Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Analize

    Analiza penzionog Fonda pokazuje: Nikšićeva Vlada zakinula penzionere za oko 70 miliona maraka!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Posljednjih dana u javnosti,se dosta diskutovalo o situaciji u penzijskom sistemu FBiH,a potaknuto informacijama iz Federalnog ministarstva finansija.U tom saopštenju FMF su iznesene kvalifikacije o nedovoljnim prihodima za isplatu penzija i kako taj minus nadoknađuje budžet Federacije.
    Da bi smo razjasnili cjelokupno situaciju u nastavku ćemo navesti nekoliko bitnih detalja. Prvo smo pogledali portal FZ MIO/PIO i već na početku primijetili njihovo saopštenje za javnost,koje, kada se pažljivo iščita, daje mnogo jasniju sliku.Također smo analizirali
    Budžet FBiH za 2024.g.,u dijelu prihoda od doprinosa i rashoda za penzije, što,uz podatke sa portala FZ MIO/PIO, daje sve potrebne informacije o finansijskom stanju penzijskog sistema u FBiH.

    Budžetom FBiH za 2024.godine za isplatu penzija planirano je 3,502 milijarde KM, a projekcije,prema ostvarenju za l-VIII,pokazuju da je to dovoljan iznos za isplatu svih dvanaest penzija u 2024.g., te da zbog penzija neće biti potrebe za rebalansom budžeta.
    Međutim, problem pravi Vlada FBiH, jer ne provodi nekoliko zakona, kojima su određenim osobama data prava na penziju, uglavnom sudionicima odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-95.,koje se, djelomično,ili u cjelini,a što je tim zakonima precizno definisano, finansiraju iz budžeta FBiH,a što je vrlo jasno objašnjeno u saopštenju FZ MIO/PIO.
    Naime, prema tim propisima u 2024.g. Budžet treba da finansira te penzije iz poreznih prihoda, a ne doprinosa za PIO, u iznosu 468,5 miliona KM. Vlada, u Budžetu ,a i u transferima ne priznaje te zakone, odnosno ne priznaje svoje obaveze po tima zakonima, već za isplatu penzija koristi prikupljne doprinose za PIO,a razliku doznačava kao namirenje nedostajućih sredstava, dakle ,,milostinju”penzionerima. I onda, kao rezultat tog nezakonitog postupanja,obavijesti javnost da je namirila preko 280 miliona KM za penzije iz budžeta.
    Temeljem te prakse u 2023. godini Vlada FBiH je zakinula penzionere za 70,5 miliona KM, što je veoma jasno pokazala rebalansom Budžeta za 2023.gogidnu Naime, iznos obaveza za finasiranje dijela penzija ostvarenih uglavnom po osnovu ratnog staža i ratnih zasluga , po posebnim zakonima, nabrojanih u saopštenju FZ MIO/PIO, za 70,5 miliona KM je veći od iznosa koji je Vlada FBiH doznačila za penzije, kao milostinju.Da je primjenjivala zakone, Vlada FBiH je penzionerima trebala isplatiti to kaonpr., jednokratnu pomoć, koja je mogla iznositi oko 170 KM po jednom penzioneru. lsta situacija samo sa drugim brojkama,koje sada ne mogu precizno znati ponovit će se i u 2024.g.

    Dakle za isplatu penzija po zakonskim parametrima za 2024.godinu neće trebati rebalans, ali za isplatu,kao npr.jednokratna pomoć,iznosa za koji Vlada zakida penzionere hoće.

    Jedino što je aktualna Vlada FBiH uradila u penzijskom sistemu je to da je ekspresno, kroz Parlament progurala još jedan zakon kojim se daju privilegirane penzije jednoj skupini. Naime u 2023.g.je donesen Zakon o ujednačavanju prava pripadnicima oružanih snaga u postotku 29%,kojim su mirnodopskim oficirima,sa argumentom i ratnih zasluga,date penzije u visini zadnje plate,ili više.

    Tako će, naprimjer, mirnodopski brigadiri i generali imate penzije za otprilike 2,5 do 3 puta veće nego npr.udovica generala Mehmeda Alagić, .Također ti isti mirnodopski brigadiri i generali će, po tom zakonu, imati penzije veće od ratnih generala.

    Kolumna Senada Avdića: Bavljenjem tzv. “globalnim” temama, političkim turizmom, sarajevski političari pokazuju nemoć i gađenje prema “lokalnim” pitanjima i problemima

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Sredinom rata u BiH, grupa planinara iz Sarajeva i još nekih sredina, uz ekipu simpatizera-adrenalinskih ovisnika, najavila je pohod na jedan od najvećih planinskih vrhova svijeta u Pakistanu. Ne raspolažem punom faktografijom o tom događaju, ali sama ideja je dovoljno fikcionalna, da bi bilo grehota i nepravedno sada tražiti od ovog autora da barata isključivo suhim činjenicama.

    Ideja da se iz opsjednutog grada-logora putuje nebu pod oblake pakistananskih planinskih masiva je bila koliko sumanuta, toliko i utopistička: ko je uopće spreman, logistikom, parama kojih ni za lijeka nije bilo, podržati jednu takvu manje-više egzibicionističku besposlicu grupe dokoličara. Za njih je to da se zastava Bosne i Hercegovine razigra na grebenima planinskih lanaca u Aziji bilo više od simboličkog čina.

    Koju planinu osvojiti

    Obratili su se planinari svim institucijama u Sarajevu tražeći pomoć. Sa promjenjivim neuspjehom. Najzanimljiviji i odgovor zbog kojeg ovu začudnu ratnu epizodu po nepouzdanim sjećanjima aktualiziram stigao je (navodno) iz jedne važne nacionalne institucije čiji je čelni čovjek na zahtjev planinara za bilo kakvu pomoć u budućoj ekspediciji napisao (ili izgovorio) ciničan i poražavajući odgovor.

    “Naša institucija nije zainteresirana za osvajanje planina koje planirate pohoditi. Zainteresirani smo, međutim, za osvajanje sljedećih planina: Trebević, Vlašić, Majevica, Kozara. Ukoliko ste spremni na tu vrstu angažmana, možete računati na našu punu pomoć”.

    Kako je cijela ta ratna epizoda okončana manje-više je poznato: članovi bosanske planinarske ekspedicije su se uspjeli dočepati nebeskih visina planina u Pakistanu, sa druge strane, samo je Vlašić od planina pobrojanih u onom odgovoru  kraja rata dočekao pod kontrolom vlasti u Sarajevu.

