Zločinačka politika Franje Tuđmana je dobila dva različita epiloga. Prvi je onaj daytonski po kome je veći dio Tuđmanovog plana ugrađen u Sporazum. Sačuvana je zločinačka tvorevina Republika srpska na 49 posto teritorije BiH koja je ostala kao trajna politička činjenica u BiH i koja je zalog nadi da će se preko nje obnoviti Herceg-Bosna.

Također, Sporazumom je legalizirana razmjena teritorija i etničko čišćenje unutar BiH koje su dogovorili Tuđman i Milošević u Karađorđevu, a što je javno obznanjeno u toku samih daytonskih pregovora. Faktički, agresori na BiH su nagrađeni, a ne kažnjeni!

Ovo je u knjizi ‘Tuđmanov haški profil’ napisao Ivo Komšić, koji danas tvrdi da su Bošnjaci od straha upali u paranoju, da Bošnjake radikalizira Milorad Dodik, te je u više nastupa očito ranije pripremljenih u okviru media plana u kojem se širi narativ o ‘radikalizaciji Bošnjaka’ Komšić sada navodi da američka strategija u BiH zahtijeva jako partnerstvo Bošnjaka i Hrvata, kako bi se borili protiv srpskog secesionizma.

U knjizi kaže ovako:

„Hrvatska ratna politika Herceg-Bosne je nastavljena i nakon Tuđmana, i dalje čvrsto oslonjena na politiku iz Hrvatske i na postojanje Republike srpske koja je konačno legalizirana Daytonskim sporazumom.

Pitanje, je li moguća autohtona hrvatska politika u BiH nakon haških presuda, koja polazi od stvarnih i opravdanih interesa naroda, otvara jedno važno prethodno pitanje: može li se hrvatska politika u cjelini, hrvatske institucije i narod, uključujući i Crkvu, suočiti s haškim presudama i sa dokazanim zločinima koji su počinjeni u ime ‘strateških interesa hrvatskog naroda’ prema državi BiH i Bošnjaci kao narodu?

To više nije političko nego moralno. U situaciji u kojoj se danas nalaze bh. Hrvati, politička perspektiva se može otvoriti samo na moralnom putu. Svaka hrvatska politika u BiH je uvjetovana prihvaćanjem odgovornosti za svoj udio u ratu u BiH i za zločine koji su počinjeni u ime naroda. Te zločine je utvrdio nezavisni međunarodni sud i oni su bili dio udruženog poduhvata, dakle ne slučajni ispadi neodgovornih pojedinaca neposlušnih vlastima. To praktično znači da bez sumnje treba prihvatiti presude suda, pokloniti se žrtvama zločina, tražiti oprost i trajno se distancirati od zločinaca na kojima je krivica individualizirana.

Priznavanjem zločina i pokajanjem Hrvati se dovode u isti položaj s Bošnjacima. Njihove žrtve postaju i naše hrvatske žrtve, u žrtvama i njihovoj sudbini je jedino moguće postići jednakost, inače nismo ni jednaki, ni ravnopravni.

Tek kada uz žrtve postanemo jednaki, možemo biti jednaki kao ljudi, možemo biti kao narod jednaki s onima koji su podnijeli žrtve.

Iz te jednakosti tek možemo postići političku jednakost. Iz te jednakosti možemo povratiti povjerenje, možemo biti garancija da se to nikada više neće ponoviti. Bez te garancije mi ćemo uvijek biti zločinci. Nikada nećemo biti jednaki, niti ravnopravni. Tek kada se to postigne moguće je voditi  neku nacionalnu hrvatsku politiku u BiH. Bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja, bez pomirenja nema budućnosti!“, navodi u svojoj knjizi Ivo Komšić.

Potpuno je jasno da ništa iz ovih navoda Komšića HDZ politika nije ispunila, a interesantno Komšić se nije oglašavao ni kada je Lidija Bradara veličala Darija Kordića, niti je stao uz žrtve koje su od visokog predstavnika Christiana Schmidta tražili smjenu predsjednice Federacije BiH.

Valja javnost podsjetiti i da je Komšić ne tako davno pozivao iz Stoca da se stanovništvo naoružava.

‘‘Bit će rata, uzmite puške!‘‘, riječi su Komšića izgovorene u februaru 2022. godine. Danas nam priča da Dodik radikalizira Bošnjake.

I svako ko je pročitao knjigu Ive Komšića s pravom je zbunjen njegovim novim narativnom, pa je logično povjerovati da je Ivo Komšić podmetnut Bošnjacima kao Hrvat koji voli BiH. Gdje je nestao taj Ivo Komšić? I je li uopće postojao kao takav?

Teško je pisati ovakav tekst a ne citirati reisa Huseina Kavazovića koji je nakon jednog nastupa Ive Komšića kazao:

„Bošnjacima su dosta zla nanijela ta historijska podmetanja. Teško mi je vjerovati da je prijatelj Ivo na tom putu”, napisao je reis Kavazović.

A, možda i nije tako teško povjerovati u historijska podmetanja Bošnjacima, ako je tačna informacija da je upravo Ivo Komšić radio na izmjenama Ustava i Izbornog zakona 2002. godine, a da je lično autor podvale ‘i ostala pitanja’ (od nacionalnog značaja u Domu naroda FBiH) kojim se može baviti Dom naroda, a što je bila najveća kočnica i najveći kamen spoticanja za prohodnost zakona, jer je HDZ i kladionice sveo na nacionalni vitalni interes, a onda Federaciju držao u blokadi četiri godine.

Znaju to u Uredu visokog predstavnika, pa nije slučajno da im je Ivo Komšić postao prvi glasnogovornik, koji je u samo dva javna nastupa poništio Ivu Komšića kakvog poznaje reis Kavazović, ali i bh. javnost!

(NAP)