Drugog maja 1992. godine Jugoslavenska armija i srpske jedinice strahovito su granatirale grad. Zgrade su nestajale u plamenu. Sarajlije su doživljavale džehenem (pakao). Nazirao se najteži dan u historiji Sarajeva. Oko 12.00 sati vojska iz Doma JNA otvorila je vatru na građane koji su stajali na autobuskoj stanici. U 13.30 sati novinar Radija Bosne i Hercegovine, ne znajući za događanja ispred Doma JNA, zove telefonom Drugu armijsku oblast.
Razgovor je snimljen i tekao je ovako: Novinar: „Znate li šta se ovo dešava?“ Potpukovnik: „Znamo“, Novinar: „Čitavo jutro se Sarajevo tuče artiljerijskim oružjem“, Potpukovnik: „Znamo da to tuku Zelene beretke, tuku po Palama i provociraju da bi Armija odgovorila. Isti takav metod je poznat, a onda se Armija optužuje da je kriva za sve.“, Novinar: „Potpukovniče, Armija nije napadnuta.“ Potpukovnik: „Mislim da to nije istina“ i prekida vezu.
I dok je vođen razgovor između novinara i potpukovnika iz Druge armijske oblasti, jedinice Jugoslavenske armije napadaju na Predsjedništvo BiH…
Ovo je dio sjećanja Nihada Halilbegovića, ratnog sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu Sarajeva i komandanta prvog štaba Patriotske lige u RBiH u autorskom tekstu na izdvojeno.ba.
Ali ništa od ovoga nećete čuti na suđenju u slučaju Dobrovoljačka! Dosadašnji svjedoci Tužilaštva BiH, mahom oficiri, pukovnici i viši oficiri JNA, pred Sudom BiH negiraju da je 2. maja izvršen pokušaj zauzimanja Predsjedništva BiH.
Prema njihovim svjedočenjima, dobro instruiranim od tužioca Mladena Vukojičića, Milanka Kajganića, ali i Beograda, gdje je optužnica napisana, tog 2. maja u Domu JNA ‘svirala je muzika’, jer tamo su se održavale samo kulturne manifestacije, a na ulicama Sarajeva samo je ‘prevožena hrana do kasarni JNA’!?
Foto: Slobodna BosnaI tako već dvadesetak svjedoka, koji svjedoče mahom putem video-linka iz Srbije i Crne Gore, ništa ne zna o 2. maju. Niti su, gle čuda, čuli neka granatiranja, niti znaju za artiljerijske utvrde JNA oko Sarajeva, niti su pucali, niti ubijali, palili, ma pravi pacifisti!
Na sceni je mijenjanje utvrđenih činjenica u pravomoćnim presudama u Hagu, a sve u režiji Tužilaštva BiH, jer je u Hagu jasno rečeno da je kolona u Dobrovoljačkoj ulici bila legitiman vojni cilj.
Da plastično objasnim, kolona u Dobrovoljačkoj ulici bila je sačinjena od 250 do zuba naoružanih oficira i vojnika koji su tog dana sa oružjem u rukama bili na teritoriji nezavisne države Bosne i Hercegovine.
No, Vukojičić i Kajganić, uz pomoć Beograda, dosjetili su se da su „pametniji“ od najviših pravnih stručnjaka svijeta koji su radili u Hagu, pa su novim vještačenjima (Zenit iz Banje Luke) i uvođenjem u proces nekih drugih osoba (MUP RBiH) utvrdili da ta kolona nije bila legitimna vojna meta i da je Alija Izetbegović bio slobodan čovjek 3. maja!
Bezobrazluk ovdašnjih pravosudnih genijalaca ide do te mjere da tvrde da su Aliju Izetbegovića uhapsili na Aerodromu Sarajevo 2. maja i odveli u Lukavicu da bi mu spasili život!?
A istina je, naravno, sasvim nešto drugo. Ali Tužilaštvo BiH ne brine za istinu, njihova pravda se mjeri na način da što više revizionistički djeluju i sve strane u BiH izjednače! Zbog toga i nemamo optužnica za opsadu Sarajeva. I umjesto da protiv oficira bivše JNA bude podignuta optužnica za opsadu Sarajeva, oni svjedoče iz Beograda putem video-linka protiv branilaca Sarajeva.
I ništa manje važna je činjenica da su se masovni zločini nad Bošnjacima i Hrvatima, silovanja, progoni, ubistva, pljačka imovine i rušenje vjerskih objekata dešavali daleko prije 2. i 3. maja, a upravo Komanda 2. vojne oblasti planirala je i rukovodila tim zločinima! I tako će Milosav Gagović, kao komandant Sarajevskog korpusa, svjedočiti protiv Ejupa Ganića i drugih i priznati da je JNA prestala da postoji 27. aprila 1992. godine.
Nije mogao odgovoriti kojoj vojsci je pripadao 3. maja.
Ali mi znamo, ma šta tvrdili Kajganić i Vukojičić…
Oni su bili agresori, strana vojna sila, faktički teroristi u međunarodno priznatoj nezavisnoj Bosni i Hercegovini!
(NAP)
