Politički etnonacionalisti u BiH-i i izvan nje nametnuli su hegemonijsku ideologiju (A. Gramši) o tri nacije. To je politička dogma kako individualne tako i društvene svijesti. Oni hoće da urede, organiziraju, sve društvene odnose (u Bosni) na principu međuetničke podjele: teritorije, škola, muzeja, bolnica, sportskih društava, fabrika, labaratorija, stambenih zgrada itd. Na podijeljenim teritorijama živjet će “u miru i sigurnosti” samo ili dominantno ljudi jedne etničke zajednice.
Etnoteritorijalizacija Bosne nužno znači etničko čišćenje etnoteritorija od ljudi druge etničke pripadnosti. Etnonacionalne politike u i prema BiH-i imaju različite ciljeve. Bošnjačka etnopolitika je u nekoj nedefiniranoj, neartikuliranoj formi. Reducirana je na održanju etnopolitike kao takve. Srpski etnonacionalizam je u ekstremnoj fazi secesionizma multikulturne zajednice RS-e kao, navodno, srpskog entiteta; Hrvatski etnonacionalizam je u fazi konsocijacijsko/federalnog uređenja Federacije BiH-e i države. Manifestira se kao koncept tzv. legitimnog predstavljanja i zastupanja Hrvata. Izmjenama izbornog zakona zahtijeva federalizaciju Federacije BiH-e, stvaranje, najprije, hrvatske teritorijalne izborne jedinice, a kasnije hrvatske teritorijalno-federalne jedinice u BiH-i na prostoru nekadašnje paradržave Herceg Bosna.
Etnopolitika federalnog/konsocijacijskog ustavnog uređenju Bosne, kako unutar tako i izvan nje, ima nekoliko ciljeva: (1) afirmacija federalno/konsocijacijsko političko uređenja Bosne zbog njene, navodno, “tronacionalnu strukture”; (2) federalizacijom Bosne zaustavi i spriječi njenu postratnu integraciju; (3) uspostaviti početak raspada Bosne, njen nestanak.
Federalističko/konsocijacijska koncepcija Bosne obezbjeđuje: (a) transformaciju dvojnih nacija, Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata, i podnacije, Bošnjaka, kroz federalističko/konsocijacijsko uređenje Bosne, u istinske samostalne nacije; (b) historijsku evolutivnu samotransformaciju federalnih/konsocijacijskih jedinica Bosne, entiteta/republika/zajednica nacionalnih kantona, u tri samostalne, zasebne države, nacije, po inerciji razvoja i jačanja etnonacionalnih birokratija. Stvaranje triju federalnih poddržava u državi je prvi korak separatističko-secesionističkog raspada države. On je u kontekstu neokolonijalnih i etnocentričkih interesa Srbije i Hrvatske.
Politički etnonacionalizmi u BiH-i općenito, eo ipso i hrvatski konsocijacijsko/federalni etnonacionalizam, je: (a) naučno-teorijski netačan; (b) poziv je na politički zločin na višestoljetni zajednički život u BiH-i bez etnoteritorijalnih ograda i podjela; (c) predstavlja svojevrstan politički totalitaristički oblik terora svih sfera društvenog života i institucija države etničkim principom; (d) onemogućava razvoj i jačanje suverenizma BiH-e, s jedne, i održava i jača etnokolonijalizam Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, s druge strane.
U naučno teorijskom pogledu: bh-društvo nije podijeljeno po etničkom principu, kao što tvrde politički etnonacionalisti, osim u djelovanju etnonacionalnih političkih stranaka; bosanske etnokulturne zajednice, nacije kako ih nazivaju politički etnonacionalisti, imaju jednu, bosansku etničko-plemensko-biološku osnovu; nemaju troplemensku etnogenezu; niko od njih, u supstancijalno značajnom broju, nije niotkuda doselio; sticajem kolonijalno-hegemonističkih historijskih okolnosti, srbizacijom i hrvatizacijom pravoslavaca i katolika u Bosni, njene kulturne zajednice, pravoslavci i katolici, su proglašene nacijama i nominirane imenima stranih nacija; britanski i drugi socijalni antropolozi dokazali su, na primjeru Južne Afrike, kako apsolutizacija kulture postaje eufemizam rasizma, stvaranja etnonacija i međusobnih podjela. Skoro sva dosadašnja genetička istraživanja dokazuju genetsku povezanost savremenog stanovništva Bosne/Bosne i Hercegovine s njegovom drevnom populacijom kroz milenije.