Analize

Kolumna Senada Avdića: Idemo (li) ruskoj mečki na rupu?

Zapravo, možda uopće ne bi bilo loše, a pogotovo tragično i kobno kako se u prvi mah činilo, da nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine izađe 19. novembra na prijateljski megdan Rusima na stadionu u Sankt Petesburgu! Bilo bi to događaj zanimljiv za sportske almanahe i Panini udžbenike: desilo bi se prvi put u povijesti nogometne igre, a vjerovatno i sporta općenito, da se suoči sa nekom ekipom, skupinom sportaša za koje niko podbogom ne navija. Čak niko ni mrvicu simpatija ne bi imao za tu čudnu, neželjenu, sportsku družinu koja bi se suprotstavila “uvijek neugodnoj” Rusiji.

PREZRENI NA SVIJETU

Na globalnom planu gdje svako ko drži do svog digniteta, časti i obraza, ta bi reprezentacija izazvala samo mučki prezir i nepodijeljeno gađenje. Nije bilo neophodno daMilorad Dodik prizna u Moskvi Vladimiru Putinu da je ta nogometna utakmica njegov poklon bratskom ruskom narodu i njegovom mudrom Vođi u teškim vremenima posvemašnje njihove izolacije. Svakom je to bilo jasno od početka.

Dodik je u ranijim prilikama domaćinima u Kremlju na tacni velikodušno nudio i davao Republiku Srpsku, njene tvornice, energetske kapacitete, banke, obavještajni aparat. Najnoviji njegov peškeš Putinu je mnogo sveobuhvatniji simbolički i suštinski: dao mu je Dodik cijelu Bosni i Hercegovinu u formatu njene nogometne selekcije. Ne treba sumnjati da je bez prisustva kamera propustio istaknuti pomoć koju je u tom poslu imao od svog kolege Dragana Čovića i njegovih namještenika u Nogometnom savezu BiH. Bez njegove pomoći se to ne bi moglo izvesti. Upamtili su ruski domaćini da je lider HDZ-a prilikom posljednje posjete Moskvi tražio što snažnije rusko prisustvu u Bosni i Hercegovine. Budući da je to za sada zbog poznatih tehničkih smetnji, koje maliciozni zapadnjaci nazivaju agresijom na Ukrajinu, komplicirano izvesti, pribjeglo se alternativnom rješenju: odlasku BiH u Rusiju.

Na unutrašnjem “planu”, ovdje kod nas, ne postoji niko ko bi navijao za onakvu reprezentaciju kakva bi se pojavila u Sankt Petersburgu ukoliko do utakmice, rekoh, dođe. Oni koji tradicionalno ne navijaju za selekcije države u kojoj žive razvrstali bi se u dvije kolone: jednu, koja bi se plebiscitarno svrstala uz domaćina Rusiju, i drugu, koja bi bila indiferentna i koja se “ne bi htjela miješati”. Dugo je uočljiv i nikoga više ne iznenađuje paradoks u njenoj recepciji kod dvije speratističke politike u BiH. U prvim godinama svoju namrgođenu odbojnost prema nacionalnom timu objašnjavali su činjenicom da nije nacionalno “izbalansiran”, da u njemu nema adekvatan broj igrača Srba/Hrvata. Nakon što je ta očigledna neravnoteža promijenjena, a reprezentacija pupunjenja kvalitetnim igračima svih nacionalnosti, tada su te dvije politike okrenule pilu naopako: srpske i hrvatske reprezentativce koji su obukli dres repezentacije, nekada otvoreno, nekada prigušenije tretirali su kao otpadnike i nacionalne izdajnike. Recimo i to: kada bi predsjednik NS BiH bio Franjo Tuđman, a selektorDragan Piksi Stojković, ne bi se ni za promil smanjio broj onih iz ove zemlje koji navijaju protiv njene reprezentacije!

IGRANJE ZA I IGRANJE SA REPREZENTACIJOM

Najvažniji i najautoritativniji bosanskohercegovački reprezentativci, Edin Džeko, Miralem Pjanić, Ermedin Demirović, Ibrahim Šehić, te ona dvojica “Šveđana” iz odbrane… sa gnušanjem su odbacili i pomisao da putuju u Rusiju bilo kojim poslom. Identična je bila reakcija Luke Menala. Toj bi se grupi u bojkotu zacijelo pridružio reprezentativni golman Nikola Vasilj koji je dugo branio u Ukrajini, pa pobjegao pred ruskim divljaštvom u Njemačku. Bez tih nogometaša niko ko se identificira sa selekcijom svoje države nema razloga da pokazuje minimum afiniteta i poštovanja prema onom što od nje neko bude u budućnosti napravio.

Da li će se svojim reprezentativnim kolegama eventualnom u bojkotu odlaska u Rusiju pridružiti “srpski kadrovi” Rade Krunić, Gojko Cimirot, Siniša Saničanin…, ili će se povinovati odluci Saveza, još uvijek ne znamo. Nije, poznato ni kako na cijelu tu stvar gleda selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Ivajlo Petev. Poznato je, međutim, to da je i on na tu dužnost izabran u problematičnoj proceduri koju su uzurpiranjem i preglasavanjem vodili isti oni “elementi” NSBiH koji su dogovorili utakmicu protiv Rusije.

Najmanje su četiri cilja koja kraetori ovog sportsko-poltičkog skandala, Milorad Dodik, izravno preko sestrića Vice Zeljkovića i Dragan Čović posredno, putem svojih deputata u Savezu namjeravaju postići utakmicom protiv  Rusa. O prvom je već rečeno ponešto na početku teksta: pokazivanje odanosti Rusiji i njegovom zločinačkom rukovodstvom.

Drugi im je cilj kompromitirati Bosnu i Hercegovinu na međunarodnom planu, ne samo u sportskoj sferi, nego i u svakoj drugoj, sigurnosnoj, političkoj, etičkoj. Treći je cilj pokvariti ili poremetiti odnose među nogomentim reprezentativcima, etnički ih destruirati i podijeliti. Previše se su se posljednjih godinu-dvije sportaši, ne samo nogometaši, nego odbojkašice i košarkašice, košarkaši i rukometaši, tenisači odvojili od matičnih nacionalnih jata, da bio to nacionalističke elite mogle ravnodušno posmatrati. Malo je zafrkano svoju političku graditi na premisama nemogućnosti međuetničke koegistencije, mržnje i podjela, a istodobno te “tvoji” sportaši pred cijelim svijetom kroz državnu reprezentaciju u tome demantiraju i hvataju u laži!

Nikada neću zaboraviti telefonski razgovor sa Sergejom Barbarezom od prije skoro 25 godina (tada je još igrao u“Hansi” iz Rostocka) koji je na moje pitanje kad će zaigrati za selekciju BiH, odgovorio: “Kad mi neko bude garantovao da mi neće stradati majka Zlata i otac Ljubo na zapadnoj strani Mostara”. Oni koji su to tada trebali garantirati (a nisu prstom mrdnuli), danas, legalno i legitmno, sjede u Savezu i dogovaraju u ime svojih nacionalnih poglavica ekskurziju “prezenu na svijetu” Rusiju. I pri tom odlučuju je li Barbarez podoban za ikakvu funkciju u Savezu…

VRAĆANJE NA FABRIČKE POSTAVKE

Četvrti cilj na kojeg su nišanili (i pripucali) politički gospodari Nogomentog saveza BiH nije najmanje važan, nego je najpodmukliji: da okrenu protiv reprezentacije one kojima je do nje, kao i države koju oni predstavlja stalo. Da reprezetaciju (stigmatizirajući je) ogade onoj strukturi, koju već pomalo otrcano i patetično nazivamo probosanska ili patriotska javnost. Gotovo izvjesna reakcija te javnosti – potmula ravnodušnost prema (Vico-Ivajlo-Mamić) selekciji koja će se lažno predstavljati kao repezentacija BiH – ukoliko dođe do utakmice u Sankt Petersburgu, govori da se put prema tom cilju veoma uspješno razvija.

Rezignacija i otpor javnosti, nogometnih navijača, preispoljno, prema entopijskim procesima u Nogometnom Savezu BiH i osobama koji ih provode, posljednjih se nedjelja proširila na mnogo širi, kompleksniji plan: koncept funkciniranja Saveza logički proizlazi iz “dejtonske ustavne stečevine”. Kako se ta razočaranost može identificirati? Tako što na stadionima, dvoranama, sve češće i masovnije gledamo barjake sa “ljiljanima” umjesto službene (post)dejtonske, što se, također,  uz “nametnutu” zvaničnu himnu Bosne i Hercegovine pjeva tekst “Jedna si, jedina”. Uvjereni, u značajnoj mjeri sa pravom i argumentima, da im je državna selekcija kidnapirana od snaga koje ni državi ni repezentacije dobro ne misle, navijači i sportska javnost pokazuju ozbiljne simpotome frustracije i zamorenosti dejtonskom ustavnom i društvenom paradigmom. Ta frustracija ih gura i alternativu traže u “izvornim” vrijednostima i simbolima, koji doduše, jesu bili simboli ratnog užasa, ali smo, rezonuju oni, barem bili svoji na svome i sami odlučivali o sudbini zemlje, pa i njenih sportskih selekcija.

Naravno, povratak u preddejtonsko stanje, na “fabričke postavke”, znači snažan i sudbonosan iskorak unazad, u podjele, konfrontacije, bošnjačku bantustan-državicu.

