Ne dolaze visoki američki zvaničnici u Bosnu i Hercegovinu svaki dan. Dođu jednom u 10 – 15 godina. Neki baš i ne znaju gdje su došli i što su došli.
Jim O'Brien zna! Rijetko ko u najvišem nivou State Departmentu tako detaljno i dobro poznaje situaciju u našoj zemlji.
Njegov današnji govor na Fakultetu političkih nauka najavljen je kao značajan – ključni.
A bio je više retrospektiva politike SAD u BiH koja je jasno definirana i koja neće praviti nikakve “zaokrete”.Mnogo toga što je O'Brien izgovorio, na ovaj ili onaj način rekao je prethodno ambasador Michael Murphy.
Za javnost, prozivanje Sebije Izetbegović u svojstvu supruge predsjednika SDA, te vezanje te stranke za aferu “Respiratori” i navodne zloupotrebe u BH Telcomu, poznata su stvara. Prozivanje Dragana Čovića za Južnu plinsku interkonekciju je isto poznata stvar.
A poznata je stvar i to što je porodica Milorada Dodika toliko bogata da ne zna šta ima, dok su građani sve siromašniji. Sve je to, dakle, Murphy govorio ranije. Sada je sve to ponovio i bio još precizniji i direktniji njegov šef O'Brien.
I – kao neko ko Dejton ima “u malom prstu” objasnio je da je državna imovina – imovina države Bosne i Hercegovine i da je to definirano još u Dejtonu, kao i da je jasno dogovoreno da entiteti nemaju pravo na otcjepljenje, niti da će biti više od dva entiteta.
Ima još jedan “iskorak” u O'Brienovom govoru – ocjena sastanka Trojke s čelnicima SNSD-a i HDZ-a u Bakincima.
“Iznimno manjkav Sporazum iz Laktaša”, rekao je O'Brien.
To je do sada najoštrija i najdirektnija poruka čelnicima Trojke koji su bezglavo otišli na privatno imanje Milorada Dodika, a evo se i danas “peru” da tamo nisu ništa dogovorili.
O'Brien – očito – smatra da je istina nešto sasvim drugo.
Njegov govor bio je kombinacija iskustva, diplomatije, ali i iskrena prijateljska manifestacija.
I?
Pa ništa! Imali smo mi u Sarajevu i Joea Bidena i njegove jasne poruke. Pa smo imali prethodnike O'Briena koji su dolazili kako bi pomogli da se sistemski popravi situacija u ovoj zemlji. Pa su ta nastojanja propala.
A imali smo i govore u kojima su samo imena – subjekti bila druga, problemi su bili isti.
Nekad je bio Edhem Bičakčić, danas je Sebija Izetbegović. Nekad je bio SDS, danas je odmetnuto američko čedo – SNSD i Dodik. Nekad je bio Jelavić, danas je Čović.
Ali, nekad nije bilo rata u Ukrajini i rastuće polarizacije svijeta na geopolitičkoj karti.
Kao nekad i sada bošnjačkom političkom scenom dominira politika u kojoj je briga za državu, briga za građane daleko iza privatnog interesa i posvećenosti predsjedniku partije. Amerikanci i Zapad u BiH će uraditi samo ono što je njihov interes. I to je i logično, pa i legitimno.
Promjene, one istinske, nabolje počet će se dešavati kada konačno shvatimo da BiH nije ni u EU, a pogotovo nije američka savezna država, već naša domovina. I da smo mi zaduženi da od nje napravimo ono što želimo biti, a ne neki stranci, koliko god da su, a današnji jeste, ipak dobronamjerni.
A daj Bože da to ikada skontamo.
(politicki.ba)
