Šta mora biti cilj buduće reforme Izbornog zakona i Ustava BiH? To je svakako pitanje koje čeka odgovor i koji ce vjerovatno biti ponovno aktualan odmah nakon oktobarskih Općih izbora. Izvjesno je da će biti i predmet pregovora (čitaj ucjena) i kada bude vrijeme za formiranje vlasti ali to je isključivo dnevno političko pitanje koje ne zavređuje posebnu pažnju u ovom tekstu (iako je to pitanje koje će odvojiti demokratske od drugih političkih partija). Dakle, koje su to polazne osnove oko kojih se moraju okupiti sve demokratske snage? Namjerno ne kazem bosanske niti prbosanske jer i to je izlišno pitanje ukoliko se te stranke zalažu za vrijednosti libaralnog drustva, odnosno. da budem jako precizan, liberalnu demokratiju koja preovladava u gotovo svim zapadnim zemljama. Svakako da ima izuzetaka čak do te mjere da niti članstvo u EU ne garantuje potvrdu liberalnih vrijednosti, ali pravila su vrlo jasna za pridruživanje društvu sa tim epitetima.
Kako je to Yuval Noah Harari, inače autor “Sapiensa”, objasnio u „21 lekciji za 21 stoljeće”, liberalne vrijednosti se mogu svesti na ekonomsku, političku i ličnu sferum,pri čemu svaki od tri elementa moramo posmatrati na nacionalnom/državnom, međunarodnom i ličnom nivou.
Ekonomska sfera u državnom okviru se ogleda u slobodnom tržistu, privatizaciji i niskim porezima, a na međunarodnom na slobodnoj trgovini, globalnim migracijskim procesima i niskim carinama.
Politička sfera na nacionalnom nivou se ogleda u slobodnim izborima, vladavini prava i pravima manjina, a na međunarodnom nivou u miroljubivim odnosima, multilateralnoj kooperacji, međunarodnom pravu i međunarodnim organizacijama.
Lična sfera na nacionalnom nivou se svodi na slobodni izbor, individualizam, različitost i jednakost polova, a na međunarodnom nivou na olakšavanje slobode kretanja i imigracija.
Sa ovog menija, koji je sveobuhvatan, nije moguće, kao u restoranu, uzeti samo ono sto vam se sviđa, već morate uzeti ili sve ili ništa. Drugim riječima, ili ste za libaralni sistem koji uključuje npr. imigracije ili ste za sistem koji ide u pravcu diktature jer niti jedan od elemenata se ne može isključiti, a zadržati vrijednosti liberalne demokratije. Mađarska je najbolji primjer jer sa menija liberalizma je uzela samo ono sto joj se sviđa dok se i dalje pretvara da se radi o liberalnoj demokratiji iako nije moguće govoriti o liberalizmu, a u isto vrijeme podizati zidove za migrante. Na kraju krajeva, Mađarska je, oličena u svom premijeru, sama sebe okarakterisala kao „neliberalno” društvo što se uklapa u sve rečeno. Istovremeno, iako se može reći da je kolijevka demokratije, Velika Britanija je, naoko BREXIT-om, odbacila element multilateralne kooperacije iako je prerano davati takve ocjene za Veliku Britaniju koja je uvijek nalazila snage da ostvari snažnu ulogu u međunarodnoj saradnji sa drugim državama. Sljedeći primjer može biti Kina koja podržava slobodnu trgovinu ali nije nimalo entuzijastična da ostvari slobodne izbore. SAD pod Donaldom Trumpom su bile za slobodno tržište i privatizaciju ali uz istovremena ograničenja multilateralne saradnje i slobodne trgovine (posebno u odnosu na Kinu).
Koje elemente liberalizma ima Bosna i Hercegovina? Da krenemo redom – u ekonomskoj sferi ima slobodno tržiste ( uz mač koji konstanstno visi nad glavama zbog ekonomski podijeljenog prostora), imala je djelimičnu privatizaciju (koliko god tajkunska i kriminalna ona bila) i ima relativno niske poreze. Na međunarodnom nivou ima izrazitu slobodnu trgovinu, želju za globalnim integracijama (iako bez stvarne unutrašnje i vanjske političke spremnosti da se one i ostvare) i ima relativno niske carinske stope. Na političkom nivou nema slobodne izbore (barem je tako utvrdio Evropski sud za ljudska prava), nema do kraja izgrađenu vladavinu prava, ako ništa drugo, onda radi nepostojanja vrhovnog suda koji bi mogao korigovati sudsku praksu koja se stvara na tri različita nivoa (RS, FBiH i Brčko distrikt) i nema manjinska prava sto je opet potvrdio Evropski sud za ljudska prava, a i nije morao jer je diskriminacija manjina ali i većina, zavisno od područja, opžeprisutna i u ustavima svih nivoa zapisana. Ono sto imamo na međunarodnom nivou, a to su mirni odnosi sa drugim državama (iako se radi o prilično jednostranom odnosu), multilareralna saradnja ali opet zaostajemo sa međunarodnim pravom i automatski dovodimo u pitanje našeg članstva u međunarodnim organizacijama jer ne poštujemo statute na kojima te organizacije počivaju, jedva da mžemo dobiti prolaznu ocjenu. Najbolji primjer je Vijece Evrope jer neizvrsavanjem presuda organa VE (Evropskog suda za ljudska prava) vučemo za nos cijelu organizaciju već više od 13 godina.
Ono sto se dešava na političkom nivou se prenosi i na lični nivo i direktno je uslovljen prethodnim. Dakle, ne postoji slobodni izbor pojedinca osim ukoliko ne želi da bude diskriminiran, individualizam ne postoji i sve se svodi na logiku stada i ovna predvodnika koji misli i donosi odluke za cijelo stado, različitosti se ne poštuju i često mogu dovesti do životne opasnosti ukoliko su previše vidljive, jednakost polova se poštuje samo na papiru, a u praksi onih koji donose odluke, žene gotovo da ne učestvuju, a o drugim kategorijama da i ne govorimo.
Ukratko, Bosna i Hercegovina je sve samo ne liberalno društvo, a da bismo to postali, očito je da moramo poraditi na političkoj sferi koja se, potom, sa svojim stupidnim rješenjima, prelijeva na lične odnose. Bez slobodnih izbora nema niti slobodnog tržista – bez demokratije tržista padaju pod uticaj moćnih i dovode do korpucije u vlasti. Tako stvari funkcionišu.
Zbog toga se trebamo okrenuti abecedi liberalizma, a to su slobodni izbori u kojem slobodne ličnosti – pojedinci odlučuju kome ce dati glas i nakon čega većina koja je dobila najviđe glasova osvaja vlast, vlast koja mora garantovati i da se glas onih koji nisu dio većine, ne samo čuje već i poštuje i da se individualna prava poštuju u punoj mjeri.
Uputstvo za upotrebu liberalne demokratije mozemo naci u presudama Evropskog suda za ljudska prava – presudi Layla Sahin protiv Turske ili predmetima Zornić, Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, posebno u stavu 43. presude Zornić. Liberalizam je najjaci stub odbrane države i najjači stub odbrane pojedinca od presije države. To su vrijednosti koje su neprolazne iako se često pokušavaju modifikovati za dnevno-političke potrebe pa i u razvijenim demokratskim zemljama. To su vrijednosti na kojima treba insistirati i na kojima insistiraju sve zapadne demokratije koje su sve od reda multietnička društva poput BiH. Ne može niko reći da Francuska nije multietničko i multikonfesionalno ali demokratsko društvo ali je i društvo u kojem su Francuzi, svi do jednoga, bez obzira na to kako se zovu i odakle su došli ili su oduvijek bili u Francuskoj, građani sa istim pravima i sa istim mogućnostima da učestvuju u javnim poslovima Francuske. Francuz pojedinac je stub i srediste društva. U Bosni i Hercegovini, Bosanac i Hercegovac je manjina i na margini drustva. To su te razlike. I to se mora popraviti.