Prepoznala je taj (zlo)duh vremena koji se širi sa sportskih arena Stranka demokratske akcije, pa je svoje predizborne skupove otvarala sa (“pravom”) “jednom i jedinom”, himnom kao simbolom vakta kad su Bošnjaci, bili “u svojoj vjeri na svojoj zemlji”. Usput, tokom rata je ta himna bila potpuno skrajnuta. U javnom prostoru, pored ostalog i na stranački uzupriranom javnom servisu je agresivno nametan vjerski napjev “Ja sin samo tvoj” najznačajnijeg bošnjačkog patriotskog pjesnika među ratnim dezerterimaDžemaludina Latića.

Kao što ste vjerovatno već skontali, ovaj se tekst tek rubno bavi jednim nesretnim sportskim događajem čija je sudbina još upitna. Nogometni događaj tek je jedna vidljiva, ali marginalna ekstenzija političkih procesa i njihovih mehanizama destrukcije i podjele BiH koje zajedno kreiraju i provode hrvatske i srpske političke elite.

MOŽE LI SE “ISČUPATI” ZA “PAR FORFE”?

Komentirajući prije dan-dva odluku Centralne izborne komisije da se ponovi brojanje glasova za predsjednika Republike Srpske, dugogodišnji član i predsjednik CIK-a Branko Petrić bio je napokon dirljivo iskren. (Baš kao što je iMilan Tegeltija spustio masku i otvorio nacionalisitlčki gard tek nakon što je najuren iz VSTV-a). “Ovaj sastav CIK-a izabran je nasiljem u Parlamentu BiH kada su tokom noći dotadašnje članove Srbe i Hrvate zamijenile ‘probosanske snage'”.  Dakle, najteža kletva koja se može izreći činovniku koji radi u jednoj od kapitalnih državnih instiucija, Izbornoj komisiji, jeste da radi u interesu te države i po njenim zakonima!? Vlado Rogić kojeg je postavio Dragan Čović i koji je bio protiv ponovnog brojanja je “hrvatski član”, dok je Željko Bakalar, kojeg je imenovao Željko Komšić, a koji je glasao drugačije, “probosanski”.

I konačno, shvatite ovo krajnje metaforički, jeste malo teško, ponižavajuće biti lojalan reprezentaciji koju usmjeravaju Dodik, ili Čović, ali njihov posao će biti okončan tek onda kada najšira “probosanska” sportska familija prihvati poraz i počne se ponašati tako da kod njih prozvede zadovljstvo.

 

Analiza Seada Numanovića: Nakon oduševljenja, pripremite se za nove frustracije!

“Komisija, stoga, preporučuje da Vijeće da Bosni i Hercegovini status kandidata, uz razumijevanje da se poduzmu sljedeći koraci:

– prioritetno usvoji izmjene i dopune integriteta u postojećem zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću;

– usvojiti novi zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i usvojiti zakon o sudovima Bosne i Hercegovine;

– usvojiti zakon o sprječavanju sukoba interesa;

– preduzimanje odlučnih koraka na jačanju prevencije i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala;

– odlučno unaprediti rad na osiguravanju efektivne koordinacije, na svim nivoima, upravljanja granicom i kapaciteta upravljanja migracijama, kao i obezbeđivanja funkcioniranja sistema azila;

– osigurati zabranu torture, posebno uspostavljanjem nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja;

– garantirati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima;

– osigurati rezultate u funkcioniranju na svim nivoima mehanizma koordinacije o pitanjima EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje acquis-a EU.

Komisija je spremna nastaviti podržavati napore Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu daljim uključivanjem u politički dijalog i uspostavljanjem političkog foruma na visokom nivou za praćenje implementacije gore navedenih koraka i izvještavanje o daljem napretku na terenu.

Ispunjavanje 14 ključnih prioriteta omogućit će Komisiji da preporuči otvaranje pregovora o pristupanju EU sa Bosnom i Hercegovinom”.

Šta prvo primjećujete da nema?

Evropska unija, kao dio Zapada, u nizu pokušaja u proteklim godinama, borila se sa reformom Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Tone i tone mastila potrošeno je na pisanje svakojakih prijedloga, analiziranje modela, pravljenje varijanti i podvarijanti… Održane su i stotine sastanaka. Jedan od njih bio je i na najvišem nivou, junski samit sa predsjednikom Evropskog vijeća Charlesom Michelom…

Izborne reforme nema!

Zasigurno su građani Bosne i Hercegovine euforični danas.

x

Nakon godina samo crnih i ružnih vijesti, danas je stigla i jedna (naizgled) dobra – odlična vijest!

Bez namjere da kvarimo raspoloženje, moramo ukazati na slijedeće:

Evopska komisija jeste preporučila davanje kandidatskog statusa BiH.

Mnogi su se tome nadali i priželjkivali. Malo ko je uopće vjerovao u ovakav scenarij.

Nakon godina razočarenja, “nešto” se ipak desilo.

A to što se desilo vrijedno je (samo) na psihološkoj ravni. A i to nešto ipak znači!

A kome je to Evropska komisija preporučila dodjeljivanje kandidatskog statusa BiH?

Evropskom vijeću!

To tijelo koje čine premijeri ili predsjednici 27 država je konačni organ za sve (bitne) odluke Evropske unije.

Evropsko vijeće će o preporuci Evropske komisije raspravljati 15. i 16. decembra.

Iako je sam Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine ka EU, ustvari popis loših i gorih vijesti, šanse da se preporuka Komisije prihvati rastu iz dana u dan, piše politicki.ba.

Među državama koje su zahtijevale kandidatski status za BiH, bez bilo kakvih uslovljavanja, prednjačile su Slovenija i Austrija. Priključila im se Češka, Slovačka, Poljska, ali i Mađarska.

Hrvatska je isto bila vrlo glasna u zahtjevu da BiH ima ovakav status.

No, šta sada, nakon što se izborna reforma ni ne pominje?

Premijer Andrej Plenković uložio je jako puno u taj proces. Morao se pohvaliti javno da je “diskretno” radio i sa Christianom Schmidtom na amandmanima koji su doveli do Bonskih ovlasti 2. oktobra. Tokom jučerašnjeg susreta sa Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ BiH opet je ponovio “legitimno predstavljanje”.

Istovremeno, on godinama vidi kako najprije Grčka, a potom Bugarska, uspješno destruira (Sjevernu) Makedoniju na evropatlantskom putu te države.

Neka niko nema iluzija da će Plenković koristiti slične mehanizme. I zato što vidi da to u evropskim institucijama prolazi i zato što smatra da tako treba i zato što – i kada bi smatrao da ne treba (a smatra, ponavljam!) ima Zorana Milanovića koji će mu intenzivno “krv piti”.

Stoga – kandidatski status jeste dobra vijest, bitno je, vrijedno, trebalo nam je nešto. Ali, to je tek početak muka u kojima će Hrvatska u narednim mjesecima i godinama igrati jako važnu ulogu.

Nakon opravdanog oduševljenja, pripremite se za nove frustracije.

Kolumna Vildane Selimbegović: SDA (ne) može bez Bakira

Dan uoči izbora sarajevski taksista mi je neupitan ljubazno očitao izbornu lekciju: “Ja ću sutra glasati za Bakira, a žena za Željka. Njih dvojica čuvaju Bosnu i Hercegovinu”. Ni 24 sata nakon zatvaranja birališta, upravo je ova teza bačena u eter kao opravdanje za Izetbegovićev poraz: SDA-ov kandidat je platio osviještenost Bošnjaka za potrebom da u Predsjedništvu ne bude jedan naprema dva protivnika države.

UVJERLJIVA NADMOĆ

S obzirom na to da su obje teze rezultat političkih kampanja, čini mi se da je došlo vrijeme suočavanja s istinom, makar već uveliko traju – a možda i zato – kalkulacije oko buduće vlasti. Željku Komšiću i Bakiru Izetbegoviću niko ne spori potrebu da budu čuvari BiH, no ova se zemlja – i prije Daytona – dakle, tokom rata i svih onih zajedničkih godina u bivšoj Jugoslaviji, a i stoljećima ranije, ponosila svojom multietničnošću, pa je jednako onako kako je Ustav RBiH i Dayton vrlo precizno definirao da pripada Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i svim Ostalim, što u praksi treba da znači kako je dogovor temelj zajedničke kuće.

U politici se to provodi kompromisom, a ne onako kako se to kod nas, naročito posljednjih godina, intenzivno radi – pričom o davanju Srbima i(li) Hrvatima bilo čega. Drugo, jednako važno: šta god ko (pa i SDA) mislio o Komšiću, njegovi rezultati na svim dosadašnjim izborima pokazuju i dokazuju dovoljan broj stabilnog građanskog biračkog tijela koje se ni u kojoj opciji ne bi okrenulo Izetbegoviću, pa je i prema samom Komšiću prilično nefer njegovom pobjedom objašnjavati Izetbegovićev poraz.

