Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni komandant Oružanih snaga Zoran Milanović jučer je uručio odlikovanja pripadnicima Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ za, kako se navodi, hrabrost, junaštvo i sudjelovanje u Domovinskom ratu te istakao da su ta odlikovanja „davno zaslužena“.
„Imati državu je za jedan narod i političku grupu ljudi najveća moguća stvar i više od toga ne postoji. Ni jedna integracija ni međunarodna organizacija neće biti iznad toga. Uz dužno poštovanje, respekt i lojalnost prema njima, Hrvatska je iznad toga“, poručio je Milanović nakon što se zahvalio veteranima 1. gardijske brigade „Tigrovi“ Hrvatske vojske na svemu što su dali za svoju zemlju.
Svi hrvatski portali prenijeli su agencijsku vijest HINA-e o dodjeli odlikovanja, kao i kratkom historijatu 1. gardijske brigade.
„Brigada je utemeljena 5. studenoga 1990. u vojnoj bazi Rakitje, a nastala je iz Jedinice za posebnu namjenu Rakitje i pripadnika Prvog hrvatskog redarstvenika, od dragovoljaca i dijelova hrvatske policije. Sudjelovala je u akciji na Plitvicama poznatijoj kao Krvavi Uskrs 31. ožujka 1991. kada je poginuo prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović.
Postrojba je sudjelovala u brojnim akcijama, među ostalima, u istočnoj Slavoniji i bitci za Vukovar, na novljanskom bojištu i zapadnoj Slavoniji, na Banovini te hrvatskom jugu – od Pelješca do Dubrovnika, Cavtata i Konavala. Bila je udarna elitna postrojba Hrvatske vojske, sudjelovala je u operaciji Maslenica, oslobađanju zadarskog zaleđa te vojnim operacijama Bljesku i Oluji“, navodi HINA u svom izvještaju.
„TIGROVI“ UČESTVOVALI U AGRESIJI NA REPUBLIKU BiH
Sve je tačno navedeno, osim što je nekoliko krupnih činjenica prešućeno. A to je uloga 1. gardijske brigade u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Udruženom zločinačkom poduhvatu, što je dokazao i Haški tribunal u presudi „hrvatskoj šestorci“.
Dijelovi 1. gardijske brigade u agresiju na Bosnu i Hercegovinu aktivno su uzeli učešće već u januaru 1993. godine prilikom napada na Gornji Vakuf.
„Tigrovi“ su na gornjovakufskom ratištu bili aktivni zajedno sa pripadnicima Hrvatske vojske iz sastava šibeničke 113. brigade, splitske 114. brigade, bataljona Frankopan i drugih jedinica.
Haški sud je u presudi protiv „hrvatske šestorke“ utvrdio i da su pojedini počinioci premlaćivanja Bošnjaka zatočenih u Fabrici namještaja u Trnovači u općini Gornji Vakuf nosili crne uniforme s oznakama „HOS“ i „Tigrovi“.
Hrvatskim snagama, tokom napada na Gornji Vakuf komandovao je pukovnik Željko Šiljeg, komandant Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina, uz neposrednu koordinaciju borbenih djelovanja od pukovnika Mire Andrića, zamjenika načelnika Glavnog stožera HVO.
Pored navedenih oficira u planiranju i komandovanju borbenim djelovanjima hrvatskih snaga u Gornjem Vakufu, prema prvostepenoj presudi Haškog tribunala iz maja 2013. godine, direktno je učestvovao i general Slobodan Praljak, u to vrijeme pomoćnik ministra odbrane Republike Hrvatske, koji je „planirao, omogućavao i dobijao informacije o vojnim operacijama HVO-a u Gornjem Vakufu oko 18. januara 1993.“.
No, angažman snaga Hrvatske vojske u januarskom napadu na Gornji Vakuf biće tek uvod u puni angažman u nastavku 1993. godine i početkom 1994. godine.
Haški sud dokazao je u presudi „hrvatskoj šestorki“ da su pripadnici 1. gardijske brigade „Tigrovi“ i pripadnici 2. gardijske brigade „Gromovi“ Hrvatske vojske bili stacionirani na koncentracionom logoru Heliodromu u različitim momentima od maja do decembra 1993. godine.
Inače, kroz koncentracioni logor Heliodrom kod Mostara, od kraja 1992. do početka 1994. godine prošlo je više hiljada Bošnjaka koji su bili izloženi krajnje nehumanim uslovima, redovnom i brutalnom zlostavljanju, odvođenju na linije fronta gdje su korišteni kao ljudski štit ili za prisilni rad. Desetine zatvorenika je pod različitim okolnostima stradalo, dok je više stotina pretrpilo ranjavanja i druge teške fizičke povrede.
ZBOG „TIGROVA“ I DRUGIH SNAGA HRVATSKOJ ZAPRIJEĆENO SANKCIJAMA
Intenzivno korištenje 1. gardijske brigade HV-a u agresiji na Bosnu i Hercegovinu uslijedit će krajem 1993. i početkom 1994. godine. Ova brigada postat će doslovno udarna igla agresorskih snaga, što će biti prepoznato i u izvještaju Ujedinjenih nacija.
U izvještaju Generalnog sekretara Vijeća sigurnosti UN od 1. februara 1994. godine, nakon što su vojne snage UN raspoređene u Republici BiH dostavile vlastita zapažanja, navedena je procjena da su u Bosni i Hercegovini ukupno prisutne snage ekvivalenta tri brigade Hrvatske vojske, između 3.000 i 5.000 pripadnika HV.
Nadalje je navedeno da su potvrđeni izvještaji personala UNPROFOR-a o prisustvu dijelova, snaga i sredstava, sljedećih jedinica Hrvatske vojske u centralnim i južnim dijelovima Bosne i Hercegovine: 1. gardijska brigada, 2. gardijska brigada, 5. gardijska brigada, 7. gardijska brigada, 114. brigada, 116. brigada i specijalne jedinice vojne policije. Angažovana sredstva Hrvatske vojske na teritoriji RBiH uključivala su i tešku artiljeriju i višecijevne lansere raketa.
Nakon izvještaja generalnog sekretara UN-a, predsjednik Vijeća sigurnosti UN je 3. februara 1994. godine u ime Vijeća izdao izjavu kojom je izražena duboka zabrinutost zbog razmještaja dijelova Hrvatske vojske, uključujući i teška vojna sredstva, u centralnim i južnim dijelovima Republike BiH.
U svojoj izjavi, Predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a je zahtijevao trenutno povlačenje svih dijelova Hrvatske vojske, uključujući i vojna sredstva i puno poštivanje teritorijalnog integriteta Republike BiH. Na kraju izjave, Predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a je najavio razmatranje ozbiljnijih mjera ukoliko Republika Hrvatska trenutno ne okonča sve oblike uplitanja u unutrašnje odnose u RBiH.
Zbog navedenog izvještaja porastao je i međunarodni pritisak na zvanični Zagreb. Tadašnja američka ambasadorica pri UN-u Madeleine Albright upozorila je hrvatske vlasti prilikom posjete Zagrebu da sve veće vojno angažovanje Hrvatske vojske u BiH predstavlja „veliku zabrinutost“ za Clintonovu administraciju i da bi moglo dovesti do uvođenja sankcija Hrvatskoj.
Danas, 33 godine kasnije, umjesto da preispita svoju ulogu u ratu u BiH, pa i ulogu 1. gardijske brigade HV-a, pravosuđe Republike Hrvatske nastoji kroz montirane procese, kao u slučaju optužnice protiv branilaca Gornjeg Vakufa pokrenute prošle godine, izvršiti reviziju historije i haških presuda koje su zbog učešća snaga Hrvatske vojske u ratu u BiH utvrdile da se radilo o sukobu „međunarodnog karaktera“.