    Sjetio sam se ove gorke ratne anegdote prije nekoliko dana nakon što sam vidio kratku vijest da je Vlada Kantona Sarajevo (u punom sastavu, čini se) posjetila grad Klagenfurt u Austriji, srela se sa tamošnjim vlastima i razgovarala o zajedničkim budućim projektima. Društvene mreže su bile zatrpane slikama premijera Nihada Uka i gomile njegovih ministara kako se poput razuzdanih tinejdžera na đačkoj ekskurziji vesele i opuštaju, pa potom obilaze lokalnu džamiju nazvanu po Srebrenici. Toga istog dana Kanton Sarajevo je preživljavao infrastrukturni kolaps, raspad energetske mreže ostavio je više od pola Sarajeva bez vode. Kriminalci su pucali i pljačkali, zdravstveni radnici najavljivali obustavu rada, gorjela je Bjelašnica, niko iz vlasti ni mukajet, niti su ikom od ministara te turobne činjenice pokvarile ugođaj turističko-vjerskog izleta u Austriju.

    SLUČAJ JUGOSLAVIJE BUDIMIRA LONČARA

    Višegodišnja kampanja priključenja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji mnoge političke aktere u njoj, osobito u “patriotsko-građanskom bloku” oslobodila je obaveze da “misle lokalno, a djeluju globalno”, odnosno notorne činjenice da na evropske integracije mogu računati zajednice koje su unutar sebe koliko-toliko integrirane i uređene. Čini se da je u takvoj “globalnoj” aktivnosti najdalje otišla Naša stranka koja je u medijskoj kampanji identificirala sebe i svoje lidere kao najzaslužnije političke figure za obećani početak pregovora sa EU. Lideri te stranke, a osobito liderica, došli su na svoje, hvale se svojim vezama, poznanstvom i utjecajem u Evropskoj uniji i Vijeću Evrope. Poznaju svakog utjecajnog zapadnog diplomatu, ali ne znaju kako se zove aktuelni poglavar Islamske zajednice u BiH, nehajno miješaju aktuelnog Huseina Kavazovića sa bivšim Mustafom Cerićem! Bavljenje lokalnim temama za njih je nekako prizemno, zbog čega ni nakon deceniju i pol postojanja, nisu pomjerili utjecaj svoje stranke izvan dvije-tri sarajevske općine.

    Budimir Lončar, nedavno preminuli doajen jugoslovenske i svjetske diplomacije, u knjizi “Od Preka do Vrha svijeta” ispričao je autoru, povjesničaru Tvrtku Jakovini, zašto je prihvatio poziv Ante Markovića i postao ministar vanjskih poslova u njegovoj Vladi krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Ukratko, vjerovao je da reformski i demokratski koncipirana Vlada može osigurati Jugoslaviji put u evropske integracije, a time preduprijediti njen raspad. I dok je ministar Lončar vodio globalnu kampanju, lobirao kod svojih kolega i prijatelja diplomata u Evropi i Americi za ubrzanje uključenja SFRJ u Evropsku ekonomsku zajednicu, u njegovoj zemlji („na lokalu”, kako se to posljednjih godina običava reći) procesi su vodili u potpuno suprotnom, tragičnijem pravcu. Dok su Marković i Lončar tražili od Brisela i Washingtona milijarde dolara i ekija za mirnu tranziciju Jugoslavije u demokratsku i prosperitetnu zemlju, istovremeno je Miloševićeva Srbija upadala u platni sistem te zemlje, pljačkala milijarde maraka, a general Veljko Kadijević, Lončarov zemljak i kolega iz Vlade, zagrijavao  tenkove za “bitke” koje slijede. “Za republike, raspadajući savezni organi bili su višak i smetnja. Za Srbiju i JNA nisu bili dovoljno pod njihovim nadzorom”, rezignirano je te procese u knizi opisao Budimir Lončar.

    Grubo rečeno, veliki diplomata je na globalnoj međunarodnoj sceni “igrao genijalno”, na lokalnoj je  kratkovido zakazao podcjenjujući činjenicu da Evropska zajednica nije izbor svih aktera jugoslovenske krize. Onih koji su pripremali i pokrenuli ratnu kalvariju.

    Bećirovićeva pisma i razglednice 

    Opozicija u općini Stari Grad prije neki dana je optužila aktuelnog načelnika Irfana Čengića da bez potrebe i mjere krstari evropskim metropolama, umjesto da se bavi komunalnim pitanjima. Naveli su niz država koje je ovaj polivalentni političar obišao tokom svog kratkog mandata. Ja sam registrirao tek jedan izlet: načelnik Starog Grada je prije tri mjeseca danima obilazio London, razgovarao sa manje ili više uglednim domaćinima. Cilj posjete je bio, objasnio je, da “lobira kod vlasti Velike Britanije da glasaju za Rezoluciju u Srebrenici”. Je li posrijedi politički slijepac ili pretenciozni fićfirić, tek Čengić je lobirao da za genocid glasa zemlja koja je 2015.godine predložila Vijeću sigurnosti UN-a da se o tom masakru izjasni i osudi ga i zemlju koja najaktivnije i najiskrenije obilježava 11 juli?!

    Šampion u fanatičnom opsjednutošću globalnih, biletaralnih i multilateralnih odnosa svakako je Denis Bećirović, aktuelni član Predsjedništva BiH. Istina, za razliku od Čengića i njemu sličnih političkih turista, Bećiroviću vođenje međunarodne politike spada u opis radnih obaveza. Drugo je pitanje kako on to radi i koliki su učinci njegovih izleta.

    Još otkako je ušao u državni Parlament gdje se zadržao dvadesetak godina, Bećirović je svojim otvorenim pismima zasipao urede vodećih državnika svijeta, pisao protestne note, upozoravao na nepravdu, apelovao za pomoć, ukratko gnjavio nesretne ljude…Nije poznato da li mu je iko iz tog inače učtivog svijeta uzvratio jal pismom, jal razglednicom. Otkako je prije nekoliko mjeseci pruzeo funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Bećirović je krenuo u diplomatsko-državničku ofanzivu tokom koje je obišao desetak važnih adresa, uglavnom u Evropi. Cinik bi rekao da je on postao sam svoj kurir raznoseći otvorena pisma okolo. Koliko je Bećirović nesenzibilan prema lokalnoj zbilji, svjedoči to da se nije pojavio na Kongresu Socijaldemokratske partije BiH, čiji je formalni potpredsjednik. Ali jest bio u prvim redovima na Kongresu jedne druge partije: socijaldemokrata njemačkog premijera Olafa Sholza.

    Denis Bećirović je tokom proljetne posjete Italiji zatražio od tamošnjeg Parlamenta da izglasa dokument kojim bi ta zemlja podržala cjelovitost i suverenitet Bosne i Hercegovine. Ovakav skoro nedotupav zahtjev (kao da se u ozbiljnim demokracijama o takvim pitanjima izjašnjava više od jednom: Italija je prije više od tri decenije BiH priznala i skinula tu tačku sa dnevnog reda svih svojih institucija!) naišla je na mlake kritike u domaćoj javnosti. No, ako već član Predsjedništva BiH insistira na toj vrsti demokratske provjere i parlamentarne diskusije bilo bi produktivno da pokrene sljedeću inicijativu: zatraži od zastupnika oba doma Parlamentarne Skupštine BiH da se izjasne podržavaju li oni nezavisnost, nedjeljivost i suverenost Bosne i Hercegovine!

    Iz knjige o Budimiru Lončaru, ali i iz drugih relevantnih izvora na tu temu Bećirović (i ostala politička klasa) može se reljefno uvjeriti da se o opstanku jedne zemlje odlučuje unutar njenih  struktura (koje mogu biti, kao što jesu agenture susjednih država) i nigdje drugdje.

    (Slobodna Bosna)

    Unitarizam, separatizam i jednakopravnost: Kako je Schmidt usvojio politički rječnik zvaničnog Zagreba

    Piše:
    Senja Mahinić
    -

    Visoki predstavnik Christian Schmidt nedavno je s pravom reagovao na primitivizam i šovinizam predsjedavajućeg Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona Džafera Alića (SDA) koji je Srbe i Hrvate nazvao “podstanarima” u BiH.

    Alić je u obraćanju na BIR TV kazao da su Bošnjaci vlasnici BiH, koji imaju vrlo neugodne podstanare.

    “Iza kojih uvijek moramo čistiti, mesti, popravljati, izrađivati, graditi, nadograđivati”, kazao je Alić, površno svodeći politiku najjačih srpskih i hrvatskih stranaka u BiH na mržnju između njenih naroda vjerovatno izazivajući oduševljenje među onim političkim snagama koje se hrane istom u nastojanju da dokažu da postojanje BiH nema smisla u čemu im je on nesumnjivo pomogao.

    U reakciji na istup Alića visoki predstavnik je kazao da zamisao o podstanarima veoma uvredljiva i da ukazuje na duboko nepoznavanje historije zemlje.

    “Umjesto da daju neprihvatljive izjave, bilo da su unitarističke ili secesionističke prirode, od političkih predstavnika se očekuje da rade na jednakopravnosti svih, uključujući povratničke i manjinske zajednice, te na zajedničkoj i prosperitetnoj budućnosti za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu”, kazao je Schmidt.

    Ništa u saopštenju ne bi bilo sporno da u jednom dijelu Schmidt nije upotrijebio politički jezik koji već godinama koristi hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini kojim sve nesporazume u BiH svodi na sukob “unitarizma i separatizma” pravdajući politiku dodatnog etniciziranja društva i institucija već u duboko decentralizovanoj zemlji, koja u konačnici može zaključati institucije i dovesti jedino do pobjede secesionizma, a nikakvog fantomskog unitarizma.

    Iako se Schmidt pozvao na “izjave” bilo da su “unitarističke ili secesionističke prirode” jasno je da se stav odnosi na njegovo viđenje političkih odnosa u zemlji s obzirom da u pojmovnom smislu u potpunosti korespondira sa onim koje godinama koriste hrvatski zvaničnici u nastojanju da obrazlože svoju politiku prema Bosni i Hercegovini.

    Ovdje ćemo nabrojati nekoliko primjera od desetine izjava u kojima se “unitarizam” stavlja u istu ravan “separatizmu” u političkom riječniku hrvtskih zvaničnika.

    Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je u maju 2021. godine kazao da vjeruje da jedino hrvatski narod želi BiH jer druge politike “bile ona unitaristička pod plaštom građanstva, ili ona druga separatistička do istog dovode – nestanka BiH”.

    Godinu kasnije kazao je da su unitarizam i separtizam dva velika problema u BiH.

    “Jedan je taj izraženi unitarizam koji često graniči s neracionalnošću šovinizma, čak bih rekao izraženo ultranacionalizma Bošnjaka, s druge strane separatizam i ovo što mi nastojimo uraditi, koji je napravio apsolutnu podjelu, odnosno, potpuno nefunkcionisanje (sistema)”, rekao je Čović.

    Hrvatski premijer Andrej Plenković u intervjuu za Večernji list u decembru 2021. godine navodi da je Hrvatska “odlučno protiv separatizma u BiH, ali i protiv svakog unitarizma, odnosno centralizma”.

    Mjesec dana ranije, ministar u hrvatskoj vladi Gordan – Grlić Radman ističe da “u BiH imamo jačanje unitarizma i separatizma i rast nestabilnosti. Ključ je rješenje za poštivanje načela jednakosti konstitutivnih naroda”.

    Schmidt, baš kao navedeni, kao odgovor na “unitarizam i separatizam” spominje “jednakopravnost” svih, ključni pojam koji zvanični Zagreb koristi da odbrani politiku stalnog pritiska na Bosnu i Hercegovinu u namjeri da glasove većine građana svede na trećinu političke moći u državi.

    Hrvatska politika u tom smislu djeluje strateški. Prvo ovlada političkim rječnikom u javnom prostoru, a onda praktično djeluje u provođenju politike koja se krije iza nametnutih pojmova, kao što smo vidjeli na primjeru “legitimnog predstavljanja” i presude “Ljubić” Ustavnog suda BiH. OHR je nakon svega čemu smo svjedočili u prethodne tri godine samo produžena ruka takvih nastojanja.

     

     

     

     

     

     

    Eskalacija sukoba u NiP-u: Konačni obračun Čampara i Ademovića

    Piše:
    Redakcija
    -

    Sinoćnji sastanak predstavnika Općinskog odbora NiP Centar kojeg je predvodio Jasmin Ademović i kandidata DF-a za načelnika Općine Centar Dennisa Gratza doveo je do eskalacije dugo tinjajućeg sukoba unutar struktura NiP-a, frakcija koje predvode Kemal Ademović i Aljoša Čampara.

    Čampara i Kemal Ademović od ranije vode bitku za kontrolu sigurnosnog sektora, u kojoj je pobjedu odnio Kemal Ademović jer je uspio preko sebi bliskih stranačkih struktura smijeniti komesara MUP-a Kantona Nusreta Selimovića, ali i progurati Enesa Karića za direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela.

    Sukob se sada prelio i na pitanje podrške kandidatima za načelničke funkcije u općinama Kantona Sarajevo.