Još je manje fer umanjivati rezultat Denisa Bećirovića pričom o glasanju protiv Izetbegovića. Po posljednjim rezultatima CIK-a, nakon više od 95 posto prebrojanih glasačkih listića, za Bećirovića su se izjasnila 296.352 birača, a za lidera SDA 193.859. Naravno, ja ne tvrdim da nije bilo i onih, čak i iz SDA koja je u konačnici dobila više glasova od svog stranačkog predsjednika, koji su na izbore izašli da bi šaranjem listića bili protiv Izetbegovića, ne tvrdim ni da su u krivu oni koji tvrde da je Bakira pobijedila supruga Sebija, uvjerena sam, naime, da je razlika veća od 100.000 glasova transparentna poruka Izetbegovićevoj partiji šta birači misle o njegovom načinu vođenja politike. Upravo uvjerljiva nadmoć SDA u odnosu na ostale partije je argument za ovu tezu: birači su kaznili lidera SDA zbog apsolutnog manjka spremnosti na kompromise ne samo sa vodećim partijama hrvatskog i srpskog biračkog tijela već i sa političkim subjektima u bošnjačkom i građanskom spektru. Ne zaboravimo pritom da je lider SDA imao ubjedljivo najbolju kampanju do sada, čak mu se – ruku na srce – osim onog prebrojavanja Bošnjaka gotovo da nema šta prigovoriti, u ono malo debata nastojao je nuditi konkretne podatke, njegova stranka je – u odnosu na njega – imala nezamjetljivu kampanju (s izuzetkom Sarajeva, što je posebna priča), no ništa mu nije pomoglo. Doživio je debakl.

I to ne mogu saprati jadikovke tipa deset na jednog, niti sklanjanje iza rezultata SDA. U Sarajevu, gdje se SDA ipak posvetila vlastitoj kampanji (zli jezici kažu ne zbog stranke već zbog supruge), SDA je rame uz rame s Narodom i pravdom. Što je – gledajući s visina SDA – dojmljiv poraz, tim prije što je notorni zahiragić dao maksimum vlastitog angažmana da plasira svu raskoš mržnje i objeda koje (nezamislivo!) mogu stati u obraz zastupnika u skupštini. NiP je, bit će, osvojio manje glasova nego je očekivao, ali je važan dio gotovo svih parlamenata, no u NiP-ov veliki uspjeh treba upisati i Bećirovićevu pobjedu koja je njegovom matičnom SDP-u puno donijela. Iz Trojke je najlošije prošla najprincipijelnija Naša stranka, upravo zbog predominantnog okretanja bošnjačkom biračkom tijelu koje nije samo karakteristika NiP-a već i SDP-a. Nermin Nikšić, lider SDP-a, još drhti nadajući se da će s kompenzacijske liste dospjeti donekle, no birači su i njemu poslali poruku – vrijeme je za neki drugačiji, da ne kažem tuzlanski SDP, u kome neće baš sve biti podređeno interesima uskog kruga oko stranačkog šefa. SDP ima još uvijek dovoljno starih vukova koji su u stanju inicirati stranačku debatu, drugo je pitanje imaju li snage i ambicije da se bore za povratak stvarnoj socijaldemokratskoj ideji.

ČEKAJUĆI ZORU

Što se SDA tiče, Izetbegović je, umjesto čestitki pobjedniku, čestitao svojoj partiji i odmah se pohvalio o(p)stankom na predsjedničkom tronu. Kuda to vodi SDA, bit će nesumnjivo predmet unutarnjih stranačkih analiza, ako za njih bude bilo volje i snage, da ne kažem koalicijskih kapaciteta u samoj partiji. I sigurno će ovisiti o formiranju vlasti i dijelu kolača koji će ušićariti. Istina je da lider HDZ-a BiH već išareti s kim bi se najradije svađao naredne četiri godine – njegova poruka Trojci da je za njih, ako su spremni presudu Ljubić primijeniti na državnom nivou, nakon što je i visoki predstavnik Christian Schmidt upravo u Oslobođenju rekao da za to nema osnove, jasna je da jasnija ne može biti. No, upravo je Schmidt Čoviću izbio najjače adute iz ruku, pa nije bez pameti očekivati da i njemu zaigra mečka pred vlastitim vratima. Što se Milorada Dodika tiče, i ako zasluži čestitku Aleksandra Vučića koji pristojno čeka CIKBiH, ostat će mu gorak okus straha iz izborne noći kad se skrio u mišiju rupu u vlastitom štabu. Čekajući zoru. Ili, tačnije, operirajući po mraku što mu dođe kao prirodno stanište.

Kako god, Bećirović ostaje najveći pobjednik općih izbora – em je združena opozicija pokazala da može kad hoće, em su birači u konačnici dobili građanski vrh države. Uključujući i prvu ženu izabranu nakon Daytona u Predsjedništvo BiH, Željku Cvijanović, koja partijskim statutom također pripada građanskom spektru. Da nas je praksa naučila koliko se stvarnost razlikuje od dokumenata, nije potrebno naglašavati. Ali jeste važno podsjetiti na to da buduća vlast – ko god je činio – ima jasnu euroatlantsku agendu i 14 prioriteta za kandidatski status BiH u EU. Pa da ih vidimo na djelu.

 

O izbornim rezultatima i postizbornim koalicijama: Konkurs za bosanskog Dritana je otvoren

Bosna i Hercegovina je zemlja koja je po mnogo čemu jedinstvena. Na primjer, to je jedina demokratska zemlja na svijetu u kojoj izborni rezultati nisu glavna (ili čak jedina!) tema u izbornoj noći. Visoki predstavnik Kristijan Šmit, kao neizabrani strani zvaničnik, je odlučio u izbornoj noći promijeniti izborni rezultat i poništiti demokratsku volju birača. Njegova odluka, koja nameće selektivne izmjene Ustava Federacije BiH, oduzima demokratskoj većini pravo da izabere vlast kakvu želi. Čak štaviše, Šmit je zacementirao pravila kojima ultradesničari iz HDZ ne mogu biti izbačeni iz vlasti — iako predstavljaju demokratsku manjinu. Šmitova drska intervencija podsjeća na poteze kolonijalnih upravnika iz devetnaestog vijeka i ukazuje na potpuni prijezir prema volji građana BiH koji su glasali tako da je bilo moguće zaobići HDZ prilikom formiranja vlasti.

Obzirom na novostečenu poziciju koja HDZ-u daje komociju da odluči kad i kako će biti formirana vlast, ova stranka je putem medija koji su joj bliski otvorila svojevrsni konkurs za koalicione partnere. Lista zahtjeva koju HDZ ima je takva da oni koji su spremni da je makar djelomično ispune moraju pristati na poziciju izdajnika naroda i države kojoj pripadaju. Nešto slično se desilo u Crnoj Gori nakon izbora 2020. kada se na čelu vlasti našao izvjesni Dritan Abazović; za manje od dvije godine, ovaj se bivši predstavnik “građanske Crne Gore” uspio upisati u stranice istorije Balkana na kojima su prethodno upisani Sejdo Bajramović i Fikret Abdić. HDZ sada traži sarajevske dritane koji će biti spremni da obuku političke uniforme zločinačkog Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i izvrše ono što Bobanove trupe nisu mogle da postignu tokom udruženog zločinačkog poduhvata.

Druga sličnost sa onim što se desilo nakon 2020. u Crnoj Gori je pokušaj dijela međunarodne zajednice da najjaču stranku sa probosanske strane istisne iz vlasti, vjerovatno kao kaznu za odbijanje izmjena izbornog zakona koje je Šmit odlučio nametnuti. Crnogorski DPS i bosansko-hercegovačka SDA su stranke koje trideset godina imaju ključnu ulogu na raznim nivoima vlasti i koje se vežu sa nizom korupcijskih afera. Ali su u isto vrijeme i stranke koje predstavljaju najveći dio stanovništva i koje su na historijskim prijelomnicama bile na čelu država koje će se odvojiti od Jugoslavije. Navodni obračun sa korupcijom je isprika za politiku izbacivanja ove dvije stranke iz vlasti na način na koji je to rađeno sa Radikalima u Srbiji tokom vladavine DS. Ignorisanje korupcije u redovima HDZ i SNSD u BiH, kao i DF i URA u Crnoj Gori, je jasan indikator da da se radi o političkoj šarenoj laži za naivne. Kako je moguće zaboraviti brojne afere u kojima je Dragan Čović glavni učesnik? U kojem to svijetu neko može korumpiranog dušmana države u kojoj živi prihvatiti za partnera samo da bi se dokopao vlasti i slušao neprijatelje naroda kojem pripada? To je moguće samo u svijetu svjesnih izdajnika kao što je Dritan Abazović.

Probosanski politički faktor će se uskoro suočiti sa nepobitnim dokazima da se pod egidom borbe protiv korupcije uništava onoliko državnosti BiH koliko je preživjelo genocid i agresiju. Strani mentori bosanskih dritana su ljuti što su morali otkriti sopstveno saučesništvo u pokušaju konačne palestinizacije tako što je Šmit izašao na političku čistinu i potegnuo za bonskim ovlastima po uzoru na nacističke nadzornike u Nedićevoj Srbiji i NDH.

Nema sumnje da će se sastav vladajuće koalicije znati tek kada budu izabrani svi delegati u Klubu Bošnjaka u Parlamentu FBiH. Šmit je nametnuo nova pravila koja su trebala da zabetoniraju HDZ u vlasti kad je na samom početku brojanja glasova bilo jasno da Bećirović uvjerljivo vodi protiv Izetbegovića. Da su sačekali još koji sat postalo bi jasno da će dizanje praga za izbor Predsjedništva FBiH sa šest na 11 delegata u isto vrijeme pogodovati i SDA i DF, koje su htjeli da kazne zbog nepristajanja na izmjene Izbornog zakona. Vrlo je moguće da, zbog rezultata na kantonalnom nivou, sama SDA bude mogla da izabere 13 od 23 bošnjačka delegata i time dođe u istu poziciju na nivou FBiH kao i HDZ. U tom slučaju će bosanski dritani morati dobiti dodatnu javnu podršku u vidu pritiska na delegate SDA, DF i SBiH da promijene dresove i omoguće da HDZ dobije partnere koji su očito spremni da ispune uslove konkursa koji je Čović raspisao za ulazak u vlast.

Bez obzira na ishod političke bitke za Dom naroda, Šmitovo nametanje je i najskeptičnijim posmatračima pokazalo da Europska konvencija o ljudskim pravima ne vrijedi za većinsko bošnjačko stanovništvo u BiH. Naime, kako je moguće da se koriste Bonske ovlasti da se direktno krše odluke Strazburškog i BiH sudova u presudama Sejdić-Finci, Šlaku, Zornić i Komšić? Moguće je samo ako konvencije o ljudskim pravima ustvari ne važe za one koji su većina u BiH. Glavni zapadni igrači su odlučili da više nije moguće kriti se iza političkih kriterija za ulazak u EU, što decenijama slušamo u slučaju Turske, Albanije i Kosova. U BiH su demografske promjene prijetile da zemlju oslobode okova iz Dejtona, i da omoguće demokratskoj većini da uspostavi vlast bez ucjene islamofoba iz HDZ. Zapad je natjeran da pokaže jasno i glasno da su mu draži crnokošuljaši nego, kao što moj bivši prijatelj Edvard Džozef ogavno reče, “bošnjački demografski oportunisti”.

U nedjelju naveče smo svjedočili onom licu Zapada koji smo gledali od 1992. do 1995. kada je otvoreno pospješivao genocid. Trideset godina kasnije se zbog neuspješnog genocida prešlo na zavođenje aparthejda. Bosanski dritani imaju zadaću da rade ono što su radili domaći kolaboracionisti Pitera Bote u Južnoj Africi.

(Autor je bivši ministar energetike u Vladi bh. entiteta Federacija BiH, a trenutno je kopredsjedavajući Američko-evropske alijanse, think tanka sa sjedištem u Vašingtonu. Tekst je izvorno objavljen na stranici turske novinske agencije Anadolija, servis na bosanskom jeziku). 

Janusz Bugajski’s Washington View: Why is the West Soft on Belgrade?

There are widespread perceptions in the Balkans that by appeasing Serbia, Western governments actually contribute to destabilizing the region. Even while President Aleksandar Vučić pursues the “Serbian World” agenda and raises inter-ethnic animosities, he is treated like a constructive statesman who can help ensure regional security. There are two main reasons for this self-damaging Western policy: conversion delusion and risk aversion.

American and EU leaders seem to genuinely believe that political leaders such as Vučić can be converted into cooperative democrats. This will evidently happen through inclusion in high-level meetings and negotiations that will generate mutual confidence and trust. According to this script, even a “former” nationalist and propagandist will understand that he needs to make compromises if Serbia is to join the European Union and be afforded significant accession funds.

Unfortunately, such a policy of inclusion abjectly failed in the case of Russian President Vladimir Putin. For years, Western governments engaged in endless discussion, signed agreements, and enabled Russian state energy and money to penetrate Europe in the forlorn hope that this would convert Russia into a normal partner. Instead, Moscow’s penetration of Western institutions had the exact opposite effect, by enabling Russia’s blackmail and extortion, most visible after its full-scale invasion of Ukraine in February.

Belgrade has exploited the West’s naïve hopes to prevent any strong repercussions for its refusal to recognize Kosova as an independent state. While engaging in inconclusive EU-mediated talks, Vučić regularly threatens Kosova and adamantly opposes its independence, As witnessed in recent disputes over car license plates and passports, Vučić frequently provokes conflicts to try and discredit the government in Prishtina so he can indefinitely delay any agreements leading to mutual inter-state recognition.

Belgrade is also allowed to contribute to the destabilization of Bosnia-Herzegovina and Montenegro without any consequences. Although Vučić and Republika Srpska leader Milorad Dodik may not like each other their policies are mutually reinforcing. Dodik keeps Bosnia unstable, helps revive Croatian nationalist claims to western Herzegovina, and maintains close relations with Moscow. This helps Vučić pursue his Serbian World program by keeping Sarajevo off balance and deflecting blame from Belgrade toward Banja Luka.

Belgrade has become brazen that its actions will not have any serious repercussions from Western capitals. In a recent example, Serbia’s Foreign Minister Nikola Selaković and his Russian counterpart Sergei Lavrov signed a document on bilateral consultations in coordinating their foreign policies. Although Brussels and Washington formally denounced the move, which blatantly disregards EU insistence that candidates curtail their dealings with Moscow, Vučić has calculated that EU words will not be followed by meaningful deeds.

A second reason for the soft approach toward Serbia’s regime is risk aversion. Western governments prefer to maintain the status quo as long as it does not slide into violence, rather than pursuing a more rigorous policy to achieve specific objectives. Vučićplays on these fears and asserts that without him more radical elements could spark a full-fledged war across the region. He calculates that the West will prefer to play it safe rather than challenge his assumptions. Paradoxically, a weak Western approach that placates expansionist nationalism is more likely to result in miscalculations and violence than a firm policy for state consolidation in Bosnia, Montenegro, and Kosova and the neutralization of all pan-national projects.

Unless Brussels and Washington issue a firm timetable for mutual recognition between Serbia and Kosova and specify the economic and diplomatic consequences of non-recognition, Vučić will continue to play the Kosova card to rally nationalists and generate uncertainty. Similarly in Bosnia, unless there is full-blown pushback against Serbian and Croatian separatists and a determination to reform the state structure, the country will continue to be prone to both internal and external destabilization.

If pan-Serbianism is seen to be condoned in the major EU capitals, then this will fuel other irredentist projects, including pan-Croatianism and pan-Albanianism. Zagreb watches carefully how Belgrade exploits US and EU weaknesses and seeks to imitate its successes. This is reminiscent of the early days of the 1992-1995 war when Croatian nationalists decided to carve out their own Herzeg-Bosnia state when they saw that Western governments were tolerating the forcible creation of RS through the mass murder and expulsion of Bosniaks.

Pan-Albanianism and state enlargement can also be revived if local grievances intensify and Serbia is seen to have a freer hand in pursuing its irredentist agenda. There is understandable resentment in Kosova, which unlike Serbia has followed foreign policies congruent with that of Brussels, but is not treated with any preference. Widespread public disappointment with economic conditions and international agencies can be exploited and exacerbated by ambitious politicians to promise national unification as a form of salvation. If popular support for unification mushrooms, then a broad array of politicians will start competing on the pan-national agenda.

The EU is also placating Vučić despite his pro-Kremlin policy. A firm policy would terminate any pre-accession funds and suspend Serbia’s EU accession bid unless the government abides with the European consensus to sanction Moscow for its attack on Ukraine. Although the European parliament has finally taken such an initiative, the results remain uncertain. Serbia is becoming a hub for Russian business and sanctions busting without any repercussions. Western governments seem oblivious to the growing menace and even support initiatives such as “Open Balkans,” trusting that it will foster regional cooperation. In practice, such initiatives are designed to raise Serbia’s regional role and Moscow’s economic penetration without any benefit to ordinary citizens.

Western governments confront a stark choice in dealing with expansionist nationalism in the Balkans. They can continue believing that they will turn radicals into moderates or they can set strict conditions and timetables for executing agreements and withhold any financial and economic benefits if there is no compliance. Ultimately, there is no middle way.

 

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His new book, Failed State: A Guide to Russia’s Rupture, has just been published.

 

OHR nije deblokirao Federaciju: Schmidtove izmjene ne garantuju da će biti izabrana nova Vlada FBiH i predsjednik Federacije!

OHR-ovi nametnuti amandmani na Ustav Federacije BiH ne garantiraju deblokadu ovog entiteta. Recimo, nakon što budu izabrani predsjednik i dva potpredsjednika Federacije, ne postoje  nikakvi rokovi za formiranje Vlade FBiH. S obzirom na to da su za imenovanje Vlade FBiH potrebni potpisi predsjednika i njegova dva zamjenika, blokada može trajati do unedogled. Ako jedan od ovo troje odbije staviti potpis na odluku o imeovanje, Vlada ne može biti imenovana. Dakle, tvrdnja OHR-a da se ovim više nikada neće desiti da u novom mandatu ostane stara Vlada nije tačna. Evo i zbog čega.

Imenovanje Vlade FBiH – nije deblokirano

Među amandmanima na Ustav FBiH koji je nametnuo Christian Scmidt nema nijednog koji se odnosi na formiranje Vlade FBiH. Zato na snazi ostaju ranije odredbe Ustava FBiH kojim se regulira izbor Vlade FBiH.

“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u Ustavu Federacije BiH, odnosno u odredbi koja je bila ranije i trenutno je na snazi.

Ako predsjednik ili njegovi potpredsjednici u roku od 30 dana ne imenuju Vladu FBiH neće se desiti ništa. Jer ništa nije propisano. To znači da i sa Schmidtovim “deblokadama” Vlada Federacije sa Fadilom Novalićem na čelu može ostati do narednih izbora. Sve i da se u zadatim rokovima izabere troje članova takozvanog Predjedništva FBiH, to ne garantira izbor Vlade FBiH. Da bi bilo još jasnije – predsjednik Federacije Marinko Čavara godinama je odbijao potpisati odluke o imenovanju nedostajućih ministara u Vladi Federacije (Salko Bukvarević i Elvira Dilberović) i ništa se nije desilo. To znači da se ovom deblokadom Christian Schmidt uopće nije bavio.

Izbora predsjednika FBiH – nije deblokiran

Krenemo li od pretpostavke da je izabrano rukovodstvo Federacije, odnosno troje kandidata za funkciju (pot)predsjednika. Njih troje će, prema Schmidtovom oktroiranom Ustavu FBiH, međusobno odlučiti ko će biti predsjednik Federacije BiH.

