Sarajevsko naselje Ciglane, 16. marta 1999. godine, potresla je snažna eksplozija: pod službeni automobil Joze Leutara, doministra unutrašnjih poslova Federacije BiH, podmetnuta je bomba. Teško su povrijeđeni Leutar i njegov vozač, a 12 dana kasnije, u Kliničkom centru, Leutar je podlegao. Istraga atentata na Leutara traje gotovo 24 godine. Bez rezultata.

Opet atentat!

Istoga dana prošle godine, na drugom kraju grada, na Dobrinji, opet atentat: ovaj put meta je bio prof. Matej Živković, dopredsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH. Teške povrede prof. Živković je srećom preživio, ali je učinkovitost istrage identična: ona traje bez rezultata.

Da priča o našoj policiji i pravosuđu bude kompletna, valja joj dodati i podatak da je na prof. Živkovića, na istom mjestu, nadomak stana u kojem živi, mjesec prije također pokušan atentat. MUP Kantona Sarajevo, naime, u svom je izvještaju zabilježio kako je “nepoznata osoba 15. februara u Ulici Miroslava Krleže do broja 12 iz vatrenog oružja pokušala ubiti Živkovića”.

Ako je, u vrijeme atentata na Leutara, u federalnoj javnosti postojao politički konsenzus o imperativu pronalaženja ubica (ostala je upamćena izjava Alije Izetbegovića, tada člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kako su ubice “ili njihovi ekstremisti ili naše budale”), (dvostruki) atentat na Živkovića pratila je upadljiva nezainteresiranost. Jedini političar koji je pokušao reagirati zahtjevima za intenziviranjem istrage bio je tadašnji predsjednik FBiH Marinko Čavara. Federalna Vlada izdala je šturo saopćenje, a Komisija za vrijednosne papire se, najblaže rečeno, nije ni interesirala. Što je višestruko sumnjivo: em je prof. Živković jedini član prethodnog KVP-a, što je zakonska obaveza zarad kontinuiteta rada, em je u vrijeme oba pokušaja ubistva bio svjedok/suradnik Tužiteljstva BiH na slučajevima istrage kriminala usko povezanog s angažmanom Hasana Ćelama i klike koja je dirigirala finansijskim tokovima Federacije (ne)zakonitim odlukama zbog kojih je, uostalom, KVP djelovao i tako što je Ćelam potpisivao odluke o plaćama iz zatvorske ćelije?!

KVP je za privredu Federacije ono što je MUP za bezbjednost, što bolno razotkriva ne samo stepen moći i razloge zbog kojih su Ćelam i prethodna družina srasli sa institucijom rušeći je iznutra, već upućuje i na značaj (zlo)upotrebe položaja u slučajevima kakav je Bosnalijek. Prof. Živković bio je jedan od rijetkih u KVP-u koji se protivio različitim aršinima KVP-a, koji se zalagao za zakonitost u radu institucije i koji je – iznenađenje? – u vrijeme vlastite golgote pomagao istrage Tužiteljstva BiH u slučajevima koji su razotkrivali hobotnicu čije su krakove činili razni blekići, uzunovići i jahići. Slučajevi Profit (Hasan Ćelam, Zijad Blekić i dr.) i Bosnalijek (Nedim Uzunović i ostala bulumenta) bili su ne vrući, nego vreli prije godinu, a valjda je i vrapcima na grani jasno u kojim su fazama sada, najprije i najviše zato što je prof. Živković eliminiran iz istrage. Prof. Živković je, naime, neko ko razumije materiju, umije pokazati i dokumentirati zloupotrebe KVP-a, pa je automatski i nepoželjan svjedok za svoje kolege, pomagače iz samog KVP-a. Valjda niko nije toliko naivan da povjeruje kako je Ćelam bio sam svoj majstor!

Protiv kriminala i kriminalaca

Šta se danas dešava s optužnicom za Bosnalijek, povremeno čujemo od samog glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH Milanka Kajganića. Koji nas obavještava šta se čeka, koliko je slučaj kompliciran i kako je tražena međunarodna pravna pomoć. Direktor Bosnalijeka je u dva navrata hapšen pa puštan, pojavila se i polujavna, skrivana informacija o navodnim pripremama za nagodbu (čim se pojavi optužnica), ali i iste takve informacije o nesebičnoj pomoći aktuelnog saziva KVP-a u odbrani Uzunovića i Ćelamovih (podrazumijeva se i Blekićevih) malverzacija. Adnan Zukić, Ćelam novog saziva, i njegova desna ruka Romeo Zelenika, za koga Tužiteljstvo Kantona Sarajevo nikako da utvrdi je li se lažno predstavljao, odnosno da li zbog toga uopće može biti član KVP-a, umjesto da Komisiji vrate vjerodostojnost, zakonitost u radu i u konačnici povjerenje privrede i privrednika, nastavljaju utabanim stazama svojih prethodnika i (njihovih) suradnika iz KVP-a. Nije nikad bila tajna – i Ćelam i Uzunović i Blekić svojim (ne)djelima nisu samo izdašno finansijski profitirali, za njih su imali i nedvosmislenu političku podršku koja se na razne načine isplatila. Upravo zato Zukić i Zelenika, uz pravnu podršku sekretara KVP-a Dejana Davidovića, nastavljaju tamo gdje su njihovi prethodnici stali. Usuđujem se reći, još i žešće, potaknuti uvjerenjem o nekažnjivosti i nedodirljivosti onih koji su KVP i doveli u ovakve faze.

Stoga je bjelodano jasno zašto je eliminacija prof. Živkovića iz KVP-a jednako trebala osumnjičenicima vezanim za rad prethodne Komisije, kao i aktualnim gospodarima federalnih finansijskih tokova. Matej Živković je svojim principijelnim angažmanom ustao protiv kriminala i kriminalaca. Zato je u dva navrata bio izložen pokušajima ubistva. Zato istrage o atentatu na njega nemaju rezultata. Zato je umalo prošao kao Leutar. A za sve one nevjerne tome, da ne kažem istražitelje koji istim intenzitetom guraju pod tepih razloge atentata na Leutara nekad i prof. Živkovića danas, jedno podsjećanje: upravo je na Ciglanama, davne 2002. godine, izvršen prvi napad na jednog člana KVP-a. Dvadeset godina kasnije, napadi su prerasli u atentat. Hoće li policija i pravosuđe čekati da neki naredni atentat uspije, pa da se pozabave KVP-om?

POVEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA