Enver Halilović: Sreća da Schmidt nije bio visoki predstavnik u vrijeme donošenja haških presuda jer bi vjerovatno tvrdio da one mogu ugroziti “krhki mir”

Čije političke stavove iznosi Schmidt u pismu Evropskom sudu za ljudska prava (u daljem tekstu ESLJP) u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH? Jesu li to njegovi lični stavovi kao stavovi Visokog predstavnika u BiH ili su to stavovi Savjeta bezbjednosti UN ili stavovi PIK-a? To je početno pitanje na koje treba tražiti odgovor.

Jedna je stvar ako je sadržaj pisma njegov lično, a druga stvar je ako je ono stav SB UN ili PIK-a.

Pitanje čije je pismo Cristiana Schmitha koje je uputio pod izgovorom prijatelja suda, amica curiea, ESLJP u predmetu Kovačević protiv BiH, treba da postave organi državne vlasti BiH, prije svega Predsjedništvo BiH, Predsjedavajući Vijeća ministara i Ministar vanjskih poslova BiH Savjetu Bezbjednosti UN i PIK-u, pod uslovom i pretpostavkom: da to smiju da urade i da su svjesni opasnih političkih posljedica Schmidtovog pisma Evropskom sudu, ne samo po evropsku, već po bilo kakvu budučnost države BiH.

Odgovor na ovo pitanje od posebne je važnosti za BiH. Iz njega će se vidjeti da li su SB UN, posebno Amerika, zaista prijatelji BiH, ako se slaže sa sadržajem Schmithovog pisma ESLJP u predmetu Kovačević protiv BiH ili se samo takvim predstavlja.

Ako SB UN ili PIK odgovore da oni ne stoje iza sadržaja pisma Schmitha upućenoog ESLJP u navedenom predmetu onda Predsjedništvo BiH treba da pokrene pitanje prekoračenja odgovornosti Schmitha pred Savjetom bezbjednosti UN i da traže njegovu smjenu.

Dosadašnju šutnju bosanskohercegovačke državne vlasti, posebno samoproglašenih građanskih političkih partija koje su na vlasti u državnim organima BiH, a koje su dobile glasove na općim parlamentarnim izborima zbog toga što su se predstavljale građanskim i suprotstavljale se tzv. etničkim političkim partijama, može se objasniti i shvatiti na jedan od tri načina pojedinačno ili s obzirom na sve njih zajedno. Prvo, da ih je strah da će ostati dalje u vlasti ako se suprotstave onom koji ih je, skoro pa, imenovao na vlast, a na vlast ih je neustavno doveo upravo Cristian Schmidt. Drugo, da su građanske stranke na vlasti u organima i institucijama države BiH izgubile građanski politički identitet zauvijek ili dok su na vlasti. Treće, da ne razumiju političku dalekosežnost štete koju pravi Cristian Schmidt državi i građanima Bosne i Hercegovine suprotstavljajući se presudi Kovačević protiv BiH. Žalosno je ako je riječ o bilo kojem od ovih razloga, a tragično je ako se radi o sva tri razloga zajedno te dosada šute o tome.

U prvostepenoj presudi S. Kovačević protiv BiH Visoki predstavnik u BiH ne može zastupati BiH. BiH predstavljaju i zastupaju ljudi iz organa vlasti BiH, a ne Visoki predsjednik u BiH. Tužba je protiv BiH, a ne protiv Visokog predstavnika UN u BiH. BiH ima svoje branioce u ESLJP, i ima svog sudiju u Evropskom sudu za ljudska prava. Branioci BiH su podnosioci žalbe na sudu. Schmith nije predstavnik BiH, on je Visoki predstavnik SB UN u njoj. Organi vlasti BiH zaduženi za vanjsku politiku, naprijed navedeni, treba da ospore status Cristiana Schmidta kao amica curiea na ESLJP u predmetu S. Kovačević protiv BiH.

Nije isto biti amica curiae, prijatelj suda, i podnijeti pismo koje je prigovor na predmetnu tužbu. Sadržaj Schmidtovog pisma je osporavanje presude Kovačević protiv BiH. Dakle, on nije amica curiae, već protivnik sudske presude. S obzirom da je Cristian Schmidt sadržajem pisma Sudu postao protivnik presude, postavlja se pitanje, onim članovima PIK-a koji su podržali Schmidtov odlazak na drugostepeno suđenje o presudi S. Kovačević protiv BiH: da li podržavaju sadržaj njegovog pisma kojim se Schmidtovo prijateljstvo sudu pretvara u neprijateljstvo prema sudu, prema sudskoj prvostepenoj presudi.

Republika srpska prigovara Cristianu Schmidtu da ga nije imenovao Savjet bezbjednosti UN za svog Visokog predstavnika u BiH svojom odlukom, jer njegovo imenovanje ne podržava Rusija. Taj sadržaj prigovora Cristianu Schmidtu, za mene, u ovom momentu, u ovoj konkretnoj situaciji nije bitan. Ja u ovom momentu ignorišem pitanje njegovog pravnog statusa i legaliteta kao Visokog predstavnika UN u BiH zato što ono, za ovu situaciju, nije od prvorazrednog značaja. Njegovo protivljenje Evropskom sudu za ljudska prava ima mnogo više drugih, težih, političkih razloga koji ga delegitimiraju kao protivnika suda.

Primarno političko pitanje koje delegitimira Cristiana Schmidta na tako visokoj internacionalnoj političkoj dužnosti, funkciji Visoki predstavnik SB UN u BiH, jeste njegovo protivljenje primjeni presude Evropskog suda za ljudska prava o ustavno-pravnoj i političkoj diskriminaciji građana u BiH. Njegovo obrazloženje svog protivljenja presudi kojom se ukida pravna i politička diskriminacija građana, ljudi, stanovinika u BiH, je apsurd ad apsurdum.

Schmidt ne kaže da presuda ESLJP u predmetu S. Kovačević protiv BiH nije tačna, da nije utemeljena na Ustavu BiH, da u Ustavu BiH ne postoji diskriminacija o kojoj je riječ u presudi ili da sud to nije dobro procijenio. On indirektno kaže suprotno: presuda S. Kovačević protiv BiH je faktički tačna, ali kaže direktno: njeno provođenje, provođenje presude S. Kovačević protiv BiH, je opasnost po mir u BiH.

Ovo Schmidtovo” obrazloženje i opravdanje” protivljenju navedenoj presudi Evropskog suda za ljudska prava je moralni i politički sunovrat Cristiana Schmidta. Poslije ovoga, on više nema šta da traži u bilo kojem javnom političkom životu dok traje i postoji ova politička i pravna civilizacija, a posebno ne može da ostane dalje na funkciji Visokog predstavnika UN u BiH.

Zamislite kada bi bilo koji sud prilikom izricanja presuda ubicama i kriminalcima, vodeći se mračnom sviješću Cristiana Schmitha, Visokog predstavnika SB UN u BiH, rekao: pa jest ON je kriminalac, On je ubica, ali ne mogu da mu izreknem kaznenu presudu, jer to onda može biti opasnost po sredinu u kojoj živi njegova družina, tome će se usprotiviti drugi kriminalci, njegova bratija, proizvest će opasanost po mir građana.

Zamislite situaciju da je Internacionalni krivični sud u Haagu, prilikom izricanja presude ratnim zločincima, poput Karadžića ili Mladića, odustao od njihove doživotne presuda i rekao: oni jesu ratni zločinci, jesu genocidaši, ali ako im presudimo doživotne robije to će proizvesti opasnost po tzv. krhki mir u BiH.

Schmidtovo protivljenje odluci Evropskog suda za ljudska prava u presudi S. Kovačević protiv BiH je dovođenje u pitanje smisla postojanja suda uopće. Po njemu, Sud ne može da izriče kaznene presude, jer to može da izazove nemir. Postavljaju se pitanja: (1) ima li Schmidt svijest demokratskog svijeta o podjeli i oblicima savremene vlasti: sudska, izvršna i zakonodavna; (2) ako je mir apsolutna vrijednost zašto Schmidt ne štiti mir u BiH poništavanjem separatističkih odluka i propisa npr. organa vlasti Rs koje direktno vode u ratne sukobe u BiH; protiv sepatarističkih propisa i odluka organa vlasti Rs Schmidt ne poduzima ništa, ne poništava ih, ne proglašava ih opasnošću po mir u BiH, ali ustaje protiv odluka Evropskog suda za ljudska prava kao protiv nečega što je opasnost po mir u BiH; glumarao je Schmidt veličinu pred Deklaracijom Svesrpskog sabora, čak i pred njegovim osporavanjem kao legalnog visokog predstavnika; nije poništio ni dokument o razdruživanju Rs i FBiH; (3) ako znamo koje političke i kulturne zajednice u BiH “mogu biti izazvane” presudama Evropskog suda, odnosno odlukama organa vlasti Rs, onda izgleda da Visoki predstavnik SB UN u BiH ima različita mjerila straha od nemira u BiH u zavisnosti od toga o kojoj bosanskoj političkoj i kulturnoj grupi je riječ. Ako nešto, neka odluka ili presuda, targetira Bošnjake muslimane onda to nije opasnost po “krhki mir” u BiH, ali ako targetira neku drugu političku i kulturnu grupu u BiH, bilo bosanske Srbe ili bosanske Hrvate, onda to može biti opasnost po mir u BiH. Ovo jako mnogo govori o moralnom, bolje kazano nemoralnom liku i djelu Cristiana Schmitha, Visokog predstavnika Savjeta bezbjednosti UN u BiH, o njegovim politički nemoralnim akrobacijama.

Sreća da Cristian Schmith nije bio visoki predstavnik u vrijeme donošenja haških presuda o srpskom udruženom zločinačkom poduhvatu protiv R BiH i o hrvatskom udruženom zločinačkom poduhvatu protiv R BiH, vjerovatno bi se prijavio da kao “prijatelj suda”, amica curiae, objasni haškom krivičnom sudu da ne donosi takve presude kakve je donio, jer one mogu ugroziti “krhki mir” u BiH.

Schmithovo protivljenje presudi S. Kovačević protiv BiH sadrži i zasniva se na prijetnji pravu strahom. Strahom se opravdava, prihvata, ušutkava, diskriminacija i nejednakost ljudi. Ako je Schmith predstavnik najvežeg tijela savremenog svijeta, SB UN, onda je on fenomen moralnog i političkog sunovrata aktuelne političke civilizacije.

U savremenom svijetu, kao i u životinjskoj farmi, nema mjesta za pravdu, za nemoćne, za pravo, već samo za silu, za moćne. Možda je Cristian Schmith u pravu, nemoćni zaista nemaju pravo da se ne mire sa svojom nemoćnošću, sa pravnom i političkom diskriminacijom kojom su izloženi, ako time “ugrožavaju moćne”.

Schmidtova prijetnja pravu strahom priziva agresivne politike u BiH kao na nešto efikasno i politički probitačno. U tom kontekstu se može razumjeti politička efikasnost SNSD-a u BiH i Schmidtovo “klepanje ušima” pred njom. Agresivna politika je opasnost po mir i s njom se najlakše i najefikasnije može boriti tako što će se “klepiti ušima”, imati gluhe uši, i biti sretan da postoji bilo kakav, kakav takav, mir. U bosanskoj politici, pored Schmidta, ima dosta kleptača ušima pred političkom agresivnošću i drskošću.

Presuda pravno i politički ugroženog pojedinca, građanina, Slavena Kovačević protiv BiH, je “opasnost” po političke i kulturne historijske grupe u BiH te joj se treba suprotstaviti i poništiti je, kao što su civili, djeca, žene, starci, ranjenici, u izbjegličkim kampovima i bolnicama u Gazi, “životna opsnost” za tehnički moćnu vojsku Izraela.

Schmidtovo protivljenje odluci Evropskog suda za ljudska prava o kojoj je riječ, upozorenjem o njenoj društvenoj kolektivnoj opasnosti po mir u BiH, je direktan politički pritisak na taj sud. To je dodatni momenat političke ocjene Schmidtovog “doprinosa i zalaganja” za demokratske tekovine i postignuća savremene političke civilizacije.

Umjesto da kao čovjek izrastao iz denacificirane politike svoje države ta iskustva i postignuća prenese u svoju političku misiji u BiH, da predvodi u njoj političke procese koji znače pravnu i političku jednakost svih ljudi, Cristian Schmidt ustaje protiv presude koja ukida pravnu i političku diskriminaciju u BiH u ime hegemonističkih velikodržavnih etnocentrističkih interesa Srbije i Hrvatske. Nema Cicerona da uzvikne: O tempora, o mores!

Umjesto da preko bosanskog političkog pitanja, u čijem rješavanju ima skoro Božansku moć, evropeizira cio Balkan, posebno Srbiju i Hrvatsku, Cristian Schmidt, pod uticajem Hrvatske i Srbijanske politike, balkanizira Evropu, Evropski sud za ljudska prava, ono čime se ponosi Zapad i na čemu se zasniva cio demokratski savremeni politički svijet.

Ne vjerujem da će Evropski sud podleći Schmidtovom političkom pritisku i promijeniti svoju prvostepenu presudu S. Kovačević protiv BiH, ali Schmidt je već napravio previše političke štete tom sudu time što je prihvatio njegovo pismo protiv te presude; Schmidt je napravio nepopravljivu političku štetu sebi, posebno nepopravljivu štetu građanima BiH: jačanju njihove svijesti o međusobnoj pravnoj i političkoj jednakosti i ravnopravnosti, kao pretpostavci zajedničkog života, besmisla dizanja ruke jednih na druge misleći da je onaj drugi manje vrijedan da bi bio njemu pravno i politički jednak i s njim ravnopravan.

Bez obzira na moralnu i političku krizu Zapada u ovom momentu, teško je povjerovati da je ona takva i toliko jaka da politički opskuran Cristian Schmidt može svojim političkim sljepilom Balkanskih mentora, a možda i mecena, uticati na Evropski sud za ljudska prava da promijeni svoju prvostepenu presudu u predmetu S. Kovačević protiv BiH.

Schmidtovo protivljenje provedbi presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu S. Kovačević protiv BiH je najozbiljniji i najteži politički udarac postdejtonskoj Bosni. On ne samo da direktno potiče unutarbosansku političku indolentnost bosnoskeptičnih političkih stranaka na vlasti u organima države BