Znam da je Osmi mart Međunarodni dan žena i da ovaj moj tekst neće biti nimalo gender-praznični, no tješi me činjenica što se dvije gospođe ministarke, čija su (ne)djela hiperaktualna u ovoj zemlji i o kojima namjeravam pisati, svojim poslom i bave bez mrve ljudskog senzibiliteta, u kome žene inače prednjače, a sa izraženom bahatošću i arogancijom prepisanom od populističkih uzora koji su po defaultu muškog roda. I da ne bude zabuna, uopće ne gajim nikakve iluzije da bi nam išta bilo drugačije da su ministri civilnih i vanjskih poslova u ovoj postavi Vijeća ministara BiH muškarci, ali priznajem da sam od žena očekivala (puno) više, naivno vjerujući da su svjesne koliko su domaće političke partije uopće spremne pokloniti povjerenje ženama za vodeće pozicije pa da će, shodno tome, osvjetlati obraz i pokazati da mogu biti bolje od muških kolega i samim tim pojačati konkurenciju makar u vlastitim (stranačkim) redovima. Umjesto svega toga, dobili smo čitav niz promašaja i to na životno važnim temama, onim u kojima diljem planete prednjače žene. Riječ je o pandemiji koronavirusa i potpunom domaćem debaklu: Bosna i Hercegovina je pala na ispitu imunizacije i u ovom času – ma kako to grubo zvučalo – žrtve Covid-19, nagli rast oboljelih i alarmantno stanje zdravstva idu na dušu našim damama iz Vijeća ministara Ankici Gudeljević i Biseri Turković.
Kupovina vremena
Ministrica Gudeljević je – s obzirom na to da BiH nema državno ministarstvo zdravlja – najodgovornija za nabavku vakcina. Naučili smo da je pandemija donijela neka drugačija pravila pa velike kompanije pregovaraju s državama, tako je i uključenost BiH u Covax i provedena preko Ministarstva civilnih poslova iz koga su nas, prije koji dan, obavijestili da je naša zemlja ispunila sve obaveze u skladu sa zahtjevima Covax mehanizma: u traženom roku je izvršena uplata kompletnog iznosa za naručenih 1.232.000 doza, za ultrahladni lanac raspolažemo hladnjacima za prihvatanje preko 1,1 milion doza Pfizerove vakcine (hladnjaci su kalibrirani i mapirani od akreditiranih laboratorija), identificirane su relevantne institucije i potpuno su na raspolaganju, a donesena je i Odluka o koordinaciji procedura interventnog uvoza lijekova namijenjenih liječenju ili sprečavanju zarazne bolesti izazvane virusom SARS-CoV-2. U (pre)obimnom saopćenju, ministrica Gudeljević nas je iscrpno obavijestila o još brojnim učinjenim potezima, sve da bi nas uvjerila kako je BiH naručila, platila i osigurala sve uvjete za prihvatanje vakcina, ispunila uvjete, ali sada smo suočeni s novim zahtjevima proizvođača što naše Ministarstvo “navodi na pomisao da se radi o kupovini vremena uslijed nedovoljne proizvodnje na globalnom nivou”.
Draga gospođo ministarko, eureka! Još prije nove godine i Evropa i svijet su naglas govorili o ovom problemu, pa bismo vjerovali u ministarski angažman da je, recimo, još tada uslijedio poziv upućen prije koji dan Covaxu, SZO-u, UNICEF-u i proizvođačima vakcina da dođu u BiH i uvjere se u našu pripremljenost. I još nešto: podsjećati saopćenjima GAVI tajništvo da Pfizer isporučuje nove zahtjeve, ne pije vode. U svijetu u kome vlast brine o svojim građanima (i narodima!) razmišlja se unaprijed i traže rješenja i to ne u donacijama već u kupovini: zato i samo zato je cinizam posljednje vrste izjava ministrice Gudeljević kako nije tačno da BiH nema vakcine jer ih Republika Srpska ima: RS je do vakcina došao zahvaljujući donaciji Srbije (2.000 vakcina za zdravstvene radnike), a uz pomoć Srbije su nabavljene i ruske vakcine Sputnjik V (20.000 koje su već stigle). I tu dolazimo do bisera Bisere Turković, ministrice spoljnih poslova BiH. Na sastanku održanom 21. januara s predsjedateljem Vijeća ministara BiH Zoranom Tegeltijom, kome su prisustvovali entitetski ministri zdravlja i ministrica Gudeljević zaključeno je da BiH krene u nabavku vakcina i mimo Covax mehanizma. Federalni ministar zdravlja Vjekoslav Mandić, referirajući se na taj sastanak, piše urgentno pismo ministrici Turković tražeći da se preko bh. diplomatskih predstavništava u Moskvi i Pekingu informiše o karakteristikama ruskog i kineskog cjepiva (Sputnjik proizvodi Gamaleya iz Ruske Federacije, a Sinopharm u Republici Kini, napominje ministar Mandić) moleći za suradnju u pribavljanju korisnih informacija “naročito o uvjetima skladištenja, čuvanja, distribucije i primjene ovih cjepiva, a sukladno uvjetima proizvođača”.
Nastanjena u sehari SDA
Na ovom istom mjestu, već sam pominjala da je naša ministrica Turković iz Moskve ekspresno dobila potpunu informaciju, čak i izjavu koja je (potpisana?) trenutno omogućavala BiH pristup nabavci vakcina Sputnjik V – uz sve tražene informacije – po fiksnoj cijeni 9,95 dolara po dozi i isporuci za “nekoliko desetina hiljada” u roku od 1,5 do 2 sedmice. Šta je tačno uradila naša vajna ministrica Turković na osnovu dostavljenih informacija, ne zna se, bit će jedno veliko ništa, što su i inače rezultati njezina angažmana, no svi jako dobro znamo – štaviše svjedočili smo – neviđenom skandalu koji je u vlastitoj režiji proizvela onoga dana kada je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić trojici članova Predsjedništva BiH uručio na Sarajevskom aerodromu donaciju od 5.000 AstraZeneca vakcina za Federaciju BiH. Dakle, poklonu koji je primio vrh države BiH ministrica je odlučila pogledati u zube tako što je u jednoj rečenici izvrijeđala i poklon i Vučića i Predsjedništvo BiH. Ko je dao mandat ministrici Turković da pljuje Predsjedništvo BiH? Ko je tačno ministrica koja sebi daje za pravo da nam važno saopći kako nije problem nabaviti vakcine i tobože se brine za nas tražeći saglasnost Agencije za lijekove BiH, inače neophodno (naravno, ne isključujem mogućnost da ministrica Turković ne zna zakone ove zemlje jer svojim ponašanjem svjedoči da je BiH zaista ne zanima mnogo), kada se sama svoga posla ne dohvaća. Stalno nastanjena u sehari SDA, Turkovićka je nabrala zavidnu diplomatsku karijeru za koju nikad tačno nije utvrđeno šta je dobrog donijela BiH. U mandatu dopremijerke i ministrice, srlja iz greške u grešku. A nije da nema od koga naučiti da hoće: njezin zet – za razliku od nje – ima zavidne rezultate. Istina, i nije kadar SDA.