    Dok Čampara podržava Srđana Mandića u nastojanju da obnovi mandat za načelnika Općine Centar i kandidatkinju SDP-a za načelnicu Općine Novo Sarajevo Benjaminu Karić, Kemal Ademović stoji na suprotnoj strani.

    Lider stranke, Elmedin Konaković, dugo je balansirao između njih dvojice u nastojanju da smiri tenzije i spriječi rasulo unutar stranke, ali je u konačnici stao uz Čamparu, a što je još jednom potvrdio sastanak održan u prostorijama OO NiP Centar.

    Uprkos suprotnom stavu lidera stranke, OO NiP Centar ne želi dati podršku Mandiću, a što je bio i povod sastanka s Gratzom jer OO NiP Centar još uvijek nije odlučio kome će dati podršku za načelničku funkciju.

    Konaković je po saznanju o održavanju sastanka na isti poslao Mirzu Konakovića, svog rođaka i kandidata NiP-a za Općinsko vijeće Centar na predstojećim lokalnim izborima, koji je prema informacijama do kojih je došla Istraga.ba idiličnu atmosferu narušio pitanjem upućenim Gratzu, a koji se nalazio u pratnji predsjednika Kantonalnog odbora DF-a Albina Zuhrića.

    “Pustite vi lokal. Recite mi da li smatrate da je naš predsjednik narko diler?”, upitao je Mirza Konaković.

    Jasmin Ademović se brzo snašao rekavši da takvo pitanje nije postavljeno nijednom drugom kandidatu s kojim je OO NiP Centar obavio razgovor te da nije uredu da na njega odgovara Gratz.

    Po okončanju sastanka Mirza Konaković je nastavio u istom tonu rekavši se nije želio biti prisutan tokom grupnog fotografisanja predstavnika dvije stranke, da bi nedugo zatim kritikovao Albina Zuhrića zbog toga što je u julu ove godine napisao da je Elmedin Konaković branio narko kartel i HDZ.

    “Sinoć nam je u prostorijama NiP Centar, pored Denisa Gratza, kandidata načelnika Centar bio i ovaj čovjek. On uživo šuti, nema izgrađen vokabular, provokativno se smješka, ali ne progovora. Jedan je od najneaktivnijih kantonalnih zastupnika. Na mrežama ovako nastupa. Ujeda bez pardona i skrupula”, napisao je Mirza Konaković.

    Međutim, iz posljednje rečenice koju je napisao na svom Facebook profilu čini se da prva meta nije bio Zuhrić, već stranačke kolege.

    “U toku dana ćemo detaljnije o njima, a Boga mi i o nama”, napisao je Mirza Konaković.

    Odmah po okončanju sastanka oglasio se OO NiP Centar koji nije spomenuo incident, ali je jasno naznačio da neće dati podršku Srđanu Mandiću.

    “Kao što je odranije poznato Narod i pravda Centar nije dao podršku Srđanu Mandiću u namjerama da obnovi mandat gdje je istaknuto da će prije objave zvanične podrške obaviti razgovore sa svim ostalim kandidatima. S obzirom da su objavljeni razgovori sa sva četiri kandidata, Općinska organizacija Narod i pravda će poštujući Statut na odgovarajućim organima stranke donijeti odluku koji od kandidata sa kojima su obavljeni razgovori će dobiti podršku Naroda i pravde Centar”, saopćeno je iz Općinskog odbora NiP Centar.

    Gotovo istovremeno, Aljoša Čampara je objavio zajedničku fotografiju sa Srđanom Mandićem poručivši da je Mandić izbor njega i njegovih prijatelja.

    “Mi smo odlučili – Srki”, objavio je Čampara.

    Tu nije bio kraj, ubrzo se oglasio i Elmedin Konaković.

    “Došao Gratz u narko nartel po glasove. Ne gadi mu se. NiP je narko kartel, al’ glasovi ne smetaju”, napisao je lider NiP-a.

    Sudeći po sve onome što se sinoć dešavalo predstojeći lokalni izbori za NiP predstavljaju prvenstvenu borbu za pozicioniranje unutar stranačkih struktura, što na momente ostavlja dojam u javnosti da je stranka na ivici raskola.

    Janusz Bugajski’s Washington View: Ukraine is Establishing a Post Russia

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Ukraine’s seizure of Russian territory in the Kursk region is not merely a military operation. Above all, it is a bold strategic move to defeat Russia from within. The ultimate objectives are to undermine the Putin regime, sow conflicts within Russia’s political establishment, demonstrate Moscow’s weakness, and liberate Russia from its own imperialism.

    Kyiv launched its invasion of Russia in early August with several elite units and in pursuit of specific military and political targets. By the end of August, over 1500 square kilometers had been captured and several small towns seized, including Sudza, the administrative center of Sudzhansky district. Throughout the mission of liberation, Ukraine’s military goals have been both demonstrative and operational.

    Kyiv has demonstrated that despite the loss of territory in Donbas the Ukraine army is becoming stronger with new soldiers, weapons, and a growing domestic defense industry. The offensive inside Russia highlights the continuing failures of Russian forces. Moscow’s army only seizes territory when it obliterates towns and cities and loses tens of thousands of raw recruits as Ukrainian troops retreat to more defensible ground. Such a war of attrition has already eliminated over 600,000 dead or wounded Russian troops and large stocks of equipment. By taking the war into Russia itself, Kyiv has both implemented and upturned Putin’s arrogant declaration that “Russia has no borders.”

    Operationally, the seizure of Russian territory can destroy facilities that enable rocket and drone launches against nearby Ukrainian cities such as Kharkhiv and Sumy, divert Russian troops and equipment from the Donbas, Kherson, and Zaporizhzhian fronts, and siphon off scarce resources to fortify other parts of Russia’s long borders. Ukraine’s weapons are also massively disrupting Russian command and control, communications, transport, airfields, and energy infrastructure that feeds the war. When launching its Kursk offensive, Kyiv simultaneously intensified its already successful drone war against military and fuel targets deeper inside Russia.

    On the information war front, the Kremlin’s threats of nuclear strikes against any country invading its territory has been exposed as a bluff. Ukraine’s successful invasion reveals Moscow’s regime and its military and internal security forces as incompetent, corrupt, and unable to defend their own citizens. The Prigozhin military mutiny against the Russian defense ministry in June 2023 already exposed the fragility of internal security. Ukraine’s Kursk offensive has further widened the window on Russia’s failures, especially as Ukraine’s force are able to hold and administer the lands they captured.

