”Treba riješiti hrvatsko pitanje”, poručit će u avgustu 2017. godine tadašnji ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Petr Ivancov. Četiri godine kasnije, ruski zadatak će preuzeti američki diplomata Matthew Palmer. On će se jasno svrstati na stranu Dragana Čovića i, što formalno, što neformalno, tražiti “politički skalp” Željka Komšića. Ni Dodikove prijetnje opsadama kasarni Oružanih snaga BiH koje pretenduju NATO članstvu nisu za pomoćnika zamjenika pomoćnika toliki problem koliko je problem to što, da citiram Dragana Čovića, “Hrvati ne mogu birati svog člana Predsjedništva BiH”.
Bio je februar izborne 2020. godine. Dragan Čović se u Moskvi sreo sa visokim ruskim parlamentarnim zvaničnicima. U intervjuu za ruske dnevne novine Rossiyskaya Gazeta predsjednik HDZ-a će reći da je “uloga Ruske Federacije nezamjenjiva i temeljna: da ona stvara ravnotežu snaga u svijetu i ne može se izbjeći u rješavanju bilo kojeg međunarodnog problema”. “U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina, za koju je privilegija da ima partnera Rusku Federaciju, želi da proširi sveobuhvatnu saradnju s Moskvom”, reći će Čović prije nego će konstatirati da bi “ruski uticaj u BiH trebao biti mnogo veći”.
Iste godine, samo u decembru, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je došao u službenu posjetu Sarajevu. Sreo se s Miloradom Dodikom, sreo se s Draganom Čovićem, ali članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović odbili su susret sa Lavrovim zbog vrijeđanja institucija BiH. No, savezništvo Željka Komšića i Šefika Džaferovića, odnosno njihovih političkih partija DF-a i SDA, danas smeta američkom diplomati Mattu Palmeru. On ima plan i ako je suditi po dokumentu koji su objavile kolege iz Slobodne Bosne, cilj mu je razdvojiti pregovore o Predsjedništvu od pregovora o funkcionalnosti Federacije BiH. “Ja sam za to da prioritet bude izborni model za tri člana Predsjedništva”, poručio je Palmer iz Zagreba.
U glavnom gradu Hrvatske američki je diplomata započeo svoje aktivnosti o Izbornom zakonu susjedne Bosne i Hercegovine. Sa hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem je razgovarao o Izbornom zakonu BiH. Malo je proćaskao i sa Dodikovim ambasadorom u Zagrebu, prije nego se u glavnom gradu Hrvatske obreo Milorad Dodik, da sa Zoranom Milanovićem, u svojstvu, kako službeno piše kabinet hrvatskog predsjednika, “predstavnika srpskog naroda” razgovara o “hrvatskom pitanju”. Koji sat ranije, “predstavnik hrvatskog naroda” Dragan Čović, u Beogradu je, sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, razgovarao o “bosanskom pitanju”. Nakon zagrebačkih i beogradskih sastanaka, da se naslutiti koja je strana “problem” i višak.
Ponoć je već dobrano bila odmakla kada mi je Azra Zornić u srijedu poslala svoje pismo namijenjeno američkom diplomati Matthewu Palmeru. Ova građanka BiH poznata je po tome što je pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu u svoju korist dobila možda najbitniju presudu protiv nepravednog izbornog sistema u BiH. “Gospodine Palmer”, piše Azra Zornić, “želim Vas podsjetiti da niste imenovani za specijalnog izaslanika SAD-a za izbornu reformu u BiH da biste ispunili svoju misiju po svaku cijenu”.
Američki diplomata Matthew Palmer danas će i formalno početi drugu rundu sastanaka sa liderima političkih partija na kojima će pokušati usaglasiti izmjene Izbornog zakona. Njegove riječi izgovorene u Zagrebu šalju nam poruku da on, u saradnji sa zvaničnicima EU, želi bilo kakve izmjene Izbornog zakona. Iz glavnog grada Hrvatske Palmer poručuje da se treba fokusirati na izbor članova Predsjedništva BiH, a pitanje domova naroda, smatra američki diplomata, treba rješavati onda kada se bude moglo. Ukratko, Palmer je fokusiran da riješi samo ono pitanje čije rješavanje žele čelnici dva HDZ-a, i mostarskog i zagrebačkog. Ili, da još jednostavniji budem, ne rješava se u ovim pregovorima nijedna od devet presuda domaćih međunarodnih sudova koja se odnosi na domaće izborno zakonodavstvo. Na ovim pregovorima američke diplomate, sa svojim briselskim pomagačima, žele riješiti dva pitanja – “hrvatsko”, čitaj HDZ, pitanje i slučaj Komšić.
Federalni Dom naroda ključni je za funkcionisanje države. Ko drži dvotrećinsku većinu u klubu nekog od konstitutivnih naroda, zapravo, drži ključeve i Federacije i države BiH. Da biste predložili predsjednika ili potpredsjednika Federacije, morate imati najmanje šest potpisa u klubu jednog naroda. A bez potpisa predsjednika i potpredsjednika Federacije nema Vlade Federacije. Nadalje, najmanje tri delegata iz kluba bošnjačkog ili hrvatskog naroda potrebna su da biste izabrali jednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Dakle, o Domu naroda FBiH direktno ovisi i federalna i državna izvršna vlast. Za one koji nisu u ovoj tematici toliko, napominjem – delegate u Dom naroda biraju kantonalne skupštine. Svaki kanton daje najmanje po jednog od delegata iz reda svih konstitutivnih naroda. Tako se popuni po deset mjesta u tri kluba konstitutivnih naroda. Svaki klub konstitutivnih naroda ima po 17 delegata. I upravo je tu ključna bitka, odnosno, na koji će način biti raspoređeni preostali delegati, odnosno preostalih sedam po svakom klubu. Tim pitanjem se bavio Ustavni sud BiH, presuđujući u slučaju poznatom kao slučaj Ljubić. Ovaj zvaničnik HNS-a blizak Draganu Čoviću tražio je “ravnomjernu” zastupljenost. Odnosno, da kantoni sa većinskim hrvatskim stanovništvom daju najmanje 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Sud je djelimično prihvatio njegovu apelaciju i poništio “sporne odredbe” Izbornog zakona. Bivši saziv CIK-a sa HDZ-ovom i SNSD-ovom većinom rasporedio je delegate tako da je HDZ dobio 13 sigurnih u Klubu Hrvata. Tih 13 delegata je Draganu Čoviću omogućilo izbor četiri delegata u Dom naroda BiH. Tih 13 delegata Čoviću daje mogućnost da već tri godine blokira izbor Vlade FBiH, odnosno predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.
Američki diplomata Matthew Palmer u ovome ne vidi ništa sporno. Naprotiv, pitanje domova naroda za njega je sporedno pitanje. On se želi fokusirati na Predsjedništvo BiH u kojem danas sjede dvojica ljudi koji se zalažu za ulazak Bosne i Hercegovine u NATO. Prođu li ove izmjene koje tiho i iza zatvorenih vrata nameće Matthew Palmer, to bi značilo vječni izbor Dragana Čovića. Čovjeka koji je, ne tako davno, u Moskvi govorio o potrebi što većeg uticaja Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini.
Teško je ne primijetiti apsurdnu situaciju – američki diplomata svojim akcijama želi pomoći čovjeku koji se zalaže za što veći ruski uticaj. Ko ne vjeruje, neka nađe izdanje Rossiyskaje Gazete od 7. februara 2020. godine. I neka pročita vijesti sa portala US Newsa objavljene 15. decembra 2020. U onim ruskim novinama piše da se Dragan Čović zalaže za što veći ruski uticaj u BiH, a na američkom portalu je objavljena Reutersova vijest da su Željko Komšić i Šefik Džaferović odbili susret sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim. Dragan Čović za Palmera nije problem. Željko Komšić – jeste.
