“Komisija, stoga, preporučuje da Vijeće da Bosni i Hercegovini status kandidata, uz razumijevanje da se poduzmu sljedeći koraci:

– prioritetno usvoji izmjene i dopune integriteta u postojećem zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću;

– usvojiti novi zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i usvojiti zakon o sudovima Bosne i Hercegovine;

– usvojiti zakon o sprječavanju sukoba interesa;

– preduzimanje odlučnih koraka na jačanju prevencije i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala;

– odlučno unaprediti rad na osiguravanju efektivne koordinacije, na svim nivoima, upravljanja granicom i kapaciteta upravljanja migracijama, kao i obezbeđivanja funkcioniranja sistema azila;

– osigurati zabranu torture, posebno uspostavljanjem nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja;

– garantirati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima;

– osigurati rezultate u funkcioniranju na svim nivoima mehanizma koordinacije o pitanjima EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje acquis-a EU.

Komisija je spremna nastaviti podržavati napore Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu daljim uključivanjem u politički dijalog i uspostavljanjem političkog foruma na visokom nivou za praćenje implementacije gore navedenih koraka i izvještavanje o daljem napretku na terenu.

Ispunjavanje 14 ključnih prioriteta omogućit će Komisiji da preporuči otvaranje pregovora o pristupanju EU sa Bosnom i Hercegovinom”.

Šta prvo primjećujete da nema?

Evropska unija, kao dio Zapada, u nizu pokušaja u proteklim godinama, borila se sa reformom Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Tone i tone mastila potrošeno je na pisanje svakojakih prijedloga, analiziranje modela, pravljenje varijanti i podvarijanti… Održane su i stotine sastanaka. Jedan od njih bio je i na najvišem nivou, junski samit sa predsjednikom Evropskog vijeća Charlesom Michelom…

Izborne reforme nema!

Zasigurno su građani Bosne i Hercegovine euforični danas.

x

Nakon godina samo crnih i ružnih vijesti, danas je stigla i jedna (naizgled) dobra – odlična vijest!

Bez namjere da kvarimo raspoloženje, moramo ukazati na slijedeće:

Evopska komisija jeste preporučila davanje kandidatskog statusa BiH.

Mnogi su se tome nadali i priželjkivali. Malo ko je uopće vjerovao u ovakav scenarij.

Nakon godina razočarenja, “nešto” se ipak desilo.

A to što se desilo vrijedno je (samo) na psihološkoj ravni. A i to nešto ipak znači!

A kome je to Evropska komisija preporučila dodjeljivanje kandidatskog statusa BiH?

Evropskom vijeću!

To tijelo koje čine premijeri ili predsjednici 27 država je konačni organ za sve (bitne) odluke Evropske unije.

Evropsko vijeće će o preporuci Evropske komisije raspravljati 15. i 16. decembra.

Iako je sam Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine ka EU, ustvari popis loših i gorih vijesti, šanse da se preporuka Komisije prihvati rastu iz dana u dan, piše politicki.ba.

Među državama koje su zahtijevale kandidatski status za BiH, bez bilo kakvih uslovljavanja, prednjačile su Slovenija i Austrija. Priključila im se Češka, Slovačka, Poljska, ali i Mađarska.

Hrvatska je isto bila vrlo glasna u zahtjevu da BiH ima ovakav status.

No, šta sada, nakon što se izborna reforma ni ne pominje?

Premijer Andrej Plenković uložio je jako puno u taj proces. Morao se pohvaliti javno da je “diskretno” radio i sa Christianom Schmidtom na amandmanima koji su doveli do Bonskih ovlasti 2. oktobra. Tokom jučerašnjeg susreta sa Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ BiH opet je ponovio “legitimno predstavljanje”.

Istovremeno, on godinama vidi kako najprije Grčka, a potom Bugarska, uspješno destruira (Sjevernu) Makedoniju na evropatlantskom putu te države.

Neka niko nema iluzija da će Plenković koristiti slične mehanizme. I zato što vidi da to u evropskim institucijama prolazi i zato što smatra da tako treba i zato što – i kada bi smatrao da ne treba (a smatra, ponavljam!) ima Zorana Milanovića koji će mu intenzivno “krv piti”.

Stoga – kandidatski status jeste dobra vijest, bitno je, vrijedno, trebalo nam je nešto. Ali, to je tek početak muka u kojima će Hrvatska u narednim mjesecima i godinama igrati jako važnu ulogu.

Nakon opravdanog oduševljenja, pripremite se za nove frustracije.