    Although the military incursion highlights Russian vulnerabilities, it has also stretched Ukrainian forces, who were already engaged in attritional warfare along a frontline of several hundred kilometers. Some Western military experts are speculating that the invasion may undermine Ukraine's ability to hold back Russian forces by diverting their troops to Kursk. In reality, Ukraine has the initiative as Russian military planners are confused where to concentrate their troops.

    By seizing more territory in one month than Russians captured in a year, the Kursk operation has greatly boosted the morale of Ukrainian troops and society. The broader political purpose of the operation is to show to the Russian population that they will be better off not living under Moscow’s rule. Unlike Russian troops in Ukraine who regularly loot, rape, torture, and murder ordinary civilians, Ukraine’s military is disciplined and even provides food and water to local residents deprived of resources when their government, police, and army fled in panic.

    Ukrainian soldiers have also been surprised by the number of people speaking Ukrainian in the liberated territories, indicating that the language and tradition has been preserved despite decades of russification. The three oblasts of Kursk, Belgorod, and Bryansk belonged to the independent Ukrainian People’s Republic declared in 1918 following the collapse of the Tsarist empire and before the Bolshevik counter-revolution and Moscow’s re-imperialization. The Bryansk region was Starodub, the Kursk region Suja, and the Bilhorod region was called Valuyki.

    Kyiv is now laying the groundwork for a free Russia, beginning with taking over the functions of local and regional governments. Some anti-Putinists have suggested that an alternative Russian government be established in Kursk oblast. The Freedom of Russia Legion, which had previously penetrated Belgorod oblast, is seeking to participate in the liberation of Russian territory while the independent Congress of People’s Deputies in exile is prepared to announce a provisional Free Russia administration.Alternatively, Kursk oblast may be declared as an independent republic in order to underscore that Russia is fracturing into independent states.

    The overarching goal of the Ukrainian operation is to underscore to Russia’s citizens and Western leaders that the Muscovite empire is brittle, its military is defeatable, and the obsolete and artificial state is heading toward collapse. Nations, republics, and regions will have the historical opportunity to seize local control as the state ruptures and to create new state entities. Ordinary Russians have not reacted to defend their territory during the Ukrainian incursion unlike the Ukrainian resistance to the Russian invasion in 2022. They have not flocked to join the armed forces or other security units. It appears that ordinary citizens have been conditioned to show loyalty or acquiescence to whoever is stronger.

    Reports also indicate that local, regional, and federal officials are turning against each other in an attempt to divert blame for Ukraine’s successful invasion. The Kremlin is trying to silence pro-war bloggers who describe how easy it was for Ukrainian forces to capture territory in Kursk. The Kremlin is also trying to downplay the importance of the war inside Russia by dismissing it as an “anti-terrorist operation.” Putin simply cannot admit that the war he launched against Ukraine has now boomeranged back into Russia and the country’s survival will increasingly be challenged

     

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His new book to be published in October is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Power.

    Grlić za Krešića: Podrška Vlade Hrvatske Krešiću izraz ucjenjivačke politike Zagreba i prema BiH i SAD-u

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman pružio je podršku režimskom novinaru Zoranu Krešiću (kandidatu za predsjednika Upravnog odbora FTV-a) i to nakon što je u javnosti isplivao snimak u kojem Krešić poziva na rušenje ustavnog poretka Federacije i na rehabilitaciju zločinačke paradržave takozvane Herceg Bosne.

    Grlić Radman je u ime Vlade Republike Hrvatske kao ministar vanjskih poslova Hrvatske time ujedno i otkrio jasnu namjeru zvaničnog Zagreba o rušenju Federacije BiH i destabilizaciji prilika na Zapadom Balkanu.

    Ministru vanjskih poslova Republike Hrvatske i zvaničnom Zagrebu očito ponajviše je zasmetao jasno izrečen stav Sjedinjenih Američkih Država o tome da su sramni Krešićevi pozivi na daljnju podjelu Bosne i Hercegovine i blokadu funkcioniranja Federacije Bosne i Hercegovine, te da se takvi pozivi destruktivni, neodgovorni i nedosljedni izgradnji zajedničke, multietničke budućnosti unutar euroatlantskih institucija.

    Nakon ovakvog poteza Zagreba sada je i predstavnicima SAD-a jasno ko je zaista izvor destabilizacije političkih prilika u BiH, jer Zagreb i nakon što je dobio presudan politički utjecaj u Federaciji BiH, jasno stoji iza politika koje računaju sa rušenjem FBiH.

    Osim toga iz svega je vidljiva ucjenjivačka politika Zagreba u odnosu ne samo prema Bosni i Hercegovini nego i u odnosu prema Sjedinjenim Američkim Državama koje moraju sada povratiti poljuljani autoritet, kako zbog rejtinga Sjedinjenih Američkih Država u očima brojnih razočaranih građana Bosne i Hercegovine tako i zbog strateških projekata koji su očito predmetom zagrebačkih ucjena a u obostranom su interesu i Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država.

    (NAP)

    Čović i čovićevci: Cilj je treći entitet, mijenjaju se okolnosti i politički partneri ali ne i politika stranaca prema HDZ

    Piše:
    Redakcija
    -

    „Ako imamo svoj treći entitet imamo genijalan način da zaštitimo svakog Hrvata koji živi izvan tog entiteta. Mi želimo privremena rješenja oko Ustava upravo iskoristiti kao oružje da u konačnici dobijemo svoj entitet, svoju federalnu jedinicu. Bitno je da ona ima izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast, a kako će se ona zvati u BiH to više ništa ne znači“, govorio je predsjednik HDZ-a Dragan Čović u Švicarskoj 2011. godine.

    Ono što je tada govorio ostala je Čovićeva politika i do danas. Nekada u manjoj ili većoj mjeri, ovisno od političkih partnera s kojima čini vlast, ali „treći entitet“ je ideja koja uvijek živi u HDZ-u.

    Kada su se prije Općih izbora 2022. godine intenzivirali pregovori o Izbornom zakonu uz medijaciju evropske i američke administracije Čović je insistirao da FBiH bude podijeljena na dvije izborne jedinice, odnosno pet kantona sa većinski bošnjačkim stanovništvom i pet kantona sa većinski hrvatskim stanovništvom na osnovu čega bi se birala dva člana Predsjedništva BiH i tako omogućilo da HDZ trajno ima člana Predsjedništva BiH.

    Takav scenario nije prihvaćen, a nakon formiranja vlasti sa novim političkim partnerima strankama trojke (SDP, NIP, Naša stranka), Čović je ponovo počeo insistirati na Izbornom zakonu BiH po „mjeri trećeg entiteta“.

