U prostorijama Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine lideri SDA i HDZ-a, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, održali su prvi sastanak nakon više od dvije godine koji praktično nije donio ništa novo, osim što je poslužio predsjedniku SDA da simulira samopouzdanje i sebe predstavi politički snažnijim nego što to u realnosti jeste.
Izetbegović je po završetku sastanka kazao da je “posebno zainteresovan za donošenje zakona o proporcionalnoj zastupljenosti”, da je njegov dojam da se koalicija dvije stranke “podrazumijeva”, ali da o tome neće odlučivati Čović već građani na izborima.
S druge strane lider HDZ-a je, s prepoznatljivim rječnikom, kazao da ustavna prava hrvatskog naroda moraju biti “potpuno poštovana te trajno zaštićena”.
Izetbegović je nudeći Čoviću “zakon o proporcionalnoj zastupljenosti” konstitutivnih naroda pokušao ostaviti dojam da je on politički faktor koji je u stanju u vječitoj borbi oko ustavne i izborne reforme, nametnuti pravila igre. Međutim, postigao je upravo suprotan dojam. Govoreći o proporcionalnosti, Izetbegović je prihvatio upravo onaj princip kojem se usprotivio u Neumu tokom pregovora o izbornoj reformi, a zbog čega je u konačnici platio cijenu gubitka vlasti.
Jedino je stvorio dojam da ga je Čović držanjem na opozicionoj klupi pune tri godine, naravno uz podršku OHR-a, natjerao da prijedloge reformi daje u okviru principa koji HDZ vidi kao rješenje. Ako opozicione muke predstavimo zatvorskim, mogli bismo reći da se SDA kaje zbog svojih “grijeha” forsiranja građanskog principa, da iskazuje primjereno ponašanje, da je praktično rehabilitovana i sprema na ulazak u vlast. Nema sumnje da je potez SDA taktički, jer ga HDZ nikad ne bi prihvatio, ali pokazuje ko u ovoj utakmici ima rezultatski zaostatak.
Istovremeno, tvrdnjom da Čović neće odlučivati hoće li SDA biti dio vlasti, već glasači, Izetbegović je pokušao stvoriti uvjerenje u javnosti da će svaki od mogućih rezultata izbora onemogućiti HDZ-u da određuje s kojim će sarajevskim blokom formirati vlast. To je daleko od istine jer samo odličan izborni rezultat Izetbegoviću može dati mogućnost da ne zavisi od HDZ-a.
Ukoliko ni jedan od sarajevskih blokova, Trojkin ili blok okupljen oko SDA, na izborima ne sakupi 14 delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH, a neminovno će se formirati dva jer će i stajanje po strani uticati na ishod, Čović će odlučivati s kojim blokom će formirati Vladu FBiH.
U toj situaciji dva bloka će se nadmetati ko će ponuditi više koncesija HDZ-u, odnosno koga će za bošnjačkog lidera okruniti Dragan Čović. Obrnuta situaciju s ovakvom snagom HDZ-a gotovo da nije moguća.
Šta bi sve mogao tražiti Čović u toj situaciji nije teško predvidjeti, od imenovanja HDZ-ovog kandidata za sudiju Ustavnog suda kada Valerija Galić ode u penziju, do izborne reforme u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH. To nije jedini faktor koji će odlučivati o tome, ali će najverovatnije biti presudan.
Čovićevo sastančenje sa liderima bošnjačkih i građanskih stranaka najmanje liči razgovoru ravnopravnih političkih faktora, a najviše intervju za posao, gdje lider HDZ-a nudi redovna primanja, visoku platu i godišnji odmor, a kandidati preuveličavaju svoje mogućnosti.
