Uoči prvog nastupa fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović našao se pukom koincidencijom u zvaničnoj posjeti Kanadi, odakle je danas ekskluzivno govorio za jedan bh. medij. Kad se već igrom slučaja zadesio u Kanadi, Bećirović će, kako je kazao, večeras bodriti naše Zmajeve sa stadiona u Torontu, nakon čega se planira sastati sa “nekim od najviših zvaničnika” te države.
Nema nikakve sumnje da će narednih dana Kanadu, SAD i Meksiko pohoditi dobar dio političkog vrha Bosne i Hercegovine, po mogućnosti u sklopu “zvaničnih posjeta”, kao i Bećirović, kako ne bi iz vlastitog džepa morali plaćati karte i smještaj za praćenje uživo utakmica na Svjetskom prvenstvu. Slike naših političara iz VIP loža na stadionima nećemo gledati na BHRT-u, što je vjerovatno jedina sretna okolnost u nesreći i agoniji koju uposlenici državnog javnog servisa proživljavaju već mjesecima čekajući “pomoć od države” koju neće dobiti. Po prvi put otkako postoji, državna televizija neće prenositi Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Nisu, prema riječima ministra komunikacija i prometa Edina Forte, bili dovoljno tržišno konkurentni da otkupe prava za prenos utakmica, pa su tako ekskluzivna prava dodijeljena Areni Sport. U „sudijskoj nadoknadi“ danas smo saznali da će Federalna televizija (FTV) prenositi sve utakmice reprezentacije BiH zahvaljujući Telekomu Srbije, koji im je, kako navode, nesebično ustupio prava.
Valjda je i pticama na grani već potpuno jasno da sve ovo što se dešava sa BHRT-om već godinama, a kulminiralo je u posljednja tri-četiri mjeseca, nije nikakvo finansijsko, nego političko pitanje. A dokle god se Milorad Dodik išta pita, vlast u Republici Srpskoj nikada neće prihvatiti bilo kakav dogovor, kompromis, sistemsko rješenje na državnom nivou kojim bi se dugoročno riješilo finansiranje državnog emitera. Jednako kao što neće prihvatiti ni finansiranje sedam institucija kulture koje su ove godine ponovo izostavljene iz nacrta budžeta BiH (vrlo je upitno da li bi u perspektivi podršku BHRT-u i kulturnim institucijama sa državnog nivoa prihvatili i predstavnici opozicije u RS, ukoliko bi nakon izbora došli na vlast). Ministri Trojke u Vijeću ministara ponavljat će kao papagaji kako je to velika šteta, ali da oni tu naprosto ne mogu ništa. Pa kad se već ne može ništa, rezignirani Edin Forto će se posvetiti drugim ministarskim aktivnostima – preko dana će se na šalterima Željezničke stanice raspitivati „pošto je karta za Pazarić“, a noću će opušteno đuskati sa tinejdžerima u sarajevskim klubovima i promovisati alternativnu muzičku scenu.
I dok nam ministar Forto elegantno objašnjava da BHRT nije mogao platiti ono što je mogla Arena Sport, kao da govori o privatnoj firmi koja je izgubila tender za nabavku kancelarijskog materijala, a ne o javnom servisu države čiji je opstanak već godinama ugrožen upravo zbog političkog nemara, premijer Federacije Nermin Nikšić jutros je razdragano obukao dres Zmajeva i pozvao sve građane da se u pravom patriotskom duhu ugledaju na njega. Zaista, teško je zamisliti snažniji doprinos očuvanju državnih institucija od fotografisanja u reprezentativnom dresu. BHRT možda propada, više od 700 radnika možda mjesecima strepe za vlastite plate, država možda prvi put u historiji ostaje bez prijenosa SP na državnoj televiziji, i to kada igra njena reprezentacija, ali važno je da je premijer i šef SDP-a na vrijeme nabavio navijačke rekvizite.
Sličan oblik patriotskog aktivizma godinama demonstrira i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković. Gotovo da nema nijednog diplomatskog, političkog, medijskog ili estradnog spora u kojem se aktuelni ministar vanjskih poslova neće predstaviti kao jedan od najglasnijih i najstrastvenijih branilaca države Bosne i Hercegovine. On je spreman, ako treba, životom braniti našu omladinu od malignog uticaja srbijanskih TV kanala i izblajhanih pevaljki, on je taj kojeg se pita koji je medij dovoljno domoljubno nastrojen da bi ga BH Telecom uvrstio u svoju programsku ponudu. Ali kada javni emiter koji je jedan od rijetkih preostalih istinskih simbola države mjesecima očajnički upozorava da se nalazi pred kolapsom, tada sav patriotizam misteriozno nestaje u nadležnostima, procedurama, budžetskim ograničenjima i složenim političkim okolnostima. Jer je mnogo lakše braniti državu na društvenim mrežama i konferencijama za medije nego u salama gdje se usvajaju budžeti i donose konkretne odluke.
Država nije fotografija sa zastavom i šalom fudbalske reprezentacije. Država su BHRT i onih sedam nesretnih institucija kulture „od državnog značaja“, koje više skoro niko i ne spominje. A „probosanska“ vlast koja nije u stanju sačuvati svog državnog emitera i svoje kulturno i historijsko naslijeđe nema ama baš nijednog razloga da bilo kome drži lekcije o patriotizmu.
