Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić nakon povratka iz Washingtona imala je dramatičan istup u kojem je istakla da se islamofobija u svijetu koristi protiv interesa Bosne i Hercegovine te je, u tom kontekstu, pozvala na “definisanje” zajedničkog cilja “probosanskih snaga”.
“Postavlja se pitanje – gdje leži bh. politički i ekonomski interes? Duboko vjerujem da bh. politički i ekonomski interes mora sadržavati i – dignitet i samopoštovanje. To nije neosnovana bahatost, niti viđenje sebe kao većeg ili snažnijeg niti busanje lažnim optimizmom ili s druge strane nadom i pozicijom žrtve kao jedinim alatima. Isto tako samopoštovanje nije samo po sebi dovoljno. Ali je neophodni početak. Kao što je definisanje zajedničkog cilja probosanskih snaga naredni neophodan korak”, kazala je Ćudić.
Njen istup dolazi nakon godina uvjeravanja javnosti od predstavnika Trojke, i njoj bliskih analitičara i medija, da glavnu odgovornost za krizu u državi snose SDA i DF, da su destruktivni potezi lidera HDZ-a i SNSD-a sve do 2022. bili predizborni, a ne strateški, da se s takvim politikama moglo i može dogovarati, da će dodatne koncesije HDZ-u u smislu izborne reforme dovesti do raskida strateških veza između Dragana Čovića i Milorada Dodika, da se strancima ne smije reći “ne” pa čak i kad predlažu destruktivna rješenja, da Hrvatska prema Sarajevu provodi prijateljsku politiku uprkos realnosti koju i slijepac vidi i još dugi niz sličnih izjava koje su suštinu problema u Bosni i Hercegovini zanemarivale i obesmišljavale, ujedno ismijavajući, ponižavajući i izolujući svakog onog koje je odbio prihvatiti takav lažni narativ.
Cijeli narativ je krahirao kada je lider SNSD u martu prošle godine povukao poteze koji su ne samo ugrozili institucije Bosne i Hercegovine već i dovele zemlju na ivicu sukoba. Da stvar bude gora, Trojkin najbliži koalicioni partner, HDZ, umjesto da zaštiti institucije države zaštitio je Dodika i SNSD. Upravo u tom svjetlu stiže poziv Sabine Ćudić o definisanju zajedničkog cilja “probosanskih snaga”.
Trojka se odlaskom bivšeg američkog ambasadora Michaela Muprhya u Sarajevu i promjenom američke administracije našla u nezavidnoj poziciji, praktično bez podrške politike koja joj je i omogućila poziciju vlasti i koja je stvarala kakav takav, ali prijeko potreban balans, naspram bloka Čović-Dodik u trenucima krize. Bez te podrške, a u novim okolnostima izlaska Milorada Dodika iz američke izolacije, došli smo u tačku da Trojka osjeća da nema snagu voditi bitku istovremeno na unutrašnjem i vanjskom planu, jer se front proširio i tamo gdje se Trojka najmanje nadala, u Washingtonu. Određene aktivnosti SAD-a na stabilizaciji prilika postoje, ali one nisu ni približne onima u mandatu Murphya.
Ako je Ćudić zaista iskrena u svom pozivu na zajednički pristup probosanskih snaga predstojeći izbor dvoje sudija Ustavnog suda u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH ne smije rezultovati da strateški partner SNSD dobije još jednog sudiju u najbitnijoj instituciji Bosne i Hercegovine. Ćudić ima dovoljno snage unutar Trojke da uslovi lidere SDP-a i NiP-a da ne naprave identičnu grešku kao sa Marinom Vukojom.
Upravo je danas radna grupa za imenovanje dvoje sudija Ustavnog suda BiH formirana od Predstavničkog doma PFBiH donijela odluku o raspisivanju konkursa.
Kao što smo ranije pisali, stranke Trojke pripremaju teren da kao i u slučaju Marina Vukoje koji je bio kandidat HDZ-a, prepuste još jedno mjesto ovoj stranci u Ustavnom sudu. Zauzvrat bi HDZ podržao SDP-u najbližeg kandidata.
Time bi pozicija Sarajeva u Ustavnom sudu BiH ostala neizvjesna, jer bi, ukoliko SNSD kroz Narodnu skupštinu RS-a popuni dva upražnjena mjesta, blok HDZ-SNSD kontrolisao četiri od devet sudija. U nekoj budućoj krizi bilo bi dovoljno da jedan od tri stranca u Ustavnom sudu stane uz interese SNSD i HDZ-a čime bi i sama država bila ugrožena.
Podsjećamo, po saznanjima Istrage sudije Marin Vukoja i Valerija Galić glasali su protiv toga da se Vlada Republike Srpske na čelu sa Savom Minićem proglasi neustavnom, iako je mandat Miniću dao Dodik u trenutku kada nije obavljao funkciju predsjednica RS-a.
S tim u vezi Trojka bi trebala predložiti predstavnicima opozicije SDA-u i DF-u da zajedničkim snagama u Predstavničkom domu imenuju sudije koje neće raditi u interesu SNSD-a ukoliko dođe do nove krize.
Dodatno, tim potezom Trojka bi onemogućila da i druga strana potencijalno u budućnosti trguje tim pozicijama, a pokazala bi da je u stanju državne interese staviti ispred stranačkih.
Ukoliko bi SDA i DF odbile, obje stranke ili samo jedna, da zajedničkim snagama sa predstavnicima Trojke imenuju dvoje sudije situacija bi u očima javnosti bila čista. Time bi se testirao argument “da bi SDA i DF učinile isto”. Stranke Trojke trebaju jasno pokazati da bi “SDA i DF učinile isto”, ukoliko je to prepreka dogovoru, a ne nagađati da bi to zaista i uradile.
Ukoliko se to zaista desi, da Dodikov najbliži saveznik dobije još jednu polugu moći, priča predsjednice Naše stranke o nekakvom jedinstvu “probosanskih snaga” i definisanju zajedničkih ciljeva ostaće samo predstava za javnost. Ukoliko trenutna politička situacija koja prevazilazi sve dosadašnje nije trenutak za ovakve poteze onda taj trenutak nikad neće ni doći.
