Ukidanje glasanja putem pošte. To je, prema informacijama Istrage i Oslobođenja, jedan od ključnih prijedloga SNSD-a koji se odnosi na „tehničke izmjene“ Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Nova runda pregovora o izmjenama izbornog zakonodavstva trebala bi početi sutra, kada će lideri političkih partija na trodnevnim sastancima, pokušati pronaći rješenja za izmjene diskriminatornih odredaba Ustava i Izbornog zakona te poboljšanje samog izbornog procesa.

U ovom tekstu pozabavit ćemo se prijedlozima koji su ponudili čelnici SNSD-a i HDZ-a. Prijedlog SNSD-a se navodno odnosi na „tehnička pitanja“, dok prijedlog HDZ-a, koji je već ranije prezentiran u Neumu, regulira politička pitanja. Slijede detalji i kratke analize.

„Tehnička“ pitanja SNSD-a – ukinuti CIK i dijasporu

Mada ih predstavljaju kao „tehnička rješenja“, prijedlozi SNSD-a su, zapravo, direktno usmjereni na politička pitanja. Prva meta je Centralna izborna komisija.

Prva izmjena odnosi se na izbor članova CIK-a. Prema važećim odredbama Izbornog zakona BiH, članove Centralne izborne komisije BiH bira samo Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i to prostom većinom, u koju, naravno, mora biti uključena i entitetska. SNSD sada predlaže da u proces izbora članova CIK-a bude uključen i Dom naroda PS BiH. U praksi bi to značilo da aktualni saziv CIK-a nikada ne bi mogao biti izabran, jer u Domu naroda BiH većinu imaju SNSD i HDZ koji su u Predstavničkom domu – preglasani.

Druga izmjena se odnosi na „dodatne članove CIK-a“. Centralna izborna komisija, prema Izbornom zakonu, ima sedam članova, po dva iz reda konstitutivnih naroda i jednog iz reda ostalih. SNSD sada predlaže da se u izbornoj godini uvedu dodatna tri člana CIK-a koje bi imenovao samo Dom naroda, a oni bi imali punopravni status.

Treća „tehnička“ izmjena podrazumijeva smanjenje mandata članovima CIK-a sa trenutnih sedam na pet godina. SNSD predlaže da ta izmjena bude primijenjena retroaktivno, što znači i na aktualni saziv CIK-a.

No, od svih prijedloga najsporniji bi mogao biti onaj koji se odnosi na glasanje putem pošte. SNSD, tako, predlaže da se ukine glasanje poštom, te da bh. državljani u inostranstvu glasaju samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. U praksi bi to značilo da desetine hiljada, uglavnom bošnjačkih i hrvatskih glasova iz dijaspore ne bi bilo iskorišteno. Broj bošnjačkih i hrvatskih poslanika u Narodnoj skupštini RS bi dodatno bio smanjen, dok bi izbor Bošnjaka ili Hrvata iz Republike Srpske u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH bio nemoguć.

Među „tehničkim pitanjima“ SNSD predlaže i vraćanje mandata političkim partijama. Dakle, ukoliko bi izabrani zastupnik odlučio napustiti stranku, ostao bi i bez mandata.

„Politički“ prijedlog HDZ-a – ukinuti Komšića

Elektorski model izbora članova Predsjedništva BiH je ono o čemu se posljednjih mjeseci intenzivno govorilo. HDZ-u BiH bliski mediji su objavili da je ta stranka odustala od dvije izborne jedinice, ali pristaje na elektorski model. No, prema prijedlogu koji je prezentiran u Neumu, a koji će i tokom predstojećih pregovora zagovsarati HDZ BiH, jasno je da, u praksi, postoje dvije izborne jedinice.

Federacija BiH bi, tačno je, bila jedna izborna jedinica. Svi kandidati za dva člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH  bi bili na istom glasačkom listiću. Prvi kandidat bi bio biran iz reda „bošnjačkog naroda i ostalih“, dok bi drugi bio bira iz reda „hrvatskog naroda i ostalih“. Oznaka prvih kandidata (BO) bi bila 701, dok bi oznaka drugih kandidata (HO) bila 702. I to, na prvi pogled, ispunjava evropske standarde, što znači da bi presude iz Strazbura bile provedene. No, onda nastaje problem. Nejednaka vrijednost glasa. Evo i kako. Svaki od deset kantona i Brčko distrikt bi davali određeni broj elektora. Dva kandidata koja skupe najveći broj elektora bi ušla u Predsjedništvo BiH. Krenut ćemo od Tuzlanskog kantona, kao najmnogoljudnijeg u Federaciji. Ukoliko bi, prema HDZ-ovom prijedlogu, u tom kantonu pobijedio kandidat sa liste 701 (kandidat iz reda bošnjačkog naroda i ostalih), on bi osvojio 20 elektora. Ako bi, pak, u tom kantonu pobijedio kandidat sa liste 702 (kandidat iz reda hrvatskog naroda i ostalih), on bi osvojio svega tri elektora. U praksi to znači ovo: ukoliko bi u TK pobijedio Denis Bećirović, bilo bi mu upisano 20 elektora. Ukoliko bi najviše građana TK glasalo za Željka Komšića, on bi dobio samo tri elektora.

Sada idemo u Zapadnohercegovački kanton (Široki Brijeg). Ako bi, recimo, kandidat iz reda bošnjačkog naroda i ostalih pobijedio u tom kantonu, osvojio bi samo jedan elektorski glas. Pobijedi li, pak, u ZHK kandidat iz reda hrvatskog naroda i ostalih, osvojio bi 20 elektora.

Sličan omjer bi bio i u drugim kantonima. USK bi, recimo, dao 15 elektora BO (kandidat iz reda bošnjačkog naroda i ostalih) pobjedniku, dok bi, u slučaju pobjede u USK, HO kandidat (iz reda hrvatskog naroda i ostalih) dobio samo jednog elektora. U Livnu bi, međutim,  HO pobjednik dobio 14 elektora, dok bi BO kandidad, u slučaju da pobijedi u tom kantonu, dobio samo jednog elektora. Kantoni sa hrvatskom većinom bi uvijek davali više elektora kandidatu 702 (kandidat iz reda hrvatskog naroda i ostalih), dok bi kantoni sa bošnjačkom većinom davali znatno više elektora kandidatu sa liste 701 (kandidat iz reda bošnjačkog naroda i ostalih). Da se ovaj sistem primjenivao 2018. godine, Željko Komšić bi bio na listi 702. U Kantronu Sarajevo on je osvojio više od 60 hiljada glasova i ubjedljivi je pobjednik. No, ti glasovi bi mu, s obzirom na to da je hrvatski kandidat, donijeli svega tri elektorska glasa. Sa duplo manje osvojenih glasova, tridesetak hiljada, Dragan Čović bi, kao pobjednik u Zapadnohercegovačkom kantonu osvojio 20 elektora. Dakle, glas jednog građanina iz Širokog Brijega koji glasa za kandidata iz reda hrvatskog naroda i ostalih vrijedi kao glasovi trinaest građana Sarajeva koji su odlučili da podrže kandidata iz reda hrvatskog naroda i ostalih.

Ako bi se ovaj prijedlog primijenio u praksi, na posljednjem izbornim ciklusu, Željko Komšić ne bi bio član Predsjedništva BiH, unatoč činjenici što je osvojio najviše glasova. Upravo su zbog toga, tokom neumskih pregovora, iz Venecijanske komisije upozorili na „nejednaku vrijednost glasa“.

Govoreći pred zastupnicima u EU Parlamentu, lider HDZ-a BiH Dragan Čović je u utorak kazao da je tokom neumrskih pregovora o izmjenama Izborog zakona njegov prijedlog dobio podršku Venecijanske komisije. To je, međutim, negirao član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović koji je, kao učesnik pregovora u Neumu, rekao da “nije istina da je Venecijanska komisija podržala prijedlog HDZ-a”.

Prethodni članakTri rata i dva izbjeglištva Suvada Tutnića iz Žepča: Devedesetih je iz Bosne izbjegao u Ukrajinu, sada je iz Ukrajine izbjegao u Bosnu
Naredni članakJohann Sattler, govoreći iza zatvorenih vrata, zastupnicima u EU Parlamentu poručio: “Srbi imaju neke legitimne zabrinutosti, sankcije će od Dodika napraviti mučenika”