    Politički program od kojeg ne odstupaju, u javnosti često zagovaraju svi kadrovi HDZ-a, kako oni politički tako oni i iz društvenog života. Među njima i novinar Zoran Krešić čije su posljednje izjave o „vraćanju Herceg-Bosne“ nakon burnih reakcija u javnosti, natjerale i Ambasadu SAD na stav.

    „Ja želim da se vrati Herceg Bosna! Za mene osobno, za ovaj narod, Herceg Bosna je svetinja! Mislim da svi trebaju biti ponosni na nju i sve ono što je ona radila. Bez obzira kakve postoje i presude i odluke sudova. Iskreno, očekujem od HDZ-ovaca i drugih koji su na vlasti, da rade na, blago rečeno, rušenju Federacije, na što većem njezinom slabljenju, jer bi to, makar kad bih se ja pitao, bio strateški interes Hrvata”, kazao je u jednom dahu Krešić u emisiji Zrcalo tjedna.

    “Njegovi sramni pozivi na daljnju podjelu Bosne i Hercegovine i blokadu funkcioniranja Federacije Bosne i Hercegovine su destruktivni, neodgovorni i nedosljedni izgradnji zajedničke, multietničke budućnosti unutar euroatlantskih institucija. Ne samo da su njegovi prijavljeni pozivi na vraćanje Herceg-Bosne opasni i antidejtonski, oni su uvredljivi i regresivni, već ga po našem mišljenju čine nekvalifikovanim za bilo koju poziciju u javnom RTV servisu. Politički lideri moraju prestati sklapati dogovore koji potkopavaju funkcionalnost institucija i ignorirati interese svih konstitutivnih naroda radi unapređenja vlastitih, uskih političkih interesa”, poručili su iz Ambasade SAD Krešiću, ali ne i Draganu Čoviću koji je 28. avgusta s ponosom obilježio obljetnicu osnivanja HRHB.

    U istoj emisiji s Krešićem gostovala je i predsjednica FBiH Lidija Bradara koja je s odobravanjem slušala Krešića. A Lidija Bradara je ona čiji je prijatelj osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, odgovoran za zločine u Ahmićima gdje je ubijeno 116 civila među kojima žene, djeca, starci, selo zapaljeno, a džamije do temelja porušena.

    Kada je Bradara prilikom jednog gostovanja na N1 tvrdila da Kordić “više nije ratni zločinac” jer je odležao kaznu, tada su izostale reakcije Ambasade SAD. Nije bilo zahtjeva da se Bradara povuče sa mjesta predsjednice FBiH.

    “Osuđenik koji odleži kaznu za bilo koji zločin valjda prestaje biti osuđenik pa tako i za ratni zločin“, kazala je Bradara.

    Isti stav ima još jedna perjanica HDZ-a Sanja Vlaisavljević, ministrica kulture i sporta u Vladi FBiH. Ona se nekoliko dana nakon sramotnog istupa Lidije Bradara složila s njom i poručila da je Kordić odslužio kaznu za ratni zločin.

    “Šta ćemo sa ratnim zločincima kad odsluže kaznu. Oni moraju biti rehabilitirani”, kazala je Vlaisavljević.

    Na jednom drugom snimku koji je u javnosti objavljen Kordić je u veselom tonu kazao “kako bi opet sve ponovio”. No, ni jedna ni druga zbog podrške ratnom zločincu nisu smijenjene s funkcije, niti su imale bilo kakvu sankciju. Jedino što su dobile je policijska zaštita. Redovni su gosti prijema Ambasade SAD, evropskih zvaničnika ili pak OHR-a.

    Valjda Krivični zakon BiH i izmjene koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko vrijede samo na dijelu teritorije FBiH, jer za “pet Čovićevih kantona” i Rs to nije slučaj.

    Kakva je politika HDZ-a pokazuje i da sankcionisani Marinko Čavara obavlja dužnost člana Kolegija Predstavničkog doma PS BiH. Ni crna lista ni sankcije nisu bili prepreka da Čović svog saradnika kandiduje za Parlament.

    I sve ono što je Krešić govorio u emisiji s Bradarom zapravo je isto što govori i Čović. Predsjednik HDZ-a nikada nije prihvatio presudu haškoj šestorci za Udruženi zločinački poduhvat. Naprotiv, čak je i zahvalan za “povijesnu dimenziju” stvaranja tzv. Herceg-Bosne.

    “Svima onima koji na taj način pokušavaju komentirati HZ HB, odnosno organiziranost hrvatskoga naroda, uistinu trebaju pogledati povijesnu dimenziju onog što su činili i radili i odnosili se… Onda će biti lakše tražiti zajednički dogovor, prostor u kojem se živi osmisliti na primjereniji način, civilizacijski, za razliku od vremena kada se ratovalo i tražilo rješenje problema ili zamišljenih strategija jednoga drugoga i trećega naroda – prokomentirao je Čović.

    Dakle, politika HDZ-a je nepromjenljiva i ide ka cilju i formalnog vraćanja Herceg-Bosne.

    To će dati u zadatak novim političkim partnerima, a dio tog plana već se ispunjava.

    Tako su Čović i njegovi kadrovi zaustavili projekat Južne interkonekcije dok se ne formira novo preduzeće kojim će upravljati Hrvati i odlučivati o plinu, a “ne da neko iz Sarajeva odlučuje o plinu koji prolazi teritorijom gdje žive Hrvati”.

    O otvaranju dionice autoputa od Počitelja do Zvirovića pod patronatom Andreja Plenkovića, te politici HDZ-a koja se usmjerava iz Zagreba pod krinkom evropskog puta BiH, suvišno je i govoriti jer opasnost iza paklenog plana vide tek rijetki.

    (NAP)

    Skandalozna ceremonija otvaranja autoputa kod Počitelja: Kredit za gradnju mosta vraćat će BiH, a vrpcu presijeca hrvatski premijer!

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Iz Javnog preduzeća Autoceste Federacije jutros je emitirano saopćenje – u najmanju ruku – skandaloznog sadržaja! Medijima je poslata objava samo na hrvatskom jeziku, što i nije toliki problem, koliki je tekst objave. Kako se navodi, dio autoputa na koridoru 5c otvorit će premijer Hrvatske Andrej Plenković.

    Pored njega, ceremoniji će prisustvovati Borjana Krišto, predsjedavajuća vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Denis Lasić, direktor JP Autoceste FBiH. Kao “lijevo smetalo”, ‘prikačen’ je u manifestaciju Nermin Nikšić, premijer Federacije Bosne i Hercegovine.

    “Ceremonija će započeti u 19 sati svečanim programom koji će svojim nastupima obogatiti Hrvatska glazba Mostar, Klapa Drača, Antonija Batinić i HKUD Rodoč, a program će voditi Sanja Pehar.

    Presjecanjem vrpce i uz spektakularan vatromet postavljen duž mosta i službeno će biti  otvorena poddionica Počitelj – Zvirovići i most Hercegovina. Puštanje za redovni promet poddionice Počitelj- Zvirovići i mosta Hercegovina predviđeno je dan kasnije, 5. rujna od 12 sati”, stoji u zvaničnom saopćenju.

    Organizator, JP Autoceste, potrudio se da manifestacija prođe uz potpunu dominaciju lokalnog hrvatskog elementa. Bez ijednog bošnjačkog, a da o srpskom izvođaču i ne govorimo!

    Zamislite samo da neko slično pokuša organizirati u jednoj Gunji, na primjer. U Hrvatskoj! Sramotnije od ovakvog scenarija je pristajanje na njega!

    Ovu dionicu auto-puta nije finansirala Hrvatska. Kredit od 101,3 miliona eura za nju Hrvatska neće otplaćivati. Otplaćivat će ga bosna i Hercegovina! Šta je, onda, svrha dolaska Plenkovića i njegovo presjecanje vrpce?! Od mosta kod Počitelja od Hrvatske granice ima mašala kilometara! Šta nam hrvatski zvaničnici u BiH, ali i ovi iz Hrvatske, to poručuju!?

    I šta nam hoće reći Nermin Nikšić pristankom na ovakvu manifestaciju?! Da je cvijet na hrvatskom reveru Plenkovića?!

    Ne u moje ime!

    (politicki.ba)

    Šta znači zatvaranje NUB-a: Kolaps bosanske pismenosti

    Piše:
    Vahidin Preljević
    -

    Kad su uposlenici Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine prije nekoliko sedmica najavili da će zbog nemogućih uvjeta u kojima djeluju, obustaviti rad, i to tačno na 32. godišnjicu spaljivanja Vijećnice, niko iz vlasti se nije pretjerano trznuo. Ministrice i ministri na kantonalnom i na federalnom nivou su, tek da otupe medijski efekt, malo prebacivali lopticu jedni drugima, ne nudeći nikakvo rješenje; jedni su demonstrirali temeljno nerazumijevanje uloge NUB BiH, drugi su se ostrvili na uposlenike koji pet mjeseci nisu primili plaću, i koji svoj važan posao obavljaju u zgradi kojoj prijeti isključivanje struje; treći pak su se cinično obradovali uništavanju ove institucije, jer je to svakako dio njihove političke agende u kojoj je poželjno da ova zemlja izgubi ugaoni kamen svog samorazumijevanja.

    Osim toga, išlo se u susret Sarajevskom filmskom festivalu, koji je za mnoge političare željne naslikavanja na crvenom tepihu, očito vrhunac kulture, kao što je za neke od njih „istraživanje piramida“ u Visokom vjerovatno najvažniji znanstveni projekt, a za ministra vanjskih poslova i šefa jedne od vladajućih stranaka zadržavanje pjevačice Severine, građanke druge države, na srbijanskoj granici, bitniji od zatvaranja jedne od temeljnih, i da upotrijebimo jedan popularan termin, „državotvornih“ institucija ove zemlje. Ona uistinu jeste „državotvorna“ u doslovnom smislu te riječi, jer bez nje je kulturna posebnost, a time i identitet Bosne i Hercegovine, a naročito Bošnjaka, osuđen na nestanak.

    Obustavljanje objave knjiga

    Da se razumijemo: ukoliko NUB BiH zaista bude zatvorena, čak i na kraći period, niko u Bosni i Hercegovini u tom razdoblju neće moći objaviti knjigu s bosanskohercegovačkom identifikacijom (ISBN brojem), koju daje isključivo Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine i koja predstavlja neku vrstu lične karte svake publikacije u međunarodnim okvirima. Faktički, time bi zamrla bosanska pismenost; neki izdavači će se, doduše, možda pokušati preusmjeriti na Narodnu i univerzitetsku biblioteku RS-a, jedinu instituciju pored NUB BiH, koja daje identifikacijski broj, ali koja opet nema nikakav međunarodni status, jer u vanjskim okvirima, u međunarodnoj bibliotečkoj mreži, jedino je priznata NUB BiH.

    Sasvim je sigurno da je ovaj scenarij dio političke agende, jer bi to praktički značilo da niko neće moći objaviti nijednu publikaciju na bosanskom jeziku, pošto NUB manjeg entiteta ne priznaje drugi jezik osim srpskoga. Moguće je da bi hadezeovske garniture, otjelovljene u notornoj federalnoj ministrici kulture, mogle iskoristiti ovu situaciju da registriraju vlastitu nacionalnu biblioteku. Rezultat svega toga bi bila deinstitucionalizacija pisanog bosanskog jezika, potpuna destrukcija bosanskohercegovačke kulture i dovršenje projekta njenog koloniziranja od Srbije i Hrvatske. Nakon političke okupacije, koja je već u toku, uslijedila bi tako i kulturna okupacija.

    I još da podcrtamo, jer mnogi ne razumiju: NUB BiH nije samo obična biblioteka za pozajmljivanje knjiga; ona ima funkciju središnjeg arhiva bosanskohercegovačke pismenosti, svih knjižnih i serijskih publikacija koje su se objavljivale i objavljuju u našoj zemlji, i kao takva, ona je i naučna i kulturna ustanova prvog reda i nulte kategorije. Ona je fundamentalna institucija našeg kulturnog pamćenja; bez nje bismo bili odsječeni od svog naslijeđa, otkinuti od svoje prošlosti, ali i od svoje budućnosti: ona je neka vrsta centralnog nervnog sistema ili krvotoka naše kulture. Ukoliko ova institucija prestane s radom, naša zemlja će se u kulturalnom smislu vratiti u predmoderno doba arhaične plemenske zajednice.

    Arogantna i diletantska vlast

    Malo ko iz prethodnih vladajućih garnitura vlasti, koje nikada nisu ozbiljno pokušale trajno riješiti status ove institucije, može biti amnestiran od odgovornosti; problemi sežu duboko u prošlost i veoma su kompleksni, ali je tačka do usijanja ipak dovedena pod ovim vlastima, koje se, čini se, posebno ističu arogantnošću, nekompetentnošću i diletantizmom. Ostat će upamćeno da je za vrijeme prvog mandata sadašnjeg federalnog premijera zatvoren Zemaljski muzej BiH, spaljen dio Arhiva Bosne i Hercegovine, a da je za vrijeme njegovog drugog mandata NUB BiH, koju četničke horde sa okolnih brda nisu uspjele ugasiti ni nakon što su je zapalili u Vijećnici, obustavila svoje aktivnosti. To je užasno simboličko breme nad kojim bi se ova vlast trebala zamisliti.

    Rješenja bi bilo napretek kad bi bilo političke volje: pravnici koje sam konsultirao objasnili su mi da se ne moraju mijenjati osnivačke, pa čak ni upravljačke strukture da bi se osiguralo stabilno finansiranje NUB-a BiH. Osim FBiH, i općine i gradovi i kantoni mogu legalno participirati u budžetu koji bi bio dostatan za normalno funkcioniranje ove (ali i drugih ugroženih) institucija, a troškovi njihovih bazičnih potreba (svih zajedno) na godišnjem nivou ne prelaze više od 4-5 miliona maraka (samo Općina Centar ima najmanje desetostruko veći budžet). Ni Dodik ni Čović ne stoje tome na putu, nego smo prepreka mi sami odnosno oni politički faktori koji za sebe kažu da su bosanskohercegovački orijentirani, i koji konačno moraju shvatiti, bez obzira na to na kojem su nivou vlasti, da je briga o bazičnim institucijama našeg postojanja njihova sveta obaveza, a ne pitanje dobre volje ili milostinje.

    To je nadležnost, da iskoristimo riječ koju često koriste kao paravan, svih njih. Potrebna je, ponavljam, samo volja, i to ona temeljna volja za državom, koja dijeli historijske od nehistorijskih zajednica, treba i malo hrabrosti da se napravi iskorak, onda još nešto koordinacije, želje za dogovorom i organizacijskih sposobnosti – svega onoga čega ova vlast, nažalost, očigledno nema.

    Ali, prije svega toga, potrebna je ipak svijest malo viša od egomanijačkog poriva većeg dijela naše političke klase za samoprezentacijom. Shvatit će brzo šta znači ovaj očajnički potez uposlenika NUB-a BiH (šta god ko mislio o njemu): jer u FBiH bez ISBNa više se neće moći objaviti nijedna knjiga (što možda te naše dužnosnike ne tangira toliko), ali također niti jedan zakon u Službenom listu. Onda neka se slikaju, na crvenom ili tepihu neke druge boje.

    Visoki predstavnik kao PR: Schmidt krši vlastite propise i učestvuje u funkcionerskoj kampanji kadrova Trojke!

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Dijeli čevapčiće. Brine za čistoću zraka. Zadovoljan je javnim saobraćajem. On je Christian Schmidt i rijetko se miješa u svoj posao. To što Milorad Dodik otima državnu imovinu, što se ruši ustavni poredak i ugrožava Dejtonski mirovni sporazum njega ne zanima. A to mu je mandat i obaveza da se time bavi.

    Međutim, ko bi između ćevapa i marketinškog djelovanja bez odgovornosti izabrao da se bavi poslom za koji je plaćen, a nekažnjeno može da ga neizvršava? Ili da ga izvršava u skladu s lobističko-diplomatskim interesima?

    Kako god da se pogleda, Christian Schmidt je više promotor i marketinški sufler koalicije Trojka i njenih kadrova nego visoki predstavnik koji treba da čuva ustavni dejtonski poredak.

    Kvalitet zraka, javni sadržaj i brendiranje čevapčića nemaju nikakve dodirne tačke s njemačkim diplomatom na čelu OHR-a. Vezivno tkivo, međutim, je činjenica da je Schmidt sukreator Trojke, koja je lošim politikama i djelovanjem dovela pod upitnik svoju opstojnost.

    A kampanja kuca na vrata. Uveliko je već i počela. Zato im treba zaštitno lice koje građane treba da uvjerava kako Trojka dobro radi. Američki ambasador Michael Murphy bio bi dobar izbor, ali on čeka pozivnicu za povratak u domovinu. Schmidt je sigurniji jer će duže trajati.

    Zbog toga je baš on trebao aktuelnoj gradonačelnici Benjamini Karić da se s njom pojavi pred građanima i da zajedno dijele čevape. Jer, osim brendiranja čevapa, koji opet nije njena izvorna ideja, gradonačelnica Karić nije pokrenula i završila niti jedan projekat. Zato joj je potreban paravan utjecajne ličnosti, a Schmidt to jeste. Jer, Karić nakon četiri loše potrošene godine na čelu grada želi isto učiniti na čelu Općine Novo Sarajevo.

    Da bi se prodala građanima te općine, trebaju joj jaki promotori. Schmidt je poslužio svrsi, samo ne znamo šta mu je zauzvrat obećano.

    Osim s Karić, Schmidt se sreo i s anemičnim Trojkinim premijerom Kantona Sarajevo Nihadom Ukom. Jer, marketinški planeri kampanje Trojkinih kadrova očito su shvatili da je vladavina tog projekta toliko loša da im treba posebno utjecajna osoba koja će nahvaliti projekte da bi izgledalo kako je Kanton Sarajevo pod vlašću SDP-a, NiP-a i NS napredovao.

    Činjenice da su problemi nagomilali i da nezadovoljstvo građana KS raste ne mogu se lako sakriti. Pogotovo ne u slučaju kada Trojka želi da primjer KS bude ogledni primjer građanima širom države. A u KS su trenutno nezadovoljni prosvjetari, doktori i mladi. Stanovnici se žale na prljav kanton i grad, javni prevoz i pored značajnih ulaganja nije mnogo unaprijeđen. Kvalitet zraka je loš, a politike Trojke još zagađenije.

    To je teško prikriti populističkim obećanjima da će popraviti stanje. Trojka je to potrošila jednom, drugi put neće pronaći plodno tlo. I tu na scenu stupa Schmidt. On hvali projekte i uspješnost vlasti u Kantonu Sarajevo kako bi građani drugih kantona, gradova i općina bili impresionirani i opredijelili se za Trojku.

    Zato je sada na potezu Vijeće za implementaciju mira koje bi Schmidta moralo vratiti u okvire mandata. U suprotnom će ionako upitni kredibilitet šefa OHR-a biti potrošen u bescijenje, pa će svaka njegova naredna odluka biti teško provodiva.

    Baš kao što su teško provodive njegove izmjene pravila izborne kampanje koje sada i sam Schmidt krši učestvujući u funkcionerskoj kampanji Trojkinih kadrova.

    A što se tiče njegovih namjera, Bošnjaci u Kantonu Sarajevo i svim drugim kantonima nisu zaboravili da im je upravo zahvaljujući Schmidtu oduzeto ustavom zagarantovano pravo učešća u vlasti.

    (NAP)

    1234...63Stranica 3 of 63

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj