Pripadnik koosovske policije ranjen je protekle noći u blizini Zvečana, objavila je Policija Kosova.
“U selu Srbovac u opštini Zvečan večeras su pripadnike kosovske policije napala naoružana lica”, saopćila je u petak policija na Kosovu.
Navode da je do incidenta došlo oko 23.00 sata,u trenutku kada su policijske jedinice patrolirale u Srbovcu. Iz policije poručuju da su naoružane osobe dugim cijevima izvršile napad iz vozila marke Audi sa srbijanskim registarskim oznakama – Kosovska Mitrovica.
U saopštenju se navodi da je lakše povređen jedan policajac, a da je na policijskom automobilu pričinjena znatna materijalna šteta.
Policija je u četvrtak pojačala svoje prisustvo u četiri općine u kojima dominiraju etnički Srbi na sjeveru države, gdje će 18. decembra biti održani prijevremeni izbori nakon što su predstavnici etničke srpske manjine napustili kosovske institucije.
Ranije ove sedmice, javlja AP, oštećena su neka izborna središta i čula se pucnjava u tim općinama na sjeveru Kosova.
Za sada nije poznato da li će uopće biti održani prijevremeni izbori, jer se njima protivi veći dio Srba koji žive u tim gradovima.
Podsjećamo, nakon odluke kosovske vlade da zabrani srbijanske registarske tablice, srpski zvaničnici sa sjevera Kosova su početkom novembra napustili kosovske institucije. Nešto kasnije je, uz posredovanje EU-a i izravnu pomoć SAD-a, Kosovo i Srbija postigli su dogovor da će Srbija prestati izdavati registarske pločice s nazivima kosovskih gradova, a Kosovo će prestati s daljnjim akcijama preregistracije vozila.
EU je upozorila Srbiju i Kosovo da su na rubu provalije i da moraju riješiti svoj spor ili se suočiti s mogućnošću povratka u prošlost.
Nekoliko sati prije pucnjave, jake policijske snage su raspoređene na sjeveru Kosova. Kosovski mediji javljaju da su, tokom policijskih patrola u općinama sa većinskim srpskim stanovništvomuočene maskirane osobe. U četvrtak navečer, ministar unutarnjih poslova Kosova Xelal Sveçla najavio je povećanje broja policajaca na sjeveru države.
Zbog pogubljene Bisere Turković, zbog bahate Sebije Izetbegović, zbog kriminala i višedecenijskog tolerisanja korupcije, zbog vođenja katastrofalne kadrovske i vanjske politike, SDA zaslužuje opoziciju. Zbog ona četiri Dodikova delegata u dolazećem sazivu Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, SDA ne zaslužuje biti u vlasti. I s tim će se složiti čak i neki (objektivni) kadrovi SDA koji su proteklih godina, više u sebi nego javno, negodovali zbog politike svoje stranke.
PROMJENE, SMJENE, IMENOVANJA…
Ali da li stranke osmorke zaslužuju vlast? Za razliku od SDA, one su mnogo transparentnije. Recimo, nijedan lider, a naročito Elmedin Konaković, ne libi se priznati da je došlo vrijeme da se HDZ-u BiH da sve što traži. Pa sad od svojih koalicijskih partnera traži da se HDZ-u BiH – pokloni četvrti delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine. Mnogo transparentnije od SDA lider SDP-a Nermin Nikšić će saopćiti javnosti da se HDZ mora uvesti i u Vladu Zeničko-dobojskog kantona, iako u tom kantonu ova partija nije – nezaobilazna.
Šta, zapravo, radi osmorka?
Za početak – mijenjat će članove Centralne izborne komisije BiH. Mnogo toga se ovom sazivu CIK-a može prigovoriti, ali im se, realno, ne može prigovoriti da su pod političkom kontrolom. Nabrajao sam više puta da nijedna stranka nije u CIK uspjela instalirati više od jednog člana. SDA je predložila Suada Arnautovića, HDZ Vladu Rogića, DF Željka Bakalara, SDS Vanju Bjelicu, PDP Jovana Kalabu, SDP Ahmeta Šantića, a nekad davno SDA i SNSD zajedno Irenu Hadžiabdić. Otkako je prije dvije godine, glasovima opozicije iz Republike Srpske (SDS-PDP) i Federacije BiH (SDP i NS), potpomognute SDA i DF-om, popunjen, CIK je bio na stalnom udaru Milorada Dodika i Dragana Čovića. No, kada su “puhnuli” novi vjetrovi, SDP je procijenio da CIK u kojem sjedi i njihov član nije baš tako dobar. I zato kažu – može bolje. Udružit će snage sa NiP-om, HDZ-om i SNSD-om kako bi izveli poduhvat – smjena članova CIK-a. SNSD će, kako to i priliči, dobiti svoja dva člana, HDZ dva svoja. Preostala tri su, svakako, nebitna, jer, da citiram Damira Arnauta, četiri nije isto što i tri. Sa četiri člana CIK-a kontrolišete kompletan izborni proces. Štampanje listića će se vratiti u Laktaše. Logično, jer “zbog budućnosti naše djece”, bitnije je da se izborni listići štampaju kod Dodika u Laktašima, nego u Semizovcu.
Šta je već uradila osmorka? Pa, postavili su Marinka Čavaru za člana Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. To što od početka neosnovano tvrde da je HDZ nezaobilazan partner, ne znači da je u navodno nezaobilaznom faktoru Marinko Čavara – neprikosnoven. Državni zastupnik Naše stranke Predrag Kojović će svoju sramotu zbog glasanja za Marinka Čavaru pokušati prebaciti na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, tvrdeći da je imenovanje osobe sa crne američke liste usaglašeno sa američkim partnerima. Ambasada će to demantirati. No, sve i da je Kojović rekao istinu, to ga ne amnestira odgovornosti. Za Čavaru nije glasao niko iz Ambasade SAD-a, već državni zastupnik Predrag Kojović i još jedanaest zastupnika osmorke koji su podršku građana Federacije BiH tražili govoreći o tome kako je dosta crnolistaša Fadila Novalića i Asima Sarajlića.
Šta dalje radi osmorka? Osvježava političku scenu. Za članove Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH imenuju Denisa Zvizdića, Nebojšu Radmanovića i Marinka Čavaru. U odnosu na prethodni saziv Kolegija, to osvježenje na političkoj sceni zove se Marinko Čavara. Radmanović i Zvizdić su Parlamentom rukovodili i protekle četiri godine. Osvježenje nam slijedi i u Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH. Borjana Krišto će donijeti “vjetrove promjene” na nivou Bosne i Hercegovine, a Nermin Nikšić će biti osvježenje na političkoj sceni Federacije BiH. I Obavještajno-sigurnosna agencija će se profesionalizirati vraćanjem iz penzije Dodikovog kadra Riste Zarića kojeg čeka funkcija zamjenika direktora OSA i šefa operacija u toj špijunskoj agenciji. S tim novim vjetrovima ćemo, napokon, biti lišeni retrogradne SDA. Pa će umjesto kadrova te stranke, funkcije popuniti bivši kadrovi te stranke koji su, u međuvremenu, prošli čistilište i nakon tridesetogodišnjeg angažmana u SDA napuštanjem stranke postali pošteni.
Prošlo je, evo, desetak dana od potpisivanja koalicijskog Sporazuma osmorke i HDZ-a BiH.
”Ljubav je obostrana”, reći će lider HDZ-a BiH Dragan Čović objavljujući službeno da će Borjana Krišto biti predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, a Nermin Nikšić federalni premijer.
OSVJEŽENJE NA BH. POLITIČKOJ SCENI(?!)
Nije baš tako davno Nermin Nikšić bio federalni premijer, nakon čijeg je mandata SDP 2014. godine doživio debakl. I tada su, sjetit će se mnogi, pokrenuti brojni reformski procesi. Usvojen je, recimo, Zakon o prebivalištu BiH koji je smanjio politički utjecaj Bošnjaka u Republici Srpskoj i ubrzao gubitak Srebrenice. Usvojen je Zakon o sukobu interesa kojim je, faktički, ukinut sukob interesa koji se do danas nije vratio u institucije Federacije BiH. Usvojen je Zakon o javnim nabavkama koji je unazadio proces javnih nabavki. Dva od tri navedena zakona su danas prepreka na evropskom putu BiH. I sada trebamo vjerovati da su oni koji su postavili te prepreke zapravo osvježenje na bh. političkoj sceni.
I da zaključim – od Bisere Turković teško ko može biti gori ministar vanjskih poslova BiH. I SDA treba platiti cijenu zbog nje i kadrova sličnih njoj. Ali Nermin Nikšić, Borjana Krišto i tuce bivših kadrova SDA presvučenih u dresove NES-a, NiP-a i SBiH nisu rješenje.
Bez podrške Osmorke, Dragan Čović ne može dobiti četvrtog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. A upravo je to jedan od zahtjeva lidera HDZ-a BiH. Za prikupljanje glasova za HDZ BiH zadužen je lider Naroda i Pravde Elmedin Konaković koji je proteklih dana, prema informacijama Istrage, pokušavao ubijediti pojedine lidere Osmorke da Čoviću “poklone četvrtog delegata”.
Nakon žrijeba u CIK-u, HDZ BiH je dobio još jednog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Tako je HDZ BiH došao do četrnaestog delegata u Klubu Hrvata. S obzirom na to da su za jednog državnog delegata potrebne “četiri ruke” federalnih delegata, sa svojih četrnaest federalnih hrvatskih delegata Čović može računati na tri sigurna delegata u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH. Za četvrtog delegata potrebne su mu još dvije ruke i to mu mogu isporučiti samo stranke Osmorke. Evo odnosa snaga.
HDZ BiH, rekosmo, ima četrnaest delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Dobili su četiri delegata iz HNK, jednog iz Posavskog kantona, jednog iz ZDK, četiri iz ZHK, tri iz SBK i jednog iz Kantona 10. U istom klubu HDZ 1990 ima tri delegata (po jedan iz SBK, HNK i Kantona 10), a pratit će ih HN Pomak iz Livna koji također ima jednogh delegata. Dakle, HDZ 1990 u saradnji sa HNP-om ima četiri delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH i to im, ukoliko ne bude promjene dresova, garantira jednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Stranke Osmorke imaju četiri federalna delegata u Klubu Hrvata. U pitanju je jedna delegatkinja NES-a iz USK, jedan delegat SDP-a BiH iz ZDK, jedan delegat iz KS (Damir Marjanović), te jedna delegatkinja iz Tuzlanskog kantona (NiP). Osim ovo četvero, iz Goražda je prošla Berina Fejzić, koja se izjašnjava kao Hrvatica. U zbiru, stranke Osmorke, bez Berine Fejzić, imaju četiri ruke, što im je, u osnovi, dovoljno, da izaberu svog državnog delegata u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH. Prema trenutnom omjeru snaga, u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH bi sjedila tri delegata HDZ-a BiH, jedan delegat HDZ-a 1990 i jedan delegat Osmorke.
SDP-ovac iz Livna Jugoslav Brdar jedan je od kandidata za Dom naroda PS BiH kojeg bi podržale stranke Osmorke. No, prema informacijama Istrage, Nermin Nikšić je već saopćio Brdaru da “nemaju dovoljno ruku” da ga imenuju za delegata u Domu naroda PS BiH. Drugo ime koje se pominje u kontekstu Doma naroda PS BiH je Zlatko Miletić. Iako je ušao u Predstavnički dom PS BiH, Miletić bi, ukoliko dobije podršku koalicijskih partnera, odustao od zastupničkog mandata i postao delegat u Klubu Hrvata Doma naroda PS BiH. No, Elmedin Konaković se, kako saznajemo, protivi ovim rješenjima. On je, naime, obećao Draganu Čoviću da će Hrvati iz Osmorke podržati četvrtog HDZ-ovog delegata. U prilog tim informacijama ide i izvještaj o izboru delegata za Dom naroda FBiH i ZDK. Naime, najmanje dvojica zastupnika Osmorke koji se izjašnjavaju kao Hrvati podržalo je jednu od dvije liste HDZ-a BiH. Evo i kako.
U Skupštinu ZDK prvobitno je bilo izabrano deset zastupnika iz reda hrvatskog naroda. U međuvremenu je jedna SDP-ova zastupnica Vinka Aletović odustala od mantata, i broj zastupnika iz reda hrvatskog naroda je pao na devet.. HDZ BiH ima troje zastupnika, a probosanske stranke šest (BHI FK 2, SDP 1, SDA 1, NiP 1, DF 1). Prilikom izbora delegata, HDZ je imao dvije liste. JEdna je dobila tri glasa, a druga dva. Dakle, HDZ-ove liste su dobile ukupno pet glasova. Oduzmemo li glas SD-ove zastupnice koja nije bila na sjednici i glasala, dolazimo do zaključka da je najmanje dvoje zastupnika Osmorke podržalo listu HDZ-a BiH. Jedno od tih dvoje, prema informacijama Istrage, dolazi iz Naroda i Pravde. Upravo ova stranka sa Elmedinom Konakovićem na čelu je najveći zagovornik da se HDZ-u BiH da četvrti delegat.
Davanje četvrtog delegata HDZ-u BiH moglo bi imati nesagledive posljedice za funkcioniranje vlasti na nivou BiH. Ukoliko bi, naime, SNSD kroz žrijeb dobio četvrtog delegata u Klubu Srba, u zbiru sa HDZ-ova četiri delegata Milorad Dodik i Dragan Čović bi imali natpolovičnu većinu u Domu naroda PS BiH i bez njih nijedna odluka ne bi mogla biti donesena.
Pripadnici SIPA-e uhapsili su bivšeg direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića, saznaje Istraga. Osim Gavrankapetanovića uhapšena je i njegova bivša bliska saradnica sa KCUS-a Muvedeta Čedić Butmir (kasnije prijateljica i saradnica i aktualne direktorice Sebije Izetbegović). SIPA je u okviru iste akcije uhapsila i bivšeg premijera Kantona Sarajevo Fikreta Musića, te bivšeg ministra zdravstva KS Zlatka Vukovića. Akcija je provedena po nalogu.
Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), danas su, u sklopu operativne akcije “Magnet”, na području Sarajeva započeli pretrese stambenih i pomoćnih objekata i pokretnih stvari na više lokacija.
Navedene aktivnosti, kako su naveli iz SIPA-e, provode se zbog postojanja osnova sumnje da su počinjena krivična djela “Udruživanje radi činjenja krivičnih djela” i “Zlupotreba položaja ili ovlaštenja” propisana Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.
“Pretresi se vrše po nalogu Kantonalnog suda u Sarajevu i pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo a u saradnji sa Federalnom upravom policije i Ministarstvom unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo”, dodali su iz SIPA-e.
Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Miloša Lučića, saznaje portal Istraga.ba.
On je uhapšen po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a sumnjiči se sa zloupotrebu položaja.
Lučić je kadar Nenada Nešića i Demokratskog narodnog saveza.
Uhapšen je u teretani u Istočnom Sarajevu.
Prema informacijama Istrage, Lučić je osumnjičen da je službenu karticu koristio za plaćanje privatnih usluga. Također je osumnjičen za uzimanje novca za fiktivna putovanja, kao i korištenje službenog automobila u privatne svrhe.
U službenom automobilu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a koji je bio sastavni dio “eskorta” državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića, preko međudržanih je granica krijumčarena droga. To su, ukratko, “operativna saznanja policijskih agencija prikupljena tokom višemjesečne istrage Tužilaštva BiH u okviru koje je, sredinom ove sedmice, uhapšen i pritvoren ministrov tjelohranitelj Miloš Nikolić.
“Tužilaštvo BiH provjerava operativna saznanja da je jedan od članova udruženja, osumnjičeni Miloš Nikolić, kao policijski službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, pored ostalog, vršio transport opojne droge iz susjednih država u Bosnu i Hercegovinu, koristeći se tom prilikom službenim vozilima a koji je neposredno raspoređen da obezbjeđuje Miloša Lučića, ministra u Vijeću ministara BiH s kojim je u kumskim odnosima, te isti poznaje policijske službenike što mu omogućava prelaske državne granice bez kontrola”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Milošu Nikoliću koji je u subotu prezentiran na Sudu Bosne i Hercegovine.
Lideri ozloglašenih narkokartela i njihovi korumpirani zaštitnici
Prof. dr. Rešid Hafizović, inače na čelu Savjeta, nije krio uzbuđenje što su nauci i na ovaj način otvorena vrata u društvu čije su vrijednosti poprilično upitne, a još manje radost kada smo svi najvećim aplauzom ispratili studente nagrađene kao najupornije korisnike univerzitetskih biblioteka, njihovog knjižnog fonda i elektronskih baza podataka. Trebam li napominjati da političara nije bilo? Dužna sam, naravno, napomenuti da dr. Damira Marjanovića, također laureata, iako je izabran u Parlament Federacije, kao i većina ljudi, doživljavam kao izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Istoga dana, čak i ne tako daleko, Transparency International BiH je imao konferenciju povodom 9. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, koji se obilježava od 2003. godine, kada je Generalna skupština UN-a posebnom rezolucijom ukazala na problem korupcije i potrebu svakodnevne borbe protiv nje. Gost govornik, američki ambasador u našoj zemlji Michael Murphy, upravo je tako i naslovio svoje obraćanje: “Svaki dan u Bosni i Hercegovini mora biti dan borbe protiv korupcije”. Potcrtavajući razloge zbog kojih je neophodno da naša zemlja počne stavljati tačku na korupciju, ambasador Murphy je prozvao političke lidere, dužnosnike tužilaštava i sudova, dakle sve one kojima je posao provedba zakona, zato što ne samo da ne nastoje riješiti problem već od njega imaju koristi ili su aktivni sudionici.
Oktobarski izbori dobar su primjer, rekao je Murphy, nabrajajući sve one koji su uočili neregularnosti i prevare, o čijim obimima još ne znamo sve, no usuđujem se ustvrditi – čak i po izvještajima Centralne izborne komisije – da su epskih razmjera. Ambasador se nije bavio ovakvim ocjenama, ali jeste ukazao na to da je na odgovornim institucijama – policiji, tužiteljstvima i sudovima ove zemlje – da brzo i u potpunosti istraže navode o izbornoj prevari i izreknu najstrožije zakonom predviđene kazne onima čija se krivica utvrdi. Kada bi se to zaista i dogodilo, ako bi se – kažem ako da ne bih podsjećala na ranija tužna iskustva – provela temeljita istraga i krivci uistinu najstrožije kaznili, to ne bi bio samo enorman doprinos demokraciji ovog društva već i tektonski poremećaj na ovdašnjoj političkoj sceni. Zato sam skeptik, mada od srca navijam da recimo dođe dan kada će akteri afere falsificiranih izbornih listića pronađenih u Šekovićima biti kažnjeni. I, naravno, ne samo oni. I nije ovdje riječ isključivo o Miloradu Dodiku, čije je ime zaokruženo na baš svim pronađenim inkriminiranim listićima, već i o cijeloj onoj kvazipravničkoj sceni oko njega koja je otkrivanje falsifikata proglasila udarom na ustavni poredak RS-a?!
U ovoj se zemlji, jako dugo, svako pominjanje upletenosti političara u bezočne krađe – od glasačkih listića do miliona, aviona i kamiona – brzinom svjetlosti prevodi u sferu ustavnih nadležnosti i još bezočnije običnom puku tumači kao neprikosnoveno pravo lidera da otimaju novce iz proračuna zarad vlastitih vila, stanova i firmi koje su privilegirane samo zato što su stranački podobne ili pak u vlasništvu rodbine i prijatelja. Govorio je ambasador Murphy i o takvim primjerima, o zapošljavanju i napredovanju na osnovu podobnosti, o 55.000 ljudi koji svake godine pobjegne iz BiH, no posebno upečatljiv je onaj dio koji se odnosi na istrage u Sky i Anom predmetima, “koji ukazuju na to da političari iz svih političkih sfera, uključujući i provedbu zakona i zaposlenike sigurnosnih službi i tužitelje, rade za organizovane kriminalne grupe, a ne za građane”. I kazao kako grupe poput kartela Tito, grupa Arnautović i Matković, narkokartela Keljmendi – iskorištavaju slabu državnu strukturu BiH i politički utjecaj u državnim i entitetskim institucijama za svoje kriminalne aktivnosti! Za one koji su zaboravili, riječ je o pranju novca, iznudi, reketarenju i trgovini narkoticima. Time se, dakle, bave kriminalci pod zaštitom političara! Zar nam zaista treba američki ambasador objašnjavati šta to znači za društvo? Pisala sam o užasu spoznaje da čak 2.000 ljudi iz ove zemlje koristi aplikacije Sky i Anom, dakle 2.000 je naših karika u lancu organiziranog kriminala najgore vrste, naši su građani lideri ozloglašenih narkokartela, a njihovi korumpirani zaštitnici su ono jato što ih čuva i brani. Neću reći da su gori od njih, ali hoću da su za društvo pogubniji.
Pomoć SAD-a i sankcije
Edin Gačanin Tito, potvrdio je EUROPOL, uhapšen je prošle sedmice u Dubaiju, sa još 49 sličnih likova diljem svijeta. Samozvanog Tita međunarodni istražitelji sumnjiče za kontrolu trećine kokainskog tržišta Evrope, no na domaćim je policijsko-sigurnosnim agencijama da – tragom Skya i Anoma – detektiraju njegove pomagače u našim mahalama i institucijama koji su mu asistirali na osvajanju kokainskog trona, a na pravosuđu da ih procesuira i najstrožije kazni. Treba očekivati da će i to biti svojevrstan politički zemljotres, ovaj put sarajevski. Do javnosti je došlo vrlo malo, ali i to je više no dovoljno da se shvati kako su vajni istražitelji – recimo – blokirali istrage poput one o atentatu na Mateja Živkovića, člana Komisije za vrijednosne papire FBiH. Istraga bi – ako ikada mrdne s mrtve tačke – morala otkriti čije je interese Živković trebao životom platiti. No, kao i u priči o ratnim zločin(c)ima, mnogo smo glasniji otkrivajući tuđe, svoje ne damo. Valjda u tu sferu spada i konstatacija ambasadora Murphyja kako je korupcijom zaražen cijeli zdravstveni sistem u BiH, a podrazumijeva daleko više od medicinskih radnika koji traže mito kako bi pružali svoje usluge. On je – po ko zna koji put – obećao pomoć SAD-a u borbi protiv korupcije, podsjetio i na sankcije svoje zemlje (odnedavno je na crnoj listi i državna tužiteljica Diana Kajmaković), ali i podršku svima koji su spremni pomoći ozdravljenju društva u BiH. Društva kome će nauka i razvoj biti prioritetniji od Tita i njegovih pobočnika.
Centralna izborna komisija BiH je odlučila. Listić kojeg je Izborna komisija Republike Srpske proglasila nevažećim je važeći. Peti delegat u Klubu Srba Doma naroda PS BiH bić će određen – žrijebanjem. CIK je ovu odluku donio sa pet glasova za i dva protiv. Protiv su bili Vlado Rogić i Irena Hadžiabdić.
“Uvidom u glasački listić utvrđeno je da listić nema elemente nevažećeg listića”, rekao je službenik CIK-a koji je predložio potvrđivanje ovog “spornog” listića.
Tokom rasprave, članica CIK-a Irena Hadžiabdić je rekla da je se protivi potvrđivanju ovog materijala.
“Ne mogu podržati ovu odluku. Ovdje se radi o jednom nejasnom glasu. Potpuno mi je jasno šta određuje član Izbornog zakona. Ovo nisu obični izbori za prosječne birače. Ovo su izbori za poslanike koji se provode po strogo propisanom postupku. Mogli smo vidjeti da je predjedavajući NSRS dao uputu kako se glasa”, rekla je članica Irena Hadžiabdić koja je glasala protiv odluke o potvrđivanju listića.
Irenu Hadžiabdić je podržao i član CIK-a Vlado Rogić koji je funkciju dobio na prijedlog HDZ-a BiH.
“Zbog implikacija koje bi mogle uslijediti, neću podržati ovu odluku. Ne može se ovakav listić tretirati važećim listićem”, rekao je Rogić, rekavši opet da su implikacije ove odluke velike.
No, za razliku od Rogića i Hadžiabdićeve, članovi CIK-a Vanja Bjelica, Ahmed Šantić, Jovan Kalaba, Suad Arnautović i Željko Bakalar su tokom rasprave podržali ovu odluku.
Podsjećamo, ybog ovoga je sada upitan mandat SNSD-ovke Snježane Novaković-Bursać koja je, prilikom prošlosedmičnog glasanja u NSRS dobila dvanaest glasova. Ona je, podsjećamo, prošla, jer je Izborna komisija koja je provodila izbore delegata za Dom naroda proglasila nevažećim jedan listić koji je bio u korist liste PDP-a koju je nosio Nenad Vuković. Nakon proglašavanja tog listića nevažećim, Vuković je ostao na jedanaest glasova, dok je Snježana Novaković-Bursać osvojila dvanaest glasova.
No, nakon što je CIK sada utvrdio da je ovaj listić važeći, omjer lista SNSD-a i PDP-a bit će 12:12. I to znači da će ovaj delegat biti izabran žrijebanjem u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Ukoliko “sretni” dobitnik bude Nenad Vuković, to će značiti da Milorad Dodik i njegov SNSD gube kontrolni paket u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. U tom slučaju, naime, dva opoziciona delegata iz NSRS bi bila dovoljna za postojanje entitetske većine prilikom glasanja u Domu naroda BiH.
S obzirom na trenutno omjer snaga u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije, ni HDZ BiH Dragana Čovića neće imati šesnaest delegata koliko je potrebno za izbor četiri državna delegata. Presudi li žrijeb da Dodik nema četiri delegata, to će značiti da Milorad Dodik i Dragan Čović u Domu naroda PS BiH ostaju na šest, od ukupno petnaest delegata u tom Domu. Što, opet, znači da ova dvojica neće imati ni potrebnu prostu većinu, niti će moći blokirati donošenje odluka na nivou BiH, jer ne kontroliraju entitetske većine.
Šta znači trinaesti delegat u Klubu Bošnjaka, pitanje je koje se posljednjih dana sve češće postavlja. Odgovor je jednostavan – trinaesti delegat, po odredbama Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt, znači da ste nezaobilazan faktor prilikom formiranja Vlade Federacije BiH. Evo i zbog čega.
Odmah na početku da razjasnimo – da bi bila imenovana Vlada Federacije potrebno je da njeno imenovanje potpišu predsjednik i dva potpredsjednika Federacije. Dakle, izbor Vlade BiH moraju potpisati sva trojica. A sada idemo na sam način izbora (pot)predsjednika FBiH.
Nakon OHR-ovog nametanja Ustava FBiH, u Dom naroda FBiH će sjediti 80 delegata. Klubovi konstitutivnih naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) imaju po 23 delegata, dok će u Klubu Ostalih sjediti 11 delegata. Prilikom izbora (pot)predsjednika Federacije BiH Klub Ostalih je nebitan. No, klubovi konstitutivnih naroda imaju ključnu ulogu.
“Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim člankom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, piše u odredbama Ustava FBiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.
Dakle, da biste predložili (pot)predsjednika Federacije, morate imati jedanaest potpisa u određenom klubu konstitutivnih naroda. Ako određena politička partija, uzet ćemo za primjer Klub Bošnjaka, bude imala 13 izabranih delegata, to znači da sve druge partije nemaju potrebnih jedanaest potpisa za predlaganje (pot)predsjednika Federacije BiH. Dakle, stranka koja ima trinaest delegata u određenom klubu konstitutivnih naroda sama će predložiti (pot)predsjednika Federacije BiH. No, šta se dešava dalje?
Kandidat sa jedanaest potpisa iz Kluba Bošnjaka ide na zajedničku listu sa kandidatima iz klubova Srba i Hrvata koji, također, moraju imati po jedanaest potpisa. I ta tri kandidata čine – jednu listu.
“Izbor za predsjednika i dva dopredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvaćanje liste koju sačinjavaju tri kandidata i koja uključuje po jednog kandidata iz svakog konstitutivnog naroda predloženog u odgovarajućem klubu konstitutivnog naroda, u Zastupničkom domu, a zatim u Domu naroda”, piše u odredbama Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt.
Dakle, tri kandidata čine jednu listu koja se potvrđuje u oba doma Parlamenta Federacije BiH. Da pojednostavimo, na istu listu idu i kandidati koji imaju po jedanaest potpisa iz klubova Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ako, recimo, neka partija ima dvanaest delegata u Klubu Bošnjaka, to znači da iz tog kluba dva kandidata mogu imati po jedanaest potpisa i u tom bi slučaju bile dvije liste. No, ako jedna partija ima trinaest delegata u Klubu Bošnjaka, samo njihov kandidat može imati jedanaest potpisa. U Klubu Hrvata situacija je jasna. HDZ BiH ima trinaest delegata i samo će njihov kandidat za (pot)predsjednika imati potrebnih jedanaest potpisa. U Klubu Srba, SDP sa DF-om može imati jedanaest potrebnih potpisa za predlaganje (pot)predsjednika Federacije. U Klubu Bošnjaka je situacija neizvjesna. Stranke Osmorke imaju do sada deset delegata, DF jednog, a SDA 11. Ako SDA dobije delegata iz Livna, to će značiti da stranke Osmorke ostaju na deset delegata i nemaju dovoljno potpisa da predlože (pot)predsjednika Federacije iz reda bošnjačkog naroda. Zato je je u ovom slučaju bitno kome će ići delegat iz Kantona 10 (Livno). Sada se bavimo brojem trinaest. Znači, stranka koja ima trinaest delegata i određenom klubu naroda, ima jedina potrebnih jedanaest ruku za predlaganje (pot)predsjednika Federacije BiH. I taj kandidat ide na zajedničku listu sa kandidatima iz drugih klubova koja će biti razmatrana u oba doma Parlamenta Federacije BiH.
“Ukoliko se lista kandidata ne odobri u skladu sa stavcima (4) do (10) ovog članka, postupak se ponavlja. U ponovljenom postupku, Zastupnički dom će glasovati za novu listu u skladu sa stavcima (5) do (7) ovog članka u roku od 15 dana od dana glasovanja kojim je lista kandidata odbijena. Ukoliko je Zastupnički dom iscrpio sve moguće liste kandidata predloženih u skladu sa stavcima (1) do (3) ovog članka, postupak predviđen u stavcima (1) do (7) ovog članka se ponavlja, pod uvjetom da će se rokovi u kojima odgovarajući klub predlaže kandidate iz stavova (1) do (3) ovog članka prepoloviti i da će početi da teku od dana odbijanja posljednje liste u Domu”, navedeno je u OHR-ovim odredbama Ustava FBiH.
Dakle, ako liste kandidata ne dobiju podršku, postupak se – ponavlja. Unedogled.
Ali, glasi novo pitanje, za šta je, onda, bitan drugi krug?
Odgovor se nalazi u istom članu nametnutih odredaba Ustava FBiH.
“Ukoliko u roku od 30 dana od dana potvrđivanja rezultata za izbor delegata u Dom naroda, potreban broj delegata u jednom ili više klubova konstitutivnih naroda ne predloži kandidata za mjesta predsjednika i dva dopredsjednika Federacije u skladu sa stavom (1) ovog članka, onda će to učiniti bilo koja skupina od sedam delegata iz kluba ili klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda koji kandidate nisu predložili”, piše u Ustavu Federacije BiH.
Dakle, broj sedam se aktivira samo onda kada u predviđenom roku jedanaest delegata ne predloži (pot)predsjednika Federacije. Kao što se, u slučaju da ni sedam delegata ne predloži (pot)predsjednika FBiH aktivira broj četiri, odnosno, potpisi četiri delegata u određenom klubu Doma naroda FBiH.
Naravno, postoji mogućnost da OHR izda drugačije tumačenje, te da dopuni svoje odredbe tako što će omogućiti aktiviranje drugog i trećeg kruga, bez obzira na činjenicu da u prvom krugu postoji jedanaest potpisa. Ali to za sobom povlači dalekosežne posljedice. Evo i koje.
Uzet ćemo za primjer Klub Hrvata. U slučaju da OHR izda uputstvo da broj trinaest ne garantuje izbor (pot)predsjednika Federacije, HDZ-u BiH i svim političkim partijama okupljenim oko HNS-a ni izbor 19 delegata u Klubu Hrvata ne bi garantirao učešće u vlasti. Dovoljno je samo bez tih političkih partija skupiti potrebnu većinu u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije i rušiti njihove liste kandidata za (pot)predsjednika FBiH sve dok broj potrebnih potpisa ne padne na četiri. U tom slučaju, delegati iz reda hrvatskog naroda izabrani u Tuzli, Bihaću, Zenici, Goraždu i Sarajevu bi mogli predložiti (pot)predsjednika FBiH iz reda hrvatskog naroda kojeg bi potvrdila samo većina u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.
Ustavni sud BiH je, kako smo i najavili , odgodio donošenje odluke o meritumu odredaba Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, a čiju je ocjenu ustavnosti zatražio član Predsjedništva BiH Željko Komšić.Istovremeno, Ustavni sud BiH je odbio prijedlog za donošenje odluke o privremenoj mjeri u ovom predmetu.
Istraga.ba je, podsjećamo, proteklih dana objavila da dio međunarodnih zvaničnika vršio pritisak na Ustavni sud da donese upravo ovakvu odluku kakva je donesena. Razlog za to je da se omogući formiranje Vlade Federacije BiH po pravilima koja je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, a koja idu u prilog HDZ-u BiH sa Draganom Čovićem na čelu.
Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.
Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić odnosi se na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.
“Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.
Visoki predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.
Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.
Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovinenije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.
“U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.
Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih narodau Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.
Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. No, sada zbog procesa formiranja vlasti, Ustavni sud BiH je odgodio donošenje odluke.
Prošlonedjeljna presuda Sudskog Vijeća Suda Bosne i Hercegovine kojim je predsjedavao sudija Branko Perić da oslobodi petoro optuženih za prikrivanje dokaza i opstruiranje istrage o okolnostima smrti mladća Dženana Memića od prije skoro sedam godina, očekivano je prozvele brojne reakcije, manifestacije ogorčenog nezadovoljstva. Gotovo da su sav gnjev i nezadovljstvo porodice Memić i široke javnosti koja godinama bdije nad ovom tragedijom fokusirana na sudiju Perića unatoč tome što je on bio samo jedan od trojice članova Sudskog Vijeća koji su donijeli (prvostupanjsku) presudu.
Ovakva personalizacija kolektivne sudske presude nikako nije slučajna nego je ciljana, podla i tendenciozna. Izdvajajući sudiju Perića kao jedini problem u ovakvom (dakle, nepravomoćnom) sudskom epilogu, presuda se svodi na najprizemniju, osobnu razinu, bezmalo na egzibicionistički hir jednog sudije, odranije poznatog po svojoj arogantnosti i problematičnoj karijeri.
Sudija Branko Perić je po mnogo čemu atipičan član pravusudne zajednice. Tokom dugačke pravosudne prakse, tužiteljske i sudijske javno je iznosio i branio sopstveno mišljenje i stavove, ulazio u polemike, suprostavljao se dominantnim modelima djelovanja nositelja pravosudnih funkcija. U sudnici i novinskim kolumnama kritizirao je neprofesionalizam, političke utjecaje, klijentelizam i osobito, licejmjerni konformizam uljuljkan i anesteziran u svom dobro plaćenom komoditetu. Naravno da je takav javni angažman, principijelan i dosljedan, Periću prskrbio čitavu armiju neprijatelja unutar pravosudnog ceha, koji su umjesto rasprave u meritumu osporavali njegovo pravo da uopće komunicira sa javnošću na taj način.
Ta je struktura, podla i maligna, došla na svoje nakon što se na Brana Perića zbog oslobađajuće presude podigla kuka javnosti i motika politikanata. Oglasila se bivša potpredsjednica Visokog sudskog i Tužiteljskog Vijeća BiH, provincijska sutkinja koja je u najmanju ruku bila aktivan saučesnik u urušavanju pravosudnog poretka koji je godinama vođen u režiji njenog dugogodišnjeg šefa i aktuelnog Dodikovog savjetnika Milana Tegeltije. Svoj doprinos intenzitetu linča dao je i sin bivše Glavne tužiteljice (koja je kao i njen mentor Tegeltija završila na američkoj Crnoj listi), nova akademska zvijezda kojem su sve donedavno mamini tjelohranitelji pomagali u shopping akcijama. Riječ je o osveti Periću od te rashodovane pravosudne strukture koja je odnedavno lišena nezasluženih privilegija i bahate nekontrolirane moći.
Sudija, sviraj nešto nešto narodno
Reakcije političara, kakav je slučaj sa liderom Naroda i Pravde Elmedinom Konakovićem koji je sudiju Perića nazvao “slugom režima”, ne svjedoče samo o njegovom niskom nivo pravosudne (i opće) kulture nego predstavljaju i političku zloupotrebu tragedije jednog mladića i njegove familije.
Bezobrazni vrhunac tekuće hajke na Branka Perića bio je Twitter atentat kojeg je mučki izveo jedan beskorisni idiotkoji se godinama lažno predstavlja kao novinar koji ga je optužio da je štitio zločince tokom rata kada je bio tužitelj u Tesliću. Postoji hrpa dokumenata iz tog vremena koji svjedoče da je Perić u prvim mjesecima divljanja (para)policijskih hordi po Tesliću izdavao naloge za njhovo hapšenje i sudsko procesuiranje. Postoji i serijal tekstova koje je on neposredno nakon rata objavljivao u banjalučkim “Nezavisnim novinama” o zločinačkoj organizaciji “Miće” koja je sve do njihovog hapšenja sijala smrt, teror i provodila sistematične progone nad Bošnjacima i Hrvatima Doboja i Teslića. Postoje i tvrdnje pokojnog Željka Kopanje, vlasnika “Nezavisnih”, da je zbog tih tekstova automobil u kojem se nalazio odletio u zrak a on ostao teški invalid.
Sve što treba znati o presudi koju je prošle nedjelje donijelo Sudsko vijeća Suda BiH na čelu sa Brankom Perićem može se pronaći u komentaru kojeg je tim povodom dao akademik Edin Šarčević, profesor pravnih nauka na fakultetu u Leipzigu.
“Presuda je u ovoj fazi, prema mom mišljenju, znak kultivirane objektivnosti, sudijske neutralnosti i stručnog odnosa prema korištenju dokaza”, ocijenio je Šarčević. On, također, smatra da je izrečena presuda pokazala“nesposobnost tužitelja da ocijene izglede na uspjeh vlastite optužnice i konzekventno provedu dokazni postupak”. Osuđujući atmosferu linča koja se kreira u javnosti prema Branku Periću, Šarčević zaključuje da “ako nekoga ovdje treba kritizirati, to su tužitelji”.
Ko će suditi “Respirstore”
Treba se nadati da će tužitelji Tužiteljstva Bosne i Hercegovine biti prilježniji, profesionalniji u drugoj istrazi koju s pokrenuli u vezi sa ubistvom Dženana Memića. Tom istragom je obuhvaćen vrh tužiteljskog i policijskog aparata u Kantonu Sarajevo, bivša glavna tužiteljica Dalida Burzić, tužitelj Meris Ćato, Vahid Ćosić, nekadašnji komesar sarajevske policije i nekoliko policajaca, kao i sudski vještak Ševal Kovačević. Njih se sumnjiči za krivično djelo ubistvo, organizirani kriminal i pomaganje počinitelju krivičnog djela.
Sudija Branko Perić je prije nekoliko dana zbog pritisaka i napada kojima je izložen zatražio svoje izuzeće iz Sudskog vijeća koje sudi u slučaju “Respiratori”. U tom procesu su optuženi čelni ljudi Vlade Federacije BiH Fadil Novalić i Jelka Miličević, Fahrudin Solak, bivši direktor Federalne Civilne zaštite, te biznismen Fikret Hadžić. Ovo suđenje traje dvije i pol godine, nalazi se u završnoj fazi i promjena jednog člana Sudskog Vijeća bila bi težak udarac po integritet Suda Bosne i Hercegovine. Očigledno je da je Perić tražeći svoje izuzeće želi izbjeći novi linč kakvom bi bio izložen ukoliko bi presuda koju će Sudsko vijeće donijeti bila u suprotnosti sa očekivanjima javnosti i onih koji tu javnost kreiraju.
Svjedoci smo, dakle, jednog razornog fenomena koji nije nov, ali je intenziviran kao nikada do sada: riječ je o stvaranju ambijenta u kojem se relativiziraju i bagatališu sudske presude i u kojem uopće nisu bitni argumenti, dokazi, svjedoci…, nego se presude izriču prije početka sudskih procesa. Sudovi su tu da igraju kako javnost svira, odavno je napušten standard da je bolje deset krivih osloboditi, nego jednog nevinog strpati u zatvor.
U istom danu kada je Branko Perić pročitao oslobađajuću presudu optuženim u slučaju “Dženan Memić”, stidljivo je plasirana vijest da sudske vlasti nisu mogle privesti Sakiba Mahmuljina na izdržavanje zatvorske kazne. Penzionirani general Armije BiH osuđen ja na osam godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Srbima tokom vojne akcije u Vozući u ljeto 1995. godine. Posljednjih mjeseci se pisalo o njegovom odlasku u Tursku, navodno na liječenje, zbog čega je javno protestirao i Milorad Dodik. Sud Bosne i Hercegovine je zatražio od INTERPOL-a da raspiše međunarodnu potjernicu za Mahmuljinom, što je ovih dana u urađeno.
Pravda za Mahmuljina
U reakcijama (bošnjačke) javnosti koje se mogu pratiti na društvenim mrežama prepoznatljiv je prlično visok stupanj suglasnosti u podršci bijegu Sakiba Mahmuljina od izdržavanja zatvorske kazne. Podrška mu se daje iz dva razloga: prva grupa tvrdi da nije kriv i da je presuda Suda BiH “politička”, tj. “antibošnjačka”, drugi, pak, Mahmuljinov bijeg od zakona stavljaju u konkekst brojnih srpskih i hrvatskih optuženika, ili osuđenika za ratne zločine koji su se pred pravosuđem BiH sklonili u susjedne zemlje. Pominju se slučajevi Novaka Đukića, Milomira Savčića, bjegunaca u Srbiju, odnosno Zlatana Mije Jelića, Dominika Ilijaševića Come, najpoznatIjih bjegunaca u Hrvatsku. Mahmuljinov odlazak u Tursku opravdava se tim primjerima.
Milorad Dodik je prošle godine najavljujući povlačenje suglasnosti Republike Srpske koju je dala za osnivanje Suda i Tužiteljstva BiH proizveo jednu od najvećih poslijeratnih poltičkih i ustavnih kriza u Bosni i Hercegovini. Političke elite u Sarajevu i javnost koja ih podržava načelno su svom snagom uz državne pravosudne insititucije kao simbole i elemente državnosti, ali samo onda kad i dok ispunjavaju želje tih elita, interesnih grupa i te javnosti. Razlika između Dodikovog nepriznavanja Suda i zahtjeva da se on rasformira i histeričnog ignoriranja i relativiziranja presuda koji dolaze od tzv. bošnjačke “komponente”, mnogo je manja nego što se to čini!
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
