masovno zaprečavaju sve putne pravce na teritoriji BiH kojima jedinice bivše JNA otpočinju izvlačenje tehničkih materijalnih sredstava. Ova naredba je, prema informacijama Istrage, jedan od dokaza Tužilaštva BiH, u predmetu Dobrovoljačka, u okviru kojeg je podignuta optužnica protiv deset bivših visokopozioniranih policijskih, vojnih i političkih dužnosnika RBiH, među kojima nema Alije Delimustafića.

Istog dana kada je TO izdala ovu naredbu, o njoj su bili informisani i oficiri JNA, što je vidljivo i iz dokumenta koji je 30. aprila sačinio Stanislav Galić, tada pukovnik JNA i komandant 30. partizanske divizije. Galić će kasnije postati general Vojske RS koji je u Haagu osuđen na doživotnu robiju zbog granatiranja, snajperisanja i terorisanja građana u opkoljenom Sarajevu. Galić, naime, 30. aprila 1992. godine šalje akt u kojem informiše jedinice da je TO RBiH izdala naredbu o “zaprečavanju puteva” jedinicama JNA.

“Od komande 5. korpusa str. pov. br. 401-1 od 29.04.1992. godine dobili smo akt sledeće sadržine: U cilju preduzimanja mera za odbranu objekata rasporeda jedinica 5. Korpusa južno od rijeke Save i obezbjeđenja nesmetanog kretanja motornih vozila i kolona za snabdevanje, u daljem tekstu dostavljamo Vam naredjenje o sprovodjenju odluke Predsedništva Republike BiH br. 02-11-327/92 koje je potpisao komandant Štaba TO Republike BiH pukovnik Hasan Efendić”, napisao je Stanislav Galić.

dokument pukovnika JNA Stanislava Galića

Pukovnik Galić, potom, 30. aprila, “u cilju sprječavanja dejstava neprijatelja” izdaje naređenje jedinicama JNA.

“Sva ranija naređenja komande 5. korpusa i 30. parttizanske divizije vezano za obezbeđenje objekata i ljudstva te pokreta jedinica ostaju i dalje na snazi uz povišene mjere. Svaki  orgenizovani pokret  evidentirajte u štabu jedinice sa početkom polaska i dolaska u očekujući  rejon. U slučaju upućivanja. kolona
obavezno izvestiti štab 30. partizanske divizije. Рojačati mjere neposrednog borbenog osiguranja objekata i ljudstva, posebno štabova komandi i jedinica. U tom cilju sprječavati ulazak nepoznatim licima uz propisanu identifikaciju. Različitim i kombinovanim vidovima” u zoni  odgovornosti / zasjedama , patrolama, izviđanjem / sprečavati ubacivanje neprijatelja, posebno DTG koje treba neutralisati u zoni odgovornosti”, naveo je Stanislav Galić.

Dva dana kasnije, “paravojne” formacije potpomognute jedinicama JNA pokušale su zauzeti Predsjedništvo BiH. Tokom akcije, na sarajevskom aerodromu je zarobljen i predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović. Događaj u Dobrovoljačkoj desio se 3. maja. Međunarodni tužilac Tužilaštva BiH Džud Romano je u svojoj naredbi o obustavi istrage iz 2012. godine naveo da je kolona JNA bila “legitiman vojni cilj”. No, Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv desetorice visokih zvaničnika RBiH. Alije Delimistafića nema na optužnici.

Otkrivamo detalje iz optužnice: Mladićev ađutant svjedok Tužilaštva BiH, opisan kao žrtva ratnih zločina u Dobrovoljačkoj

Ađutant Ratka Mladića jedan od je svjedoka Tužilaštva BiH u predmetu “Dobrovljačka”. Rajko Banduka, bivši zastavnik JNA i Vojske RS, koji je tokom rata obavljao funkciju sekretara komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, u optužnici u predmetu “Dobrovoljačka” naveden je kao “žrtva ratnog zločina” za koji je optuženo deset visokopozicioniranih političkih, policijskih i vojnih zvaničnika RBiH. Prije osam godina, u oktobru 2014. godine, Banduka je, kao svjedok odbrane, svjedočio u Hagu, u korist sada na doživotnu robiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Osim toga, Banduku su u julu 2004. godine hapsili pripadnici SFOR-a, zbog sumnji da je bio uključen u aktivnosti koje su suprotne Dejtonskom mirovnom sporazumu.

“Ratko Mladić je moralan i pošten čovjek koji je zagovarao suživot naroda u BiH”, izjavio je prilikom svjedočenja pred Haškim sudom zastavnik Banduka.

Tokom istog svjedočenja, Banduka je ispričao kako je u maju 1992. godine, tokom povlačenja JNA iz Sarajeva, bio zarobljen i pretučen. Njegov iskaz kasnije će uzeti i Tužilaštvo BiH koje je ove sedmice podiglo optužnicu protiv desetorice visokih političkih, vojnih i policijskig funkcionera Bosne i Heercegovine u predmetu poznatom kao “Dobrovoljačka”. Istraga.ba imala je uvid u dijelove optužice podignute prošle sedmice i u nastavku ćemo objaviti ključne detalje i događaje koje Tužilaštvo BiH stavlja na teret Ejupu Ganiću, Zaimu Backoviću, Hamidu Bahti, Hasanu Efendiću, Fikretu Muslimoviću, Jusufu Pušini, Bakiru Alispahiću, Enesu Bezdrobu, Ismetu Dahiću i Mahiru Žišku.

Osam ubistava, ranjavanje 22 osobe i fizičko zlostavljanje preko trideset zarobljenih pripadnika JNA ključne su optužbe za koje je koje Tužilaštvo BiH tereti desetoricu optuženih.

“U vremenskom periodu od 03.05.1992.godine do polovine maja 1992.godine, za vrijeme medunarodnog oružanog sukoba, između dijelova bivše JNA i TO RBiH, koji je trajao i na području Sarajeva, Ganić Ejup, kao član Predsjedništva RBiH, Backović Zaim, kao član operativnog centra Štaba TO RBiH Efendić Hasan, kao komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane BiH, Bahto Hamid, kao komandant Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Stari grad Sarajevo, Muslimović Fikret, kao načelnik Bezbjednosti u Republičkom štabu Teritorijalne odbrane BiH, Pušina Jusuf, kao pomoćni ministra unutrašnjih poslova R BiH i načelnik Štaba MUP-a RBiH, Alispahić Bakir, kao načelnik Centra službi bezbjednosti Sarajevo i član Štaba MUP-a RBiH, Bezdrob Enes, kao načelnik Stanice javne bezbijednosti Stari Grad, Dahić Ismet, kao komandir Policijske stanice Stari Grad i Žiško Mahir, kao načelnik Biroa za istraživanje ratnih zločina, svako od njih, za vrijeme obavljanja gore pomenutih dužnosti, odnosno funkcija, te u okviru svojih ovlaštenja, postupali suprotno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe člana 3. Stav 1. tačka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. Godine, člana 3. Stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. avgusta 1949.godine i Dopunskog protokola II iz 1977. godine, tako što su planirali, podstrekavali, naredili i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civilnih lica zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga Ujedinjenih nacija, nisu spriječili ubistva i ranjavanja civila i vojnika, propustili da kazne izvršioce navedenih ubistava i ranjavanja, mučili I nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, te propustili da spriječe mučenja i nečovječna postupanja i pomagali učiniocima nakon izvršenih djela”, navedeno je u jednom od dijelova optužnice koji je u posjedu Istrage.

U optužnici je, dalje, navedeno da su pripadnici Teritorijalne odbrane 3. maja “napali i presjekli kolonu JNA” u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

“Prilikom kojeg napada su, pucajući iz vatrenog oružja lišili života pukovnika doktora Radulović Budimira, načelnika saniteta II VO. pukovnika Sokić Miru i civila Šuko Normelu, te pucajući iz vatrenog oružja ranili pukovnika Kovačević Dušana, pukovnika Pantelić Miću i vojnika Kovačević Dragana, te u daljem napadu, pucajući iz vatrenog oružja lišili života pukovnika  Mihajlović  Boška, pukovnika Petrović Gradimira, potpukovnika Jovanić Boška, vojnike Đukić Miodraga i Tomović Zdravka, te na isti način, upotrebom vatrenog oružja,  ranili  pukovnika  Komnena  Žarkovića,  pukovnika Taso Enesa, potpukovnika Milču Kostića, potpukovnika  Ivanović  Josipa, pukovnika  Pavlović  Dragoljuba, pukovnika  Lukić Ljubinka, kapetana Stanković Dragana, kapetana Pravda Lasla, pukovnika  Katalina  Ratka, potpukovnika Patačko Franju, vojnike Bojanić Slobodana, Arsić Zvezdana, Adžić Zorana, Perić Milenka, Pantić Dragana i Simić Ivicu, te  građanska lica na službi u JNA Stankov Pindžo Ivanku i Stamenić Marka,  razoružali preostali pripadnike JNA iz zaustavljene kolone, iste zarobili te fizički  i psihički zlostavljali na različite načine i to udarcima kundakom puške, šakama, nogama, opasačem zamotanim oko ruke, po cijelom tijelu, a naročito u predjelu glave, leđa i bubrega, pripadnike JNA: Vuković Gordana, Belošević Slavoljuba, Legen Milana, Vukšić Gojka, Zrnić Zorana,Gajić Gorana, Lopatić Žarka, Topić Radoslava, Avramović Dušana, Vlašković Nedeljka. Banduka Rajka,Beribaka Danila, Krajišnik Rista, Đurić Draška, Erić Nenada, Miljić Predraga. Sejmanović Darka, Pantelić Željka, Stamenić Marka i Stamenić Simeunu, nanoseći im vidljive povrede po tijelu u vidu krvnih podliva, izbijenih zuba i rasjekotina, dok su neki od njih od zadobijenih udaraca gubili svijest kao što su Miljić Predrag i Zrnić Zoran, odnoseći se naročito ponižavajuće prema svim zarobljenim pripadnicima JNA, od kojih su neke od njih tjerali i da se skinu u donji veš i to Belošević Slavoljuba, Avramović Dušana, Banduka Rajka, Krajišnik Rista, Ostojić Nikolu, Maksimović Ratomira, Topić Radoslava, Zrnić Dragana i Durdevie Borislava”, navedeno je u optužnici.

Rajko Banduka je, kako možete vidjeti, naveden kao “žrtva ratnih zločina” u Dobrovoljačkoj. Nakon što je preživio “premlaćivanje i zlostavljanje”, Banduka se odmah priključio Vojsci Republike Srpske i postao je jedan od prvih saradnika Ratka Mladića. Iako zbog bolesti nije učestvovao u zauzimanju Srebrenice 1995.godine, kada je prema haškoj optužbi tamo počinjen genocid protiv bošnjačkog stanovništva, Banduka je u Haagu ustvrdio da je general Mladić „poštovao pravila ratovanja i odnosa prema zarobljenicima“. Kako bi osporio vjerodostojnost svjedoka i pokazao kako je i on sudjelovao u spornim operacijama, tužitelj Peter McCloskey je, objavila je 2012. godine Slobodna Evropa,  suočio Banduku s presretnutim razgovorima u vrijeme zauzimanja Žepe, gdje je prema optužbi, odmah nakon Srebrenice, također počinjen genocid.

„U razgovoru s njima, Rajko Banduka, koji je oficir u Glavnom štabu tzv.VRS – govorio je kako je on (general Mladić) odsutan, kako radi posao, kako ide sporo, ali da ide i da će uskoro biti završen. I ti koji su presreli razgovor rekli su da ste pri tom mislili na Žepu. Je li Vam to od neke pomoći? Jeste li primali pozive od osoba koje su tražile generala Mladića, tog datuma – 22. jula (1995.)?“, suočavao je svjedoka tužitelj koji je želio prikazati kako se u Glavnom štabu VRS-a znalo sve do detalja – što se događa na terenu i što rade srpske jedinice, kao i da se svjedok također nalazio tada u Crnoj Rijeci (Glavni štab VRS).

Ne, nisam primao pozive i nikako sebe ne mogu povezati s tom konstatacijom i presretnutim razgovorom.“, poricao je pak svjedok nakon čega su ga čak i suci upitali – zašto bi se njegovo ime izmislilo od strane presretača, ukoliko ga tada još nije bilo u Glavnom štabu VRS-a.

Godinu kasnije, 2013. godine, Banduka je, u sradni sa sovjetskim oficirima i sinom Ratka Mladiča formirao Komitet za odbranu generala Mladića u Republici Srpskoj.

Sigurnosne službe raspolažu informacijama: Hrvatski predsjednik Zoran Milanović i njegovi savjetnici u kontaktu sa obavještajcima ruskog GRU-a i SVR-a

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović imao je, tokom novembra i decembra prošle godine, direktne konakte sa pripadnicima ruske vanjske obavještajne službe SVR-a. Ruski obavještajci su vjerovatno djelovali pod lažnim imenima Igor Križajev i Andrej Svesotov. Osim toga, Milanovićev savjetnik Orsat Miljenić je imao kontakte i sa Dimitrijem Mokrovim, potpukovnikom ruske vojne obavještajne službe GRU koji je proteklih godina službovao u Ambasadi Ruske Federacije u Beogradu.

Dmitry Mokrov na spisku službenika Ambasade Ruske Federacije

Istraga.ba u petak je ujutro pokušala stupiti u kontakt sa Milanovićevim savjetnikom Orsatom Miljenićem. On, međutim, nije odgovarao na naše pozive, ali ni na poruke koje smo mu poslali. Uglavnom, ostat ćemo uskraćeni na odgovore na pitanja – da li Orsat Miljenić poznaje osobu po imenu Dmitry Mokrov, da li je upoznao ikada ljude koji su se predstavili kao Igor Križajev i Andrej Sesotov, da li je 28. februara ove godine planirao put u Beograd kako bi se sreo sa Nikolajem Patruševim i da li je, prilikom Milanovićeve posjete Kosovu, u decembru prošle godine, imao kontakt sa državljanima Ruske Federacije.

Orsat Miljenić, Zoran Milanović i Dragan Čović (Mostar)

Prema dokumentima nekoliko sigurnosnih agencija (jedan od izvještaja je nastao u januaru 2022.), predsjednik Republike Hrvatske i njegovi saradnici u stalnom su kontaktu sa ruskim zvaničnicima. Tako je, prema tim dokumentima, ruski ambasador u Hrvatskoj Aleksandar Nesterenko u diplomatskim krugovima navodio da “predsjednika RH smatra velikim prijateljem Rusije i zagaovornikom njenih interesa na Blakanu”, te da mu (Zoranu Milanoviću) Rusija daje  neupitnu podršku  u njegovom poltičkom djelovanaju  i radu, posebno  na jačanju  rusko-hrvatskog prijateljstva  i zagovaranju zajedničkih rusko-hrvatskih  interesa  na Balkanu i u BiH.

Operacija Milanović

Informacije su, rekosmo, sačinjene u januaru ove godine i prema njima, Zoran Milanović je, u koordinaciji za Rusima, dobio zadatke: ” da pokuša preuzeti desnicu u Republici Hrvatskoj, preuzme braniteljske  udruge, prėko odlikovanja časnika iz HV-a i HVO, da uspostavi suradnju sa udrugom, Hrvatski generalski zbor, da se aktivira na  zaštiti prava Hrvata u BiH, da raditi na povezivanju vrha Republike  Srpske sa vlastima RH, da Milorada Dodika proglašava konstruktivnim političkim partnerom, da ojačava osovinu Dodik-Čović, da propagirati ugroženost  Hrvata, ali i Srba u BiH od rastućeg bošnjačakog nacionalizma i dominacije Bošnjaka, da inzistira na tome da se u EU i NATO informiraju o radikalnom islamu koji dominira u BiH, da dovede Vladu RH i Andreja Plenkovića u poziciju da brani postupke osovine Ddik-Čović, da bude  brana sankcioniranju istih u EU institucijama”.

Da je Milanović počeo sa ispunjavanjem ovih zadataka vidljivo je već odavno. Dokumenti su, rekosmo, nastali krajem januara i u njima je navedeno da je Milanović dobio zadatak da uspostavi saradnju sa hrvatskim generalskim zborom. Na web stranici Predsjednika RH, 22. februara ove godine je navedeno da je “predsjednik Zoran Milanović razgovarao s novim vodstvom Hrvatskog generalskog zbora, udruge koja okuplja umirovljene generale i brigadire Hrvatske vojske iz Domovinskog rata”.

“Na sastanku su bili Marinko Krešić, novi predsjednik Hrvatskog generalskog zbora izabran na sjednici Izborne skupštine održane 22. siječnja 2022., zamjenik predsjednika Ljubo Ćesić i dvojica potpredsjednika, Mladen Kruljac i Frane Tomičić”, objavljeno je iz Ureda predsjednika RH.

Jedan od zadataka koji je Zoran Milanović dobio od svojih ruskih partnera je i “proglašavanje Milorada Dodika konstruktivnim političarem”.

“Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je hrvatski partner u Bosni i Hercegovini, a problem preglasavanja Hrvata od brojnijih Bošnjaka ne može se riješiti bez bh. Srba” kazao je 17. januara ove godine Zoran Milanović.

Ali ne otkrivaju samo Milanovićeve izjave o Bosni i Hercegovini i Miloradu Dodiku “koordinaciju hrvatskog predsjednika” sa ruskim diplomatama. I sam hrvatski premijer Andrej Plenković je, 26. aprila ove godine kazao da je “Zoran Milanović postao proruski igrač”.

Odlukovanje ruskog ambasadora

Bio je 14. septembar 2020. godine kada je hrvatski predsjednik Zoran Milanović u sjedištu ruske ambasade u Zagrebu tadašnjem ruskom ambasadoru AS Azimovu uručio Orden kneza Branimira sa  ovratnom vrpcom Republike Hrvatske “za veliki doprinos razvoju “rusko-hrvatskih odnosa”.

Od tada hrvatski predsjednik Zoran Milanović postaje zvijezda ruskih medija. U oktobru 2020. godine na portalu ruske Federalna informativna agencije Regnum.ru, prenesene su Milanovićeve izjave usmjerene protiv SAD-a i NATO-a, a u kojima veliča ulogu Ruske Federacije. U pitanju su izjave predsjednik RH o “Inicijativi tri mora”, neformalne politička platforma inicijative zemalja istočne i srednje Evrope, država članica EU, koje se prostiru na obalama tri mora – Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora. Inicijativa tri mora je uspostavljena kako bi se smanjio ruski energetski uticaj na države EU.

Milanović o “Inicijativi tri mora”: Ne želim izolaciju Rusije

“Inicijativa tri mora je kontraproduktivna i potencijalno štetna za Hrvatsku zbog mogućeg pogoršanja odnosa s Berlinom i Moskvom”, izjavio je 19. oktobra hrvatski predsjednik Zoran Milanović, a prenijeli svi ruski portali.

On je podsjetio da je ovu inicijativu iznijela administracija bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. Prema Milanovićevim riječima, koje prenose ruski mediji, cilj Washingtona je bio da državama nametne tečni plin iz Sjedinjenih Država i izoluje Rusiju.

“Tako da neću učestvovati u izolaciji Rusije, smatram da je to glupo i štetno za Hrvatsku. Razumijemo da je to cilj i trenutne američke administracije”, rekao je Milanović

Neposredno prije ruske agresije na Ukrajinu, u januaru 2022. godine, hrvatski predsjednik Zoran Milanović je krenuo u obračun sa hrvatskim premijerom Plenovićem.

“Plenković se ponaša kao ukrajinski agent, a ja kao hrvatski predsjednik. To je ogromna razlika. Dakle, ja nisam slizan s Rusima. Ja tamo nikada nisam bio službeno. Ja nisam nikad popio kavu s ruskim ambasadorom”, ispalio je Milanović, zaboravljajući da je upravo on odlikovao ruskog ambasadora Ordenom Kneza Branimira.

I ova izjava završila je na portalima svh ruskih medija, koji su počeli sve više pažnje poklanjati proruskim stavovima predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića.

Posljednje izjave Zorana Milanovića o eventualnom članstvu Finske i Švedske u NATO-u također su izazvale veliku pažnju u Rusiji. Ovo je tekst ruskih RIA Novosti.

“Hrvatski predsjednik Zoran Milanović usprotivio se članstvu Finske i Švedske u NATO, prije rješavanja pitanja na Balkanu.  „Uvući Finsku u ovo, koja je 50 kilometara od Sankt Peterburga, mislim da je to opasno nadrilekarstvo“, zaključio je Milanović”, objavila je RIA, a prenijeli svi drugi portali. 

No, prije nego je postalo  i više nego očito da je Milanović proruski političar, treba podsjetiti na neke crtice iz njegove političke karijere i vezama sa ruskim bizismenima iz energetskog sektora koji se danas nalaze na crnim listama širom svijeta.

Istraga.ba je još u oktobru 2020. godine objavila tekst pod naslovom – “Predsjednik Hrvatske i veze s Rusijom: Plinske bombe Zorana Milanovića”. U nastavku podsjećamo na nekoliko navoda iz tog teksta.

Igor Sečin, Željko Runje i Zoran Milanović – decenija veze

Te 2013. godine zvučalo je samo kao obična vijest. Hrvatski premijer Zoran Milanović primio je u Banskim dvorima predstavnike ruske kompanije Rosneft Oil. Delegaciju je predvodio moćni Putinov oligarh Igor Sečin.

„Razgovarali su o mogućnosti suradnje u poslovima istraživanja, prerade, skladištenja i transporta nafte i plina, kao i mogućnost suradnje na području elektroenergetike“, saopćeno je tada iz kabineta  Zorana Milanovića.

Premijer Milanović, navedeno je u saopćenju, iskazao je interes i „naglasio otvorenost Hrvatske prema svim ulagačima koji imaju znanja i sredstava, te da su dobrodošli na hrvatsko tržište”.

„U razgovoru su sudjelovali predsjednik Rosneft Oil Company Igor Sečin, prvi potpredsjednik Eduard Khudaynatov i potpredsjednik te kompanije Željko Runje“, objavili su Banski dvori.

Sastanku je, u ime hrvatske delegacije, osim Zorana Milanovića prisustvovao tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.

Vođa ruske delegacije Igor Ivanovič Sečin ruski je oligarh kojeg godinama smatraju jednim od najbližih saveznika Vladimira Putina. On je na čelu državne kompanije Rosnjeft koja je, uz Gazprom, jedna od najbitnijih naftnih kompanija iz Rusije, iza kojih stoji službena Moskva.

Igor Sečin na sastanku sa Putinom

Sečinov potpredsjednik, Željko Runje, hrvatski je državljanin, rođen u Splitu, koji godinama živi i radi u Rusiji. Mediji u Hrvatskoj su ga označili kao najviše pozicioniranog Hrvata u naftnom biznisu. Hrvatski Nacional je u januaru 2020. godine objavio kako je Runje upravo ključni čovjek Milanovićeve kampanje, jer Rosnjeft, preko njega, želi preuzeti INA-u od mađarskog MOL-a.

Željko Runje

Od 24. marta marta ove godine, hrvatski biznismen Željko Runje nalazi se na listi sankcionisanih osoba Velike Britanije. Runje je prvi Hrvat koji se našao pod sankcijama zbog ruske agresije na Ukrajinu.

Pravosnažna presuda Suda BiH zbog ratnih zločina odreda El Mudžahid: Sakib Mahmuljin osuđen na osam godina zatvora

Kriv je. Penzionisani general Armije RBiH Sakib Mahmuljin proglašen je krivim za ratne zločine na području Vozuće i Zavidovića.

“Pa ga Sud BiH osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina”, saopćio je predsjednik Apelacionog vijeća Suda BiH Hilmo Vučinić.

Ovo je pravosnažna presuda Suda BiH i na nju nema pravo žalbe.

Podsjećamo, Sud BiH je 22. januara prošle godine donio prvostepenu presudu kojom je bivši komandant Trećeg korpusa Armije Republike BiH  osuđen na 10 godina zatvora za ratne zločine. Ova presuda je, međutim, u novembru prošle godine ukinuta, i održano je novo suđenje pred Apelacionim vijećem Suda BiH koje je danas donijelo pravosnažnu presudu kojom je Mahmuljin osuđen na osam godina zatvora.

Optužnica je Sakiba Mahmuljina teretila da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

On, kako se dalje navodi, protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića.

Prvostepenom presudom je, prema pisanju detektor.ba,bilo utvrđeno da su pripadnici Odreda, u okviru akcija “Proljeće ‘95” i “Farz”, počinili ubistva 53 zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), te nečovječno postupali prema njima i nekoliko civila.

Kako se navodi u presudi, u drugoj polovini jula 1995. u logoru Odreda “13. kilometar” jedan zarobljenik ubijen je i odsječena mu je glava, te su drugi tjerani da je ljube. Utvrđeno je da su drugim zarobljenicima u periodu od 23. jula do 23. avgusta pripadnici Odreda nanosili teške tjelesne i duševne patnje koje su za posljedicu imale polomljena rebra, izbijene zube i gubitak vida.

Prvostepeno vijeće je zaključilo da su, u okviru operacije “Farz”, u septembru 1995. pripadnici Odreda oteli zarobljenike i civile od Petog bataljona i odveli ih u logor “13. kilometar”, gdje su 52 zarobljenika ubili vatrenim i hladnim oružjem.

Bave se sumnjivim poslovima, pa traže zaštitu od pisanja Oslobođenja: KVP u raljama Ćelamovih ostataka

Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH obratila se Tužilaštvu! Dugo, zaista dugo očekivana vijest – u pitanju je ona institucija čiji je bivši predsjednik njome i iz zatvora upravljao – ima i nastavak. Nije, naime, ova najvažnija finansijska entitetska instanca konačno donijela odluku da pospremi vlastite redove s ciljem (barem) vraćanja povjerenja privrede i javnosti, već traži zaštitu od medija. Tačnije – Oslobođenja.

Ne, istina, nismo optuženi (još), mada – sudeći po saopćenju – nije isključeno, no zapanjujuće je, neko bi rekao, bahato očitovanje KVP-a o onome čega se plaši i zbog čega traži zaštitu.

Slučaj Živković

Pa, da ih ne prepričavamo. Famozno saopćenje KVP-a ima naslov: “Povodom medijskih pritisaka, Komisija se obratila nadležnom Tužilaštvu”. A evo i teksta (u cijelosti): “Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine se nakon napada na zamjenika predsjednika dr. Mateja Živkovića našla izložena pritiscima iz medija. U namjeri da osigura zaštitu svog integriteta, digniteta institucije, kao i profesionalne i lične sigurnosti svojih članova i uposlenika, Komisija se obratila nadležnom Tužilaštvu kako bi joj bio omogućen neometan rad na brojnim predmetima koje trenutno razmatra i kojima će se baviti ubuduće, sve u cilju poticanja razvoja tržišta kapitala i zaštite interesa postojećih i budućih investitora.”

Podsjećanja radi: na dr. Mateja Živkovića, univerzitetskog profesora i člana KVP-a još iz prethodnog mandata (što nije nimalo nevažno), izvršen je atentat u dva navrata. Prvi put 15. februara, kada su napadači promašili, drugi put 16. marta, na istom mjestu – nadomak stana – kada je teško ranjen. Do danas počinitelj atentata nije pronađen, no dosta je toga isplivalo, pa i podatak da Živkovića niko nije štitio nakon prvog pokušaja smaknuća.

Naravno, medijima su bili najvažniji motivi napada, pa smo združenim snagama listom podsjetili da je ugledni profesor važan svjedok Tužiteljstva Kantona Sarajevo u više slučajeva koji se dovode u vezu s mafijaškim hobotnicama čija je ključna karika (nikako najslabija) bio i skoro pa vječni predsjednik KVP-a Hasan Ćelam i njegov nerazdvojni drug u dobru i u zatvoru Zijad Blekić, navodno doživotni esdepeovac (karijeru je započeo kao SDP-ov vijećnik) i (su)vlasnik brojnih marifetluka.

Komisija je – pod političkim pritiscima SDP-a – godinama radila bez mandata, pa krpljena autentičnim tumačenjem, potom bila blokirana, a njezin novi sastav s mukom i uz nesebičnu pomoć međunarodne zajednice izabran je 9. septembra prošle godine. U međuvremenu su formirani i predmeti u kojima je Živkovićeva stručna i iskustvena pomoć bila neophodna.

Kome je toliko smetao da je dva puta posegao za neophodnom mjerom njegove eliminacije? Zapanjujuće, ali ne samo da (još) nema odgovora, već su zabilježene samo dvije reakcije na teško ranjavanje profesora Živkovića – predsjednika Federacije Marinka Čavare i Vlade FBiH.

Doduše, njegove su kolege iz KVP-a samo dan prije drugog pokušaja atentata tako zdušno, unisono i burno reagirali na njegove zahtjeve da se KVP pogleda i u vlastito ogledalo, da je šutnja manji grijeh.

Slučaj Bosnalijek

Nije tajna i nije, naravno, Oslobođenje jedino o tome pisalo: osim u slučaju Profit, koji Tužiteljstvo KS-a vodi protiv 19 osoba, među kojima su najveće zvjerke upravo Blekić i Ćelam, Živković je važan svjedok u istragama slučajeva vezanih za Bosnalijek čiji je direktor Nedim Uzunović donedavno bio u zatvoru, a sad je pod mjerama koje uključuju i zabranu prilaska firmi na 100 metara.

Ovaj istražni proces vodi Tužiteljstvo BiH koje je početkom decembra prošle godine ravno sat i po nabrajalo razloge zbog kojih je tražen pritvor za Uzunovića. Ima tu svega – od kupovine savjeta na Sejšelskim otocima do raznih angažmana po Malti, Češkoj, Švicarskoj, na Bermudama, Kipru i (očekivano) po Rusiji. Također nije nikakva tajna da je Uzunović imao izdašnu pomoć Blekića i Ćelama, kao ni da su se njegovi politički zaštitnici (opet SDP!) svim snagama rasporedili ne bi li ga sačuvali.

Da ni slučaj Bosnalijek ne bi postojao bez angažmana bivšeg KVP-a jasno je i vrapcima na grani, ali i ovaj se novi KVP prilično trudi da izađe ususret Uzunoviću, čiji je Nadzorni odbor nedavno legaliziran, a ignorirana volja (nove) Skupštine dioničara.

Grijeh Oslobođenja je što nije pristao zaboraviti na atentat na Živkovića, pa naši novinari redovito propituju i pišu kako napreduje istraga, a još je veći grijeh što KVP podsjećamo da to što je izabran u novom sastavu ne znači da ima pravo hitno posušivati grijehe prethodnika.

To je minimum poštovanja prema angažmanu profesora Živkovića, ali i onih ranije napadanih članova KVP-a. To što novi sastav KVP-a vjeruje Ćelamovim ostacima nije problem medija. Zapravo je najveći problem ovog društva što između kriminalaca i novinara redovito bira kriminalce. Svoje.

Otkrivamo imena optuženih iz slučaja Dobrovoljačka: Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv deset osoba, među optuženima Ejup Ganić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Ismet Dahić …

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv deset osoba zbog sumnje da su počinili krivično djelo ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici. Istraga.ba otkriva da je optužnica podignuta protiv Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahte, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žiška. Među optuženima nema Kerima Lučarevića koji je bio obuhvaćen istragom, ali je zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja krivični predmet protiv njega razdvojen.

Dokument iznad ovog pasusa je, zapravo, akt Tužilaštva BiH. U njemu vidite da je predmet protiv optuženih formiran 2018.  godine, odnosno šest godina nakon što je, prethodno, 2012. godine Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o obustavi istrage protiv  Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Hasana Efendića i još jedanaest osoba u slučaju „Dobrovoljačka“.

Odluku o obustavi istrage protiv bivših visokih i vojnih zvaničnika BiH Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Berovića, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahima Hodžića Tužilaštvo BiH je donijelo 2012. godine zbog toga što je postupajući (međunarodni) tužilac ocijenio da u Dobrovoljačkoj ulici, 2. i 3. maja 1992. godine, uopće nije počinjen ratni zločin, jer je kolona JNA vozila bila “legitiman vojni cilj”. Međutim, nakon što su porodice oštećenih, odnosno porodice pripadnika JNA koji su stradali u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, uputile apelaciju Ustavnom sudu BiH, Tužilaštvo BiH je formiralo komisiju koja bi trebala razmotriti ponovo otvaranje istrage. U komisiji su bili tužioci Gordana Tadić, pokojni Milorad Barašin, Aleksandar Faladžić, Stanko Blagić, Mirza Hukeljić, Sena Uzunović i još jedna službenica Tužilaštva BiH. Komisija se, prema informacijama Istrage, nikada nije uspjela usaglasiti o ponovnom otvaranju istrage, jer su Sena Uzunović i još jedna službenica Tužilaštva BiH konstatirali da ne postoji zakonski osnov za ponovo pokretanje. Tužilac Mirza Hukeljić je već bio pripremio i odluku kojom je definitivno okončan predmet Dobrovoljačka. Međutim, nekoliko mjeseci poslije, bivša glavna državna tužiteljica je samostalno donijela naredbu o provođenju istrage protiv osoba koje su već ranije “oslobođene” istrage. Bila je to, dakle, 2018. godina. Upravo te godine je Ustavni sud BiH je usvojio apelaciju Bogdane Tomović i Gordane Gvozdenović te naložio Tužilaštvu BiH da “bez daljih odlaganja preduzme mjere s ciljem odlučivanja o pritužbama protiv naredbe o neprovođenju istrage od 17. januara 2012. godine”.Četiri godine kasnije, Gordana Tadić je razriješena, a vršilac dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanko Kajganić je parafirao optužnicu protiv Ejupa Ganića i drugih.

Podsjećamo, prilikom povlačenju kolone nekadašnje JNA (Jugoslavenske narodne armije), 3. maja 1992. godine u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, poginulo je sedam, a ranjeno 14 osoba.

Dokumenti iz istrage protiv Miloša Nikolića otkrivaju: Tjelohranitelj ministra Lučića drogu preko granice prebacivao u službenom automobilu

U službenom automobilu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a koji je bio sastavni dio “eskorta” državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića, preko međudržanih je granica krijumčarena droga. To su, ukratko, “operativna saznanja policijskih agencija prikupljena tokom višemjesečne istrage Tužilaštva BiH u okviru koje je, sredinom ove sedmice, uhapšen i pritvoren ministrov tjelohranitelj Miloš Nikolić.

“Tužilaštvo BiH provjerava operativna saznanja da je jedan od članova udruženja, osumnjičeni Miloš Nikolić, kao policijski službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, pored ostalog, vršio transport opojne droge iz susjednih država u Bosnu i Hercegovinu, koristeći se tom prilikom službenim vozilima a koji je neposredno raspoređen da obezbjeđuje Miloša Lučića, ministra u Vijeću ministara BiH s kojim je u kumskim odnosima, te isti poznaje policijske službenike što mu omogućava prelaske državne granice bez kontrola”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Milošu Nikoliću koji je u subotu prezentiran na Sudu Bosne i Hercegovine.

Dokument prezentiran na Sudu BiH

Sud BiH je odredio pritvor Milošu Nikoliću i njegovim pomagačima Jasminu Hodi, Daliboru Lugonji i Ehvadu Kajaniji zbog osnovane sumnje da su se bavili prodajom i krijumčarenjem droge speed. Prilikom jedne takve isporuke, Nikolić je i uhapšen.

Prema dokumentima iz istrage, pratilac ministra Miloša Lučića se 21. aprila ove godine, sa još jednom nepoznatom osobom u Gradišci sreo sa izvjesnim “Akijem” i “Mikijem”.  Miloš Nikolić tada nije znao da su u pitanju policijskih službenici. Sa Akijem i Mikijem je još 9. aprila u Istočnom Sarajevo dogovorio isporuku 10 kilograma speeda za hrvatsko tržište. Obavezao se da će drogu prebaciti do Gradiše. Dvanaest dana kasnije to je i učinio. Našli su se u Tržnom centru Market AS u Gradišci. Nikolić je pozvao “Akija” i “Mikija” da pregledaju robu. U tim trenucima, prikriveni istražitelji su bili ozvučeni i primopredaje je snimljena. Prikriveni istražitelji “Aki” i “Miki” su, potom, Milošu Nikoliću predali 10 hiljada eura i još 7800 KM, jer je dogovorena isporuka koštala – 14 hiljada eura- Prilikom primopredaje, Nikolić je istražiteljima rekao da ima auto sa skrivenim spremnikom i da može isproručiti 20 kilograma droge koja bi bila prebačena do Pule. Nakon primopredaje, Nikolić i prikriveni istražitelji su se razišli. Pet minuta kasnije, Miloš Nikolić je uhapšen. Kod njega je pronađen novac koji je zaradio od prodaje speeda.

Istražiteljima će kasnije reći da ministar Miloš Lučić nema veze s njegovim biznisom. Osim što je ministar nekoliko puta urgirao za njega.

Janšin prijatelj izbjegava suđenje u Mariboru tvrdeći da se liječi u BiH: Rok Snežič već godinu dana nije bio u Bosni i Hercegovini

Slovenački biznismen Rok Snežič tokom 2022. godine u Bosnu i Hercegovini nije ulazio legalnim putemevima, potvrđeno je za Istraga.ba u Graničnoj policiji BiH.

“Njegovog imena nema registriranog u sistemu Granične policije, što znači da legalno nije ulazio u BiH”, kazano nam je u ovoj policijskog agenciji nadležnoj za granice Bosne i Hercegovine.

To znači da je Rok Snežič, biznismen blizak slovenačkom premijeru Janezu Janši, 12. aprila ove godine obmanuo Sud u Mariboru kada je svoj izostanak opravdao tvrdnjom da je “na liječenju u Bosni i Hercegovini”.

Naime, 12. aprila ove godine pred Okružnim sudom u Mariboru treći put nije održao ni pripremno ročište u slučaju Roka Snežiča, kojeg tužilaštvo tereti da je oštetio povjerioce u ličnom stečaju koji je proglašen 2013. godine. Kako sud i dalje nije uručio poziv optuženima, sudija Vanja Verdel Kokol najavila je oštrije mjere.

Sutkinja Verdel Kokol je tada, objavili su slovenački mediji, objasnio da je sud više puta pokušavao Snežiču uručiti poziv preko nadležne policijske stanice. Nijednom, međutim, nije pronađen na adresi. Krajem februara su, ipak, uspjeli da stupe s njim u kontakt, ali im je rekao da je u inostranstvu i da se vraća kući 8. aprila. Policija je već 8. aprila spremno čekala Roka Snežiča, ali on se nije pojavio u Sloveniji. U novom telefonskom razgovoru Snežič je rekao da je “još uvijek u Bosni i Hercegovini, gdje ga čeka operacija nakon povrede kuka, te da će oporavak trajati tri do četiri mjeseca”.

U Graničnoj policiji, međutim, potvrđuju za Istraga.ba da Rok Snežič  tokom 2022. godine uopće nije bio u Bosni i Hercegovini. Jednostavno, Snežiču je, odlikom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu jer je proglašen osobom opasnom po nacioalnu sigurnost. Zabrana je, kako saznajemo, još uvijek na snazi.

Zvanično, Rok Snežič je posljednji put na teritoriji Bosne i Herceogivne boravio u februaru prošle godine i to dva dana prije nego je protiv njega provedena velika međunareodna policijska akcija na teritorijama BiH, Hrvatske i Slovenije.

Snežič je, naime, na teritoriju BiH ušao ilegalno 28. februara 2021.  godine i nije registriran njegov prelazak preko granice. Međutim, dan kasnije, 1. marta 2021. godine, pojavio se na Graničnom prijelazu Gradiška. To je izazvalo pometnju pripadnika Granične policije BiH, jer je Snežič 31. decembra 2020. godine napustio BiH kada mu je saopćeno da više nema pravo ulaziti na teritoriju naše države. Ipak, na kraju su mu graničari BiH dopustili da napusti BiH i formalni prelazak preko granice registriran je 1.3. 2021. godine, u 21 sat i 30 minuta. Od tada u sistemu GP-a nema registriranih prelazaka osobe po imenu Rok Snežič.

Ovaj slovenački biznismen, objavljivali smo u nekoliko navrata, povezan sa Janezom Janšom, a sam je u medijima tvrdio da je savjetnik aktualnog slovenačkog premijera. Javnosti u BiH je postao poznat 2017. godine kada je obznanjeno da je Prijedorčanka Dijana Đuđić donirala 450 hiljada eura za kampanju Janšinog SDS-a. Kasnije će se ispostaviti da je cjelokupan biznis vodio Rok Snežič, koji je, angažirajući djevojke iz Bosne i Hercegovine, preko fiktivnih firmi oprao oko 47 miliona maraka.

Iako je posjedovalo sve dokaze o pranju 25 miliona eura preko BiH, Tužilaštvo BiH nikad nije podiglo optužnicu protiv tri bh. državljanke povezane sa Rokom Snežičem koji je krajem 2020. godine protjeran iz BiH. Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA u maju 2019. godine podnijela je izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Dijane Đuđić, Tanje Subotić Došen, Jelene Sladojević i pravnog lica Govinda d.o.o. Brčko. Međutim, Tužilaštvo BiH kojim je tada rukovodila Gordana Tadić nije našlo “elemente” za podizanje optužnice protiv prijavljenih niti je ikada saslušalo Roka Snežiča, osuđivanog perača novca koji je, zapravo, glavni organizator sumnjivih transakcija uglavnom obavljanih preko OTP banke čiji je suvlasnik ruski oligarh Megtet Rahimkulov.

Prijedorčanka Dijana Đuđić bliska je prijateljica Roka Snežiča koji je posljednjih godina intenzivirao svoje poslove u Banja Luci. Na Snežičev nagovor ona je angažovala svoje prijateljice da u Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji otvore račune preko kojih je transferisano oko 25 miliona eura novca nepoznatog porijekla. Jedan dio tog novca, objavljivali su mediji ranije, završio je na računu Slovenske demokratske stranke Janeza Janše. No, to je bila samo jedna sumnjiva transakcija. Istraga.ba u posjedu je svih dokaza o ovom međunarodnom kriminalu koje Tužilaštvo BiH ne želi procesuirati. Štaviše, tokom mandata Gordane Tadić Tužilaštvo BiH se proglasilo nenadležnim za istraživanje ovog kriminala.

Gordana Tadić je, u međuvremenu, razriješena dužnosti, a od 11. aprila se nalazi na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država na kojoj je završila zbog korupcije.

Uhapšen pratilac državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića: Policajac Miloš Nikolić “pao” prilikom primopredaje deset kilograma spida

Miloš Nikolić, pratilac ministra za za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Miloša Lučiča, uhapšen je u četvrtak zbog sumnje da je trgovao opojnom drogom spid, saznaje Istraga.

Da je uhapšen njihov policijski službenik, potvrdili su nam i u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH. Prema informacijama Istrage, Nikolić je uhapšen prilikom prodaje 10 kilograma droge spid. On je mjesecima bio meta Tužilaštva BiH koje je, u saradnji sa hrvatskim kolegama iz USKOK-a, angažiralo prikrivene istražitelje koji su u nekoliko navrata od Miloša Nikolića kupovali spid. Posljednji “simulirani otkup”, obavljen je u četvrtak ujutro kada su hrvatski policajci, za potrebe istrage, od Nikolića otkupili 10 kilograma spida. Akcija je provođena mjesecima i nosila je oznaku Dijamant.

“U policijskoj akciji „Dijamant“ u toku su pretresi na području Gradiške, Istočnog Sarajeva i Sarajeva zbog sumnje da su počinjena krivična djela u vezi sa nedozvoljenom trgovinom narkoticima”, saopćeno je u četvrtak iz SIPA-e.

Pretresi su izvršeni zbog postojanja osnova sumnje da su počinjena krivična djela organizovani kriminal, neovlašteni promet opojnim drogama  i zloupotreba položaja ili ovlaštenja.

Prema informacijama Istrage, do sada su uhapšene četiri osobe. Pored Miloša Nikolića, uhapšen je i Dalibor Lugonja, kriminalac koji je ranije nekoliko puta osuđivan zbog trgovine narkoticima. Ali vratimo se Milošu Nikoliću, pripadniku Direkcije za koordinaciju policijskih tijela koji je uhapšen prilikom primopredaje 10 kilograma spida. On je posljednjih mjeseci bio na bolovanju, nakon što je tokom novogodišnjih praznika zadobio teške tjelesne povrede. Naime, u jednom hotelu na Zlatiboru, u Srbiji, ministar Lučić je boravio sa svojom suprugom i obezbjeđenjem. U ranim jutarnjim satima došlo je do incidenta zbog pjesme koju je tražila ministrova supruga. U fizičkom obračunu je stradao je Miloš Nikolić, pratilac ministra Lučića.

Ministar Lučić i Miloš Nikolić godinama blisko sarađuju. Obojica su kadrovi Nenada Nešića, predsjednika DNS-a i aktualnog zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.Uhapšeni Nikolić povezan je sa Aleksandrom Mičićem, koji je u kriminalnim krugovima poznat kao Aco Makedonac. I Mičić je hapšen zbog trgovine narkoticima.

Rusi opet lažno optužuju BiH i prijete: “U Ukrajini se bori 167 bh. državljana, nenadoknadivi gubici građana BiH će se povećati”

Ruska Federacija opet je lažno optužila Bosnu i Hercegovinu, ustvrdivši da 167 bh. državljana trenutno ratuje u ukrajini, na sntrani vlasti iz Kijeva.

Naime, Glavna uprava za međunarodnu vojnu saradnju Ministarstva odbrane Ruske Federacije dostavila je 16. aprila vojnom atašeu BiH u Moskvi akt u kojem je izneseno nekoliko optužbi na račun Bosne i Hercegovine.

“Prema dostupnim informacija,a, nekoliko tisuća stranih državljana stiglo je u Ukrajinu kao plaćenici , kako bi sudjelovali u neprijateljstvima protiv Oružanih snaga Ruske Federacije. U Ukrajinu je do danas stiglo 167 državljana BiH, od kojih se 17 vratilo, a nenadoknadivi gubici su 24 osobe”, navedeno je u aktu Glavne uprave za međunarodnu vojnu saradnju Ministarstva odbrane Ruske Federacije koji je u posjedu Istrage.

Ruski zvaničnici dalje navode “činjenicu da relevantne strane državljane kvalificiraju kao plaćenike koji ne podliježu normama međunarodnog humanitqarnog prava”.

“S obzirom na oružani obračun koji je u tijeku, polazimo od činjenice da će se nenadoknadivi gubici građana BiH povećati”, zaprijetili su Rusi.

Podsjećamo, sredinom februara ove godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov kazao je u intervju RT-u da je Zapadni Balkan postao leglo kriminala gdje se regrutiraju plaćenici u sukobima koje potiču Amerikanci. Naveo je kako su “militanti iz Kosova, Albanije i Bosne i Hercegovine regrutirani kako bi ‘izbacili Rusiju iz balansa’, što uključuje i njihovo slanje u Donbas (istočnu Ukrajinu)”.

Tada su reagirali bh. zvaničnici, demantirajući navode ruskog ministra vanjskih poslova.

“U ovom trenutku nijedan državljanin Bosne i Hercegovine ne nalazi se na području Ukrajine na strani ukrajinskih snaga”, saopćeno je tada iz Ministarstva sigurnosti BiH.

Slična izjava uslijedila je i iz Ministarstva vanjskih poslova BiH.

“Ako gospodin Lavrov ima neke informacije o takvim aktivnostima u BiH nadam se da ih je i prije nego ih je javno objavio podijelio sa našim sigurnosnim službama. Zvaničnici bi trebali u javnosti iznositi samo provjerene informacije. Posebno kada govore o drugim državama i posebno kada je u pitanju sigurnost ili stabilnost”, saopćila je tada ministriva vanjskih poslova BiH Bisera Turković.

No, Ruska Federacija je nastavila sa optužbama na račun BiH. Najovija je uslijedila krajem prošlke sedmice.

 

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...