Manje od dva mjeseca prije održavanja Općih izbora u Bosni i Hercegovini po naredni POSKOK-a, a na čijem čelu sjedi čovjek blizak HDZ-u, priveden je federalni ministar zdravstva (HDZ 1990) Nediljko Rimac koji se sumnjiči za nezakonito postupanje u aferi s zamrznutim embrijima.
Ništa tu ne bi bilo sporno da se sad već decenijski obrazac ne ponavlja,. Ponovo se hapse najugledniji hrvatski opozicionari uoči izbora, da bi se bilo kakva konkurencija političkoj dominaciji HDZ ugasila.
POSKOK je Rimcu oduzeo telefon, u kojem postoje prepiske sa liderom HDZ 1990 Ilijom Cvitanovićem, a koje bi se nakon izbora mogle koristiti kao mehanizam ucjene Cvitanovića igra po pravilima i uslovima Dragana Čovića.
Hapšenje Jerka Lijanovića
Slično se desilo 2014 godine kada je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u jeku izborne kampanje za Opće izbore te iste godine uhapsilo zamjenika predsjednika Vlade Federacije BiH i ministra poljoprivrede Jerka Ivankovića Lijanovića te entitetskog ministra trgovine Milorada Bahilja koji su sumnjičeni za utaju poreza i pronevjere.
Oni su bili istaknuti članovi stranke Radom za boljitak (NSRzB), tada najozbiljniji Čovićevi politički protivnici. Držani su u pritvoru tokom cijele izborne kampanje.
U konačnici ih je Sud BiH 2019. godine oslobodio svih optužbi.
Izdajnici, domoljubi i otvorene prijetnje
Da u tom smislu postoji jasan obrazac i namjera obračuna sa hrvatskom opozicijom pokazuje i diskusija koja je vođena u Parlamentu Federacije BiH u krajem 2024. godine kada se raspravljalo o usvajanju Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji pod pritiskom tadašnjeg američkog ambasadora Michaela Murphya.
HDZ je očekivao od HDZ 1990 da njihovi delegati Domu naroda PFBiH pristanu da se pokrene vitalni nacionalni interes i obori predloženi Zakon, međutim to toga nije došlo.
S tim u vezi, uoči samog glasanja, zastupnik HDZ-a u Predstavničkom domu PFBiH Marijan Marjanović uputio je indirektnu prijetnju svim hrvatskim strankama koje ne bi slijedile politiku HDZ-a.
“Hrvati koji su sudjelovali u toj vlasti (Platforma) su završili tamo gdje im je i mjesto, većinom u zatvorima i povijesti, gdje će ih hrvatski narod pamtiti kao izdajnike”, kazao je Marijanović, jasno aludirajući gdje će “završiti” one hrvatske stranke koje bi podržale prijedlog zakona.
Hapšenje Živka Budumira
Marijanović je aludirao i na slučaj predsjednika Federacije BiH Živka Budimira koji nije želio pristati na smjenu Vlade Federacije 2013. godine. Njega je Tužilaštvo BiH uhapsilo u aprilu te godine pod sumnjom da je zloupotrijebio službeni položaj. On je bio optužen da je od 2011. do 2013. godine sebi i drugima pribavio korist, da je primio dar i protuzakonito posredovao u zapošljavanju.
Proces je okončan 2020. godine kada ga je Općinski sud u Sarajevu oslobodio svih optužbi.
Nedodirljivi
Primjer uticaja koji HDZ ima na pravosuđe pokazuje predmet “Respiratori” u kojem je osuđen premijer Vlade Federacije BiH Fadil Novalić. S njim su osuđeni direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak, vlasnik firme “F.H. Srebrena malina” Fikret Hodžić, svi osim Federalne ministrice finansija (HDZ) Jelke Miličević, koja je oslobođena optužbe za nesavjestan rad u službi.
Ipak, najuvjerljivi primjer jeste sudski proces protiv Dragana Čovića zbog sumnje na zloupotrebu položaja kada je bio ministar finansija u Vladi FBiH 2000. godine. Sud BiH je 2008. godine nepravomoćno osudio Čovića na pet godina zatvora, jer je omogućio firmama porodice Lijanović da izbjegnu plaćanje više od 1,8 miliona KM carinske takse.
Međutim, nakon provedenog žalbenog postupka, Sud BiH se u junu 2008. godine proglasio nenadležnim, a predmet je ustupljen Tužilaštvu KS-a. Nakon toga su nestali originalni dokumenti iz tužilačkog spisa. Tužilaštvo KS je u junu 2010. godine utvrdilo da nedostaje 40 originalnih dokumenata, odnosno da nedostaju “ključni dokazi”. Uslijed toga Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio je Čovića 2012. godine.