“Tri kandidata izabrana u skladu s ovim člankom odlučuju između sebe koji od njih će obnašati funkciju predsjednika. Ukoliko se dogovor ne postigne, o tome će odlučivati Zastupnički dom”, piše u odredbi Ustava FBiH koju je nametnuo Christian Schmidt.

Ali, šta se dešava ukoliko u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH niko od troje kandidata ne dobije podršku natopolovične većine? Ko je tada predsjednik Federacije? Odgovor je – niko. Federacija će ostati bez predsjednika, a time i bez Vlade FBiH. Jer Christian Schmidt uopće nije predvidio ovu situaciju.

Prohodnost zakona u Parlamentu – nije deblokirana

Visoki predstavnik Christian Schmidt je nametnuo i odredbu Ustava FBiH kojom, kako kaže, omogućava brže usvajanje zakona. Ta odredba, obrazlagali su iz OHR-a, više neće omogućavati predsjedavajućim Predstavničkog ili Doma naroda FBiH da u ladici drže zakone koji se hitno moraju razmatrati.

“Svaki dom treba da odbije ili usvoji potrebne zakone u roku od 45 dana nakon njihovog usvajanja u drugom domu. Ukoliko se rok ne ispoštuje, zakon će biti uvršten u dnevni red doma na sjednici koja će se održati nakon isteka roka od 45 dana, a najkasnije 30 dana nakon isteka tog roka”, glasi odredba koju je nametnuo Schmidt.

Ali sta se dešava ako kolegij određenog doma odbije takav prijedlog dnevnog reda? Ili ako, recimo, delegati ili zastupnici odbiju dnevni red u kojem se nalazi zakon koji ne žele razmatrati? Odgovor je – ni u ovom slučaju se neće desiti ništa. Zakon ne može stupiti na snagu jer nije izglasan u oba doma, a nije uvršen ni u dnevni red u predviđenom roku. Schmidt nije propisao da se zakon opet stavlja na dnevni red prve naredne sjednice. Što znači da zakon ide u ladicu. Sve dok se ne postigne politička volja za njegovo izglasavanje, što je bilo moguće i do sada.

Presudom “Ljubić” osporen Zakon, Schmidt promijenio Ustav

Namećući odredbe Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH, Christian Schmidt se uopće nije dotakao zakonskih odredaba kojima se regulira način popunjavanja Doma naroda FBiH.

“Utvrđuje se da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”, navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH donesenoj po zahtjevu Bože Ljubića.

Ova odredba je stavljena van snage, odnosno izbrisana. Christian Schmidt, međutim, ne nameće novu odredbu u Izborni zakon, već donosi odluku o promjeni Ustava FBiH gdje povećava broj delegata sa 17 na 23 po klubu konstitutivnog naroda i sa 7 na 11 u Klubu ostalih.

“Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva. Oni se biraju iz reda njihovih predstavnika, ako drugačije nije predviđeno zakonom. U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat, jedan Srbin i jedan delegat iz reda Ostalih iz svakog kantona koji ima najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, navedeno je u odredbi Ustava koju je nametnuo OHR.

Na koji način će biti raspoređeni delegati, Schmidt nije odredio. To prepušta Centralnoj izbornoj komisiji BiH, dajući im ovlaštenja koja su imali i do sada. CIK bi sada trebao donijeti novo Uputstvo o rasporedu delegata. Slično onome koje je bilo i ranije na snazi, s tim da će biti distibuiran veći broj delegata.

OHR, dakle, nije promijenio ništa osim što je povećao broj delegata u Domu naroda i broj delegata koji moraju potpisati kandidaturu za (pot)predsjednike Federacije. Oba povećanja idu u korist HDZ-a. I to su jedina izmjena koja će za posljedicu imati konkretan rezultat.

Analiza Seada Numanovića: Schmidt nije “otvorio vrata za kandidatski status” BiH. Naprotiv!

Visoki predstavnik Christian Schmid danas je održao konferenciju za novinare u Sarajevu. Govorio je, koliko se moglo razumjeti, o svojoj najnovijoj intervenciji u politički sistem (Federacije) Bosne i Hercegovine.  Već se počinje gubiti računica, koliko je do sada puta intervenirao koristeći Bonske ovlasti? Sedam? Osam? Devet puta?

U svakom slučaju, ostaje davno izrečena ocjena Politicki.ba da Schmid voli posezati za ovlastima i intervenirati.

To je i odraz obnovljenog interesa “međunarodne zajednice” za ponovni angažman u Bosni i Hercegovini.

Prednjače tu Sjedinjene Američke Države.  Ambasador Michael Murphy veoma je angažiran i već mu je pošlo za rukom da se Bosna i Hercegovina nađe visoko na listi država prema kojima SAD provode svoje sankcione politike. Već je haman postala svakodnevica da se neki od bh. zvaničnika nađe na američkoj “crnoj listi”.

SAD prati Velika Britanija. I oni su počeli sa sankcioniranjem bh. zvaničnika. Stavljanjem Milorada Dodika i Željke Cvijanović na svoju “crnu listu” postali su prva evropska država koja je i formalno donijela takvu odluku.

Evropska unija je u tome blokirana. Odluke o sankcioniranju donose se jednoglasno. A glas za to treba dati i jedna Mađarska. Viktor Orban tu čvrsto drži “ručnu”. Prevedeno na bosanski – da bi se Dodik (ili bilo ko) našao na evropskoj “crnoj listi” potrebno je da svih 27 država budu “za”, da se nijedna ne poziva na “vitalni nacionalni interes” i ne koristi “veto”. A Mađarska upravo to radi! I ne samo na slučaju BiH, već i – mnogo češće – Ukrajine, dodatno brukajući evropske institucije.

Evropska unija (ne)gleda sa simpatijama na aktivnosti Schmidta.

S jedne strane oni žele “srediti” stvari i u BiH.

S druge, odavno su protiv Bonskih ovlasti.

“Zemlja koja želi u EU i treba biti tamo, mora stvoriti osnove za takvo nešto. Zbog toga sam stvorio uvjete za to, da se u kratkom periodu nakon izbora donesu značajne odluke ko će biti predsjednik, dopredsjedavajući i premijer. Mislim da sam otvorio put da BiH dobije status kandidata u EU i to do kraja godine”, rekao je danas Schmidt tokom konferencije za novinare.

Uz dužno poštovanje, ova ocjena nije tačna!

“EU prima na znanje odluku visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta da na dan izbora izmijeni Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Izborni zakon Bosne i Hercegovine.

Podsjećamo, njegova izvršna ovlaštenja treba koristiti isključivo kao krajnju mjeru protiv nepopravljivih nezakonitih radnji”, izjavio je jedan od najviših zvaničnika Evropske unije Josep Borrell.

Ko iole razumije diplomatski govor EU, shvatit će da je “na znanje” – formulacija koja kaže da se to ipak nije trebalo raditi!

Sljedeća Borrellova rečenica direktna je poruka Schmidtu kako EU razumije njegovo korištenje “nuklearne opcije”.

EU se, dakle, i na ovaj način formalno distancirala od visokog predstavnika.

I Schmidt to zna.

Kao i što zna da se u Delegaciji EU u Sarajevu, a pogotovo u EEAS-u u Briselu vrlo intenzivno radi na tome da BiH do kraja ove godine dobije kandidatski status.  Politicki.ba je već u nekoliko navrata pisao o tome.

Slovenija, Austrija, Hrvatska, Poljska, Češka, Mađarska… svaka iz svojih razloga, zagovara da se naša zemlja unaprijedi na evropskom putu.

No, intervencijom visokog predstavnika države koje se tome protive – prvenstveno Holandija i skandinavske zemlje – dobile su dodatni argument.

Za evropske političare, pa i javnost, nezamislivo je da se izborni zakon mijenja usred izborne utrke!

I to se moglo sasvim jasno vidjeti po kakafoniji osuda iz njemačkih medija, nevladinih organizacija, poslanika Evropskog parlamenta…Moguće je da je Schmidt imao dobru namjeru.

Njegov argument je da je to bila najmanje loša od svih loših opcija i da je tajming odabran tako da direktno ne utiče na opredjeljenje birača, a da spriječi dalju eskalaciju političke, pa i sigurnosne situacije u državi. Ipak, Schmidt je prekasno došao na “bojno polje” BiH.

Ako je suditi po pisanju Istrage.ba, Ustavni sud Bosne i Hercegovine mogao bi poništiti njegovu odluku. Zašto? Ovaj portal navodi da je prekršio Ustav BiH! A čak ni Schmidt nije iznad Ustava BiH i to on sam kaže i danas, dajući svoje objašnjene presude Komšić Ustavnog suda BiH. Da se razumijemo, šanse da BiH dobije kandidatski status veće su nego (ikada) ranije.

Ali niko ne može garantirati da će se to i desiti do kraja ove godine. Ako se i desi, nadalje, to i nije “neka pljačka”. Pa Turska je već decenijama u kandidatskom statusu. I?

Ne treba biti nihilističan – kandidatski status potreban je Bosni i Hercegovini. On nije samo psihološki bitan (kao pokazatelj da se konačno nešto desilo na evropskom putu BiH), već i zato što se time dodatno otvaraju vrata EU za BiH.

Naravno, legitimno je pitanje koliko izabranih bh. zvaničnika, a pogotovo partijskih lidera to uopće zna, može razumjeti a pogotovo iskoristiti…

Analiza izbornih rezultata za Parlament Federacije: SDA, za sada, ima 27 mandata, HDZ 16, SDP 14, DF 12, NiP 7. Objavljujemo imena svih zastupnika

Prema preliminarnim i nepotpunim rezultatima, SDA će u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH imati 27 mandata. Na drugom mjestu je HDZ BiH sa 16 mandata, dok je SDP treći sa 14 mandata. Demokratska fronta, za sada, ima 12 mandata. Narod i Pravda bi, na osnovu rezultata, trebala imati 7 mandata, Naša stranka pet koliko i NES. Stranka za BiH, prema trenutnim rezultatima, ima četiri mandata, HDZ 1990 tri, a bihaćki POMAK, PDA, BHI Fuada Kasumovića, Republikanci i Pomak iz Livna po jedan. Najeviše direktnih mandata je osvojila SDA (21), dok su HDZ i SDP osvojili po 12 direktnih mandata. DF je, za sada, osvojio 10 mandata, dok je Narod i Pravda osvojila tri direktna mandata.

U poređenju sa rezultatima iz 2018. godine, SDA je na istom broju mandata, s tim što su prije četiri godine su osvojili 22 direktna mandata i pet kompenzacijskih, a sada im, prema nepotpunim rezultatima, pripada 21 direktni i šest kompenzacijskih mandata. SDP je 2018. godine bio druga stranka sa 16 mandata, a ove godine su, prema trenutnim rezultatima, osvojili 14 mandata. Kada su u pitanju direktni mandati, SDP je na istom nivou kao 2018. godine, ali bi, ostane li ovakav omjer, ove godine mogli dobiti samo dvije kompenzacije. HDZ BiH bi i sada, kao i prije četiri godine, trebao biti na 16 mandata, s tim da je prije četiri godine osvojio 13 direktnih mandata (sada 12), a dobili su tri kompenzacije (sada dvije). DF je prije četiri godine imao deset mandata, a sad ima dva mandata više. Naša stranka je na istom novu kao i prije četiri godine, dok je najveći rast zabilježila Narod i Pravda koja je 2018. godine imala dva mandata, a sada bi trebali imati sedam.

Sada ćemo, ukratko, analizirati rezultate po izbornim jedinicama.

Izborna jedinica 1. (14 mandata)

Ova izborna jedinica obuhvata područje Unsko-sanskog kantona. Prema do sada prebrojanim glasovima, SDA je osvojila 30 posto od ukupnog broja glasova, dok je NES na 23 posto. Trećeplasirani je DF, dok je na četvrtom mjestu SDP. Prema tim rezultatima, SDA će dobiti tri mandata koliko i NES, dok će SDP, DF i Pomak osvojiti po jedan direktni mandat. U Parlament Federacije, kao SDA.-ovi zastupnici, ulaze Hamdija Abdić Tigar, Nijaz Hušić i Safet Kovačević, dok će zastupnici NES-a biti Irfan Durić, Ilda Alibegović i Sandi Salkić. DF-ov zastupnik je Zekerijah Alagić. U ime SDP-a ulazi Razim Halkić, dok je POMAK-ov zastupnik Maja Uremović.

Izborna jedinica 2 (5 mandata)

Ova izborna jedinica obuhvata Posavski kanton, te općine Gradačac, Gračanica, Doboj Istok, kao i birače iz Brčko distrikta. SDA je u ovoj izbornoj jedinici, prema trenutnim rezultatima, osvojila dva direktna mandata, a HDZ, SDP i DF po jedan. Zastupnici u Parlamentu FBiH bi trebali biti Fadil Novalić i Indira Omeragić iz SDA, Nihad Krajinović iz SDP-a, Mijo Matanović iz HDZ-a i Alen Mujić iz DF-a.

Izborna jedinica 3 (7 mandata)

Izbornoj jedinici 3 pripadaju općine i gradovi Lukavac, Tuzla, Srebrenik i Čelić. Iz ove izborne jedinice direktne mandate osvajaju SDA (dva mandata), SDP (dva mandata), DF (dva mandata) i Stranka za BiH (jedan mandat). Federalni zastupnici bi, prema trenutnim rezultatima, trebali postati Kadrija Hodžić i Azra Okić (SDP), Azmir Husić i Fahrudin Skopljak (SDA), MAhir Mešalić i Dajana Čolić (DF) i Admir Čavalić (SBiH).

Izborna jedinica 4 (4 mandata)

Teočak, Banovići, Kalesija, Sapna i Kladanj pripadaju ovoj federalnoj izbornoj jedinici. SDA je osvojila dva direktna mandata, SDP jedan, koliko je osvojio i PDA. U Parlament ulaze Begajeta Čaušević i Edita Mazić, dok iz PDA ulazi Elzina Pirić. SDP-ov mandat pripada Hajdurinu Kozareviću.

Izborna jedinica 5 (8 mandata)

Ovoj izbornoj jedinici pripadaju Doboj Jug, Tešanj, Maglaj, Usora, Žepče, Zavidovići i Zenica. SDA je u ovoj jedinici osvojila tri direktna mandata, a HDZ, SDP, DF, NES i BHI Fuad Kasumović po jedan mandat. Ovo su imena vjerovatnih budućih zastupnika: Miralem Galijašević, Nezir Pivić, Adisa Kokić- Hinović (SDA), Elvir Karajbić (SDP), Alma Kratina (DF), Josip Martić (HDZ), Kenan Uzunović (BHI KF) i Azra Sinanović (NES).

Izborna jedinica 6 (4 mandata)

Kakanj, Vareš, Olovo, Visoko i Breza pripadaju ovoj izbornoj jedinici koja obuhvata dio ZDK. Dva mandata je osvojila SDA, SDP jedan, koliko i DF. Ukoliko ne bude većih promjena, ovo su imena zastupnika: Mirsad Zaimović i Đeman Memagić (SDA), Hajdurin Žilić (DF) i Belmin Zukan (SDP).

Izborna jedinica 7 (6 mandata)

Izbornoj jedinici 7 pripadaju Hadžići, Ilidža, Novo Grad Sarajevo, Trnovo, Pale (FBiH), Foča (FBiH) i Goražde. Prema trenutnim rezultatima, po jedan mandat iz ove izborne jedinice osvajaju SDA, DF, SDP, NiP i Naša stranka i SBiH. Ovo su imena zastupnika: Eldar Čomor (SDA), Adnan Delić (NiP), Mirza Čelik (DF), Damir Mašić (SDP), Dragan Mioković (Naša stranka), Senad Čeljo (SBiH).

Izborna jedinica 8 (9 mandata)

Ova izborna jedinica obuhvata Jajce, Dobretiće, Donji Vakuf, Travnik, Bugojno, Gornji Vakuf, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Fojnica, Kiseljak, Kreševo. Prema nepotpunim rezultatima, SDA i HDZ u ovoj izbornoj jedinici osvajaju po tri mandata, dok SDP, HDZ1990 i DF osvajaju po jedan mandat. Mandate su, prema trenutnim rezultatima, osvojili: Melika Mahmutbegović, Alija Jusić,  Bajro Makić (SDA). Lidija Bradara, Feliks Vidović, Mirjana Plavčić (HDZ), Nijaz Helez (SDP), Mara Đukić (DF), Stipe Tokić (HDZ 1990).

Izborna jedinica 9 (8 mandata)

Izbornoj jedinici 8 pripadaju Konjic, Jablanica, Prozor, Mostar, Čapljina, Neum, Čitluk, Stolac i Ravno.  Prema trenutnim rezultatima, HDZ je osvojio tri mandata, dok su po jedan mandat osvojili SDA, DF, SDP, HDZ 1990, Republikanci. HDZ-ove mandate su osvojili Vlatka Martinović, Antonio Sesar i Mladewn Bošković. Mandat SDA pripada Edinu Mušiću, SDP-ov Aneru Žuljeviću. Luka Falatar je dobio mandat HDZ-a 1990, Slaven Raguž mandat Republikanaca, dok je Sanelu Kajanu, za sada, pripada mandat DF-a.

Izborna jedinica 10 (3 mandata)

Ova izborna jedinica obuhvata podučje Zapadnohercegovačkog kantona. Sva tri mandata osvojio je HDZ BiH. Mandati pripadaju Stanku Musi, Dariu Knezoviću i Mariji Kikaš.

Izborna jedinica 11 (7 mandata)

Ilijaš, Vogošća, te sarajevske općine Centar, Stari Grad i Novo Sarajevo čine izbornu jedinicu 11. Mandate su, za sada, osvojili SDA i NiP po dva, a SDP, Naša stranka i DF po jedan. Zastupnici bi trebali biti Edin Smajić i Jasmina Biščević-Tokić (SDA), Elmedin Konaković i Amra Junuzović-Kljajić (NiP), Damir Arnaut (Naša stranka), Jasna Duraković (SDP) i Dennis Gratz (DF).

Izborna jedinica 12 (3 mandata)

Ova izborna jedinica obuhvata područke Livanjskog kantona. Prema nepotpunim rezultatima, po jedan mandat su osvojili HDZ Bih, HDZ 1990  i Pomak Livno. Ovo su imena budih federalnih zastupnika: Karlo Nevistić (HDZ BiH), Petar Galić (HN Pomak), Drago Stanić (HDZ 1990)

Napominjemo, ovo nisu konačni rezultati, tako da su izmjene moguće. Osim toga, ovim mandatima treba dodati još 25 kompenzacionih mandata koji će biti podijeljeni i skladu sa količnicima koji ostaju nakon obračunavanja direktnih mandata. S obzirom da još uvijek nisu prebrojani glasovi putem pošte, postoji mogućnost izmjena.

Analiziramo rezultate za Parlament BiH: SDA osvaja najmanje osam zastupnika, SNSD šest, HDZ i SDP po najmanje četiri, DF tri, NiP najmanje dva, NES dva, SDS dva, PDP jedan

Rezultati su neslužbeni, pa su izmjene moguće. Ali ako projiciramo trenutno dostupne rezultate, SDA će imati najviše zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine. Slijedi, potom, SNSD koji je osvojio duplo više direktnih državnih mandata od opozicije. SDA će imati najmanje osam zasupnika, SNSD, za sada, ima sigurnih šest, HDZ BiH četiri, SDP BiH četiri, DF tri, NiP dva, SDS dva, PDP jedan, NES jedan, Naša stranka jedan i HDZ 1990 jedan.

Evo, ukratko, projekcije. Krećemo sa Federacijom.

Izborna jedinica 1. A (3 mandata)

Ova izborna jedinica obuhvata Livanjski i Unsko-sanski kanton. Iz te izborne jedinice se direktno biraju trojica zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH. Prema trenutnim rezultati,a, SDA je osvojila 14400 glasova za državnu listu, NES 11 hiljada, dok je SDP osvojio 5959. Ove tri partije bi trebale osvojiti po jedan mandat. Državni mandat je osigurao Šemsudin Dedić (SDA), Jasmin Emrić (NES) dok će Albin Muslić iz SDP-a, ukoliko ne bude većih promjena, biti treći zastupnik iz ove izborne jedinice. SDP trenutno bježi DF-u za oko 300 glasova.

Izborna jedinica 2A (3 mandata)

Ova jedinica obuhvata Zapadnohercegovački i Hercegovačko-neretvanski kanton i daje tri direktna mandata u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. HDZ BiH je trenutno prvorangirana partija u ovoj izbornoj jedinici sa 64 hiljade glasova. SDA je druga sa 16 hiljada glasova. To znači da će HDZ BiH osvojiti dva direktna mandata, a SDA jedan. U ime HDZ-a BiH će državna zastupnica postati Darijana Filipović, kao i Predrag Kožul. SDA-ov mandat pripada Šerifu Špagi.

Izborna jedinica 3A (4 mandata)

Ovoj izbornoj jedinici pripadaju Kanton Sarajevo i Bosansko-podrinjski kanton.  Iz ove jedinice biraju se četiri državna zastupnika. Narod i Pravda je, za sada, prvorangirana sa 38 hiljada glasova, dok SDA, za sada, ima 36 hiljada glasova.  Trećeplasirana je Naša stranka sa 25 hiljada glasova, a na četvrtom mjestu je SDP BiH sa 21 hiljadu glasova. Upravo ove stranke su, izvjesno je, osvojile po jedan državni mandat. U Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH ulaze Denis Zvizdić (NiP), dok bitku za jedan SDA-ov mandat vode Amor Mašović i Alma Čolo. Mandat Naše stranke pripada Sabini Ćudić, a Saša Magazinović je opet biti državni zastupnik SDP-a.

Izborna jedinica 4A (6 mandata)

Zeničko-dobojski kanton i Srednjobosanski kanton čine ovu izbornu jedinicu koja daje šest državnih zastupnika. SDA je, za sada, osvojila 68 hiljada glasova, SDP 25 hiljada, HDZ 24 hiljade, DF 22500, BHI Fuada Kasumovića 14.600. Primjenjujući formulu za obračun mandata, dolazimo do toga da SDA osvaja dva mandata, a SDP, HDZ, DF i BHI po jedan. Zastupnici SDA će biti Šemsudin Mehmedović i Nermin Mandra, dok će DF-ov zastupnik biti Vlatko Glavaš. U državni Parlament, za sada, ulazi i Marinko Čavara (HDZ), Aida Baručija (BHI FK) i Zukan Helez iz SDP-a.

Izborna jedinica 5A (5 mandata)

Ovoj izbornoj jedinici pripadaju Tuzlanski i Posavski kanton, te birači u Brčko distriktu sa opcijom Federacija. Izborna jedinica daje pet direktnih mandata. Prema posljednjim podacima CIK-a, SDA je prvorangirana sa 34 hiljade glasova, SDP je drugi sa 20 hiljada, DF treći sa 13 hiljada, a HDZ BiH četvrti sa oko 10 hiljada glasova. Izvjesno je da će SDA iz ove izborne jedinice imati dva mandata, a SDP, HDZ i DF po jedan mandat. SDA-ovi zastupnici će biti Denijal Tulumović i Midhat Čaušević, SDP-ov je Jasmin Imamović, HDZ-ov Mijo Krešić, a DF-ov Zlatan Begić

Ovo su, dakle, direktni mandati. Cenzus u Federaraciji BIH za PArlamentarnu skupštinu BiH su prešli SDA, HDZ, SDP, DF, NiP, NES i HDZ 1990. Ove partije će podijeliti sedam kompenzacionih mandata. S obzirom na velike brojčane zalihe, skoro je pa izvjesno da će najmanje po jedan kompenzacioni mandat dobiti DF, NES i NiP. U ovom trenutku, bez kompletnih rezultata, nije moguće procijeniti kome će pripasti preostale četiri kompenzacije.

Iz Republike Srpske se ukupno bira četrnaest državnih zastupnika, od čega se njih devet bira direktno kroz tri izborne jedinice.

Izborna jedinica 1B (3 mandata)

Ova izborna jedinica se nalazi na području Banja Luke i Prijedora. SNSD je prvorangirana stranka sa preko 90 hiljada glasova, dok PDP i SDS imaju po 36, odnosno 37 hiljada glasova. To znači da SNSD dobija dva direktna mandata, a PDP jedan mandat u Predstavničkom domu PS BiH. U Parlament BiH ulaze Zoran Tegeltija i Nebojša Radmanović, dok će PDP-ov mandat pripasti Branislavu Borenoviću.

Izborna jedinica 2B (3 mandata)

Od većih gradova, ovoj izbornoj jedinici pripadaju Doboj i Biljeljina. I u ovoj izbornoj jedinici je SNSD prvorangirana stranka, dok je SDS na drugom mjestu. SNSD-u pripadaju dva mandata, a SDS-u jedan. Državni zastupnici iz SNSD-a će biti Obren Petrović i Nedeljko Čorić, dok je SDS-ov zastupnik Mladen Bosić.

Izborna jedinica 3B (3 mandata)

Ova izborna jedinica se prostire od Zvornika do Trebinja. SNSD je i ovdje prvorangirana partija, a SDS je druga stranka po broju osvojenih glasova. Dva mandata SNSD-a idu Radovanu Viškoviću i Miroslavu Vujičiću, dok SDS-ov mandat pripada Darku Babalju. 

Republici Srpskoj pripada pet kompenzacionih državnih mandata. Cenzus su prešli SNSD, SDS, PDP, lista Nebojše Vukanovića, Demokratski savez, Ujedinjena Srpska i SDA. S obzirom na to da još uvijek nisu pristigli glasovi iz inostranstva, trenutni podaci ne pokazuju realno stanje. Kompenzacioni mandat je skoro izvjestan za SDA, a ovu listu nosi Edin Ramić.

Tako, u konačnici, dolazimo do osam SDA-oih mandata, šest SNSD-ovih, po četiri SDP-ova i HDZ-ova, tri DF-ova, dva NiP-ova ….

Dok građani biraju, Istraga analizira: Zbog čega je bitno Predsjedništvo BiH, koje su nadležnosti kantona i entiteta, kako su raspoređene izborne jedinice …

Građani BiH danas biraju tri člana Predsjedništva BiH, 42 zastupnika Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine, 83 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske, 98 zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, te zastupnike u deset kantonalnih skupština u Federaciji. U nastavku ćemo, na najjednostavniji mogući način, pokušati objasniti koje su to ovlasti ljudi koji će biti izabrani, na koji način se donose ovlasti u određenim institucijama.

Predsjedništvo BiH

Prema Ustavu BiH, Predsjedništvo BiH ima tri člana. Dva člana Predsjedništva BiH (jednog iz reda bošnjačkog naroda i jednog iz reda hrvatskog naroda) biraju građani Federacije BiH, dok jednog člana (iz reda srpskog naroda) biraju građani Republike Srpske.

Predsjedništvo je nadležno za vođenje spoljne politike Bosne i Hercegovine, imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih se sa teritorije Federacije ne bira više od dve trećine, predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član, pregovaranje o zaključenju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora, izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine, predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini na preporuku Ministarskog savjeta, Izvještavanje po zahtjevu, najmanje jedanput godišnje, Parlamentarne skupštine o troškovima Predsjedništva, Koordinaciju, prema potrebi, sa međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini, vršenje drugih funkcija koje mogu biti potrebne za izvršenje njegovih dužnosti, koje mu može dodijeliti Parlamentarna skupština, ili za koje se slože entiteti. Osim navednih ovlaštenja, Predsjedništvo BiH je nadležno i za Oružane snage BiH kojima je vrhovni komandant, te za imenovanje članova Upravnog vijeća Centralne banke BiH.

Odluke koje su u okviru boldiranih nadležnosti, Predsjedništvo BiH donosi konsenzusom, dok ostale odluke, poput predlaganja budžeta i imenovanja mandatara za saziv Vijeća ministara, mogu biti donesene i preglasavanjem, odnosno u omjeru dva naprema jedan. Kada su u pitanju odluke koje se donose konsenzusom, one mogu biti donesene i preglasavanjem 2:1, uz posebnu proceduru. Naime, prema Ustavu BiH, Član Predsjedništva koji se ne slaže sa nekom odlukom Predsjedništva može da izjavi da je ona veoma štetna po vitalne interese entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to učini u roku od tri dana od njenog usvajanja. Takva odluka će se odmah uputiti Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je takvu izjavu dao član sa te teritorije, bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ako je takvu izjavu dao bošnjački član, ili hrvatskoj delegaciji tog tijela, ako je takvu izjavu dao hrvatski član. Ako je ta izjava potvrđena dvotrećinskom većinom u roku od deset dana po upućivanju, osporena odluka Predsjedništva neće stupiti na snagu. Ali ako član Predsjedništva BiH koji je preglasan ne dobije podršku dvotrećinsku podršku u parlamentu iz entiteta koji dolazi, odluka stupa na snagu, bez obzira na to što je došlo do preglasavanja.

Zbog čega je još važno Predsjedništvo?

Predsjedništvo BiH provodi konkursnu proceduru i predlaže sudiju Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, te obavlja prethodne konsultacije prilikom imenovanja čelnika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA). Kada je u pitanju bankarski sistem BiH, Predsjednštvo BiH imenuje pet članova Upravnog vijeća Centralne banke BiH (dva Bošnjaka, dva Srbina i jednog Hrvata) koji potom (mogu i preglasavanjem 3:2) imenuju guvernera Centralne banke BiH.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH

Parlamentarna skupština BiH sastoji se od dva doma, Predstavničkog i Doma naroda. Poslanici u Predstavničkom domu PS biH biraju se direktno, dok se delegati u Domu naroda PS BiH biraju posredno, o čemu ćemo nešto kasnije. Sada se vratimo Predstavničkom domu PS BiH u kojem sjede 42 poslanika/zastupnika, od čega se 28 bira sa teritorije Federacije BiH, a 14 sa teritorije Republike Srpske. Ovako to izgleda po izbornim jedinicama.

Izbornu jedinicu 1 A čine Unsko-sanski kanton (Bihać) i Kanton 10 (Livno). Iz ove izborne jedinice se direktno biraju tri zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH. Izborna jedinica 2A obuhvata HNK (Mostar) i ZHK (Široki Brijeg). I iz ove jedinice se direktno biraju tri zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH. Kanton Sarajevo i BPK (Goražde) čine izbornu jedinicu 3A. Ova izborna jedinica daje četiri direktna zastupnika u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Najveća izborna jedinica je 4A u čijem sastavu su ZDK (Zenica) i SBK (Travnik). Iz te izborne jedinice direktno se bira šest zastupnika u PS BiH. Tuzlanski kanton, Posavski (Orašje) i birači iz Brčko distrikta sa opcijom FBiH biraju u izbornoj jedinici 5A. Toj jedinici pripada pet direktnih mandata u Predstavničkom domu PS BiH. Dakle, iz Federacije BiH se direktno bira 21 zastupnik u Predstavničkom domu PS BiH, dok se sedam mandata dijeli putem kompenzacije.

Republika Srpska je podijeljena na tri izborne jedinice za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Iz RS-a se direktno bira devet zastupnika, dok je pet kompenzacionih mandata. Izbornu jedinicu 1B čine Banja Luka, Prijedor i drugi gradovi u zapadnom dijelu RS-a. Iz te izborne jedinice direktno se biraju tri zastupnika. Isti broj direktnih mandata ima i izborna jedinica 2B koju čine Doboj, Teslić, Šamac, Brod Bijeljina i manji gradovi u blizini navedenih. Izborna jedinica 3B se prostire od Zvornika do Trebinja i obuhvata sve gradive na istoju RS. I iz ove jedinice se direktno biraju trojica zastupnika.

Nadležnosti Predstavničkog doma PS BiH

Predstavnički dom PS BiH usvaja sve zakone na nivou BiH. No, da bi stupili na snagu, identički zakoni moraju biti izglasani i u Domu naroda PS BiH. Ali postoji nekoliko bitnih nadležnosti državnog Parlamenta o kojima glasa samo Predstavnički dom. Recimo, samo Predstavnički dom PS imenuje svih sedam članova Centralne izborne komisije BiH. Samo Predstavnički dom PS BiH imenuje Vijeće ministara BiH i samo Predstavnički dom imenuje jednog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Način odlučivanja u Predstavničkom domu PS BiH je vrlo specifičan. Osim proste većine, nužna je i entitetska većina. Entitetska većina iz FBiH je deset, dok je iz R-a pet. Da bi neka odluka bila donesena, mora je podržati natpolovična većina zastupnika koji su prisutni i koji glasaju, s tim da se suzdržani glasovi ne računaju. Tako se može desiti da neki zakon bude izglasan i sa petnaest glasova za, uz dva uslova – da u trenutku glasanja u sali postoji kvorum, te da su za odluku glasalo najmanje deset poslanika iz FBiH i najmanje pet iz RS-a. Postoji tu i način odlučivanja u drugom krugu, prema kojem najmanje deset osoba iz FBiH i pet iz RS-a ne smije biti protiv, uz preduslov da zakon podržava većina prisutnih zatupnika koji glasaju.

Narodna skupština RS

U Narodnoj skupštini Republike Srpske sjede 83 narodna poslanika. Građani ih biraju u devet izbornih jedinica (područje oko Prijedor, područje oko Banja Luke, područje oko Laktaša, područje oko Dervente, područje oko Doboja, područje oko Bijeljine, područje oko Zvornika, područje oko Istočnog Sarajeva i Pala, područje od Trebinja do Višegrada). Narodna skupština RS imenuje Vladu RS, usvaja zakone, dvotrećinskom većinom mijenja Ustav RS, imenuje sudije Ustavnog suda RS, imenuje dvoje sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,  te odlučuje o zahtjevu člana Predsjedništva BiH iz RS koji, ako je preglasan, traži zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Osim toga, poslanici u NSRS imenuju pet delegata u Klubu Srba Doma naroda PS BiH. Narodna skuština RS odluke donosi prostom većinom, osim u slučajevima izmjena Ustava RS i razmatranja vitalnog nacionalnog interesa člana Predsjedništva BiH iz RS.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije

U dvanaest izbornih jedinica biraju se zastupnici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH. Izbornu jedinicu 1 čine općine u Unsko-sanskom kantonu. Izbornu jedinicu dva čine Odžak, Domaljevac, Orašje, Gradačac, Doboj Istok i Gračanica. Područje izborne jedinice 3 obuhvata Tuzlu, Srebrenik, Lukavac i Čelić, izbornu jedinicu 4 čine Banovići, Živinice, Kalesija, Sapna, Kladanj, Teočak. Izborna jedinica 5 se nalazi na području općina Zenica, Doboj Jug, Tešanj, Zavidovići, Žepče, Maglaj i Usora, dok Izborna jedinica 6 obuhvata Kakanj, Vareš, Olovo, Visoko i Brezu. Izbornoj jedinici 7 pripadaju Hadžići, Ilidža, Novi Grad Sarajevo, Trnovo, Pale (FBiH), Foča (FBiH dio). Izborna jedinica 8 se nalazi na području Jajca, Dobretića, Donjeg Vakufa, Travnika, Bugojna, Gornjeg Vakufa, Novog Travnika, Viteza, Busovače, Fojnice, Kiseljaka i Kreševa. Općine Prozor, Jablanica, Konjic, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac, Ravno, Mostar čine Izbornu jedinicu 9 za Parlament Federacije. Izbornu jedinicu 10 čine Posušje, Grude, Široki Brijeg i Ljubuški, dok Izbornu jedinicu 11 čine Ilijaš, Vogošća, Centar Sarajevo, Stari Grad Sarajevo i Novo Sarajevo. Na području općina Livno, Drvar, Kupres, Tomislavgrad, Glamoč i Bosansko Grahovo nalazi se Izborna jedinica 12.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije usvaja zakone na novu FBiH, s tim što isti zakoni, u identičnom tekstu, moraju biti izglasani i u Domu naroda FBiH. Samo Predstavnički dom FBiH  potvrđuje imenovanje Vlade Federacije BiH čiji saziv predlažu predsjednik i potpredsjednici FBiH. Samo Predstavnički dom FBiH imenuje četvero sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Skupštine kantona

Federaciju BiH čini deset kantona koji imaju svoje skupštine. Skupština USK (Bihać) broji 30 poslanika, Skupština Kantona 10 (Livno) ima 25 poslanika, u Skupština ZHK (Široki Brijeg) ima 23 poslanika, Skupština HNK (Mostar) 30, Skupština KS 35, Skupština BPK (Goražde) 25 poslanika, Skupština SBK (Travnik) ima 30 poslanika, Skupština ZDK (Zenica) 35 poslanika i Skupština TK (Tuzla) 35 poslanika. Skupštine kantona biraju imenuju kantonalne vlade, usvajaju zakone koji su u nadležnosti kantona. No, jedna nadležnost kantonalnih skupština direktno utiče na funkcioniranje vlasti na nivou BiH. Naime, poslanici u kantonalnim skupštinama međusobni biraju delegate za Dom naroda Federacije BiH U pitanju je ukupno 57 delegata (17 B, 17, H, 17 S i 7 O) Svaki kanton daje određeni broj delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. Ti delegati kasnije imenuju deset delegata u klobovima Bošnjaka i Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Da pojednostavimo – građani biraju zastupnike u skupštine. Zastupnici u kantonalnim skupštinama međusobno biraju delegate za Dom naroda FBiH. Delegati u domu naroda FBiH imenuju po pet delegata Bošnjaka i Hrvata za Dom naroda PS BiH. Osim toga, delegati koji su izabrani iz kantonalnih skupština predlažu i imenuju predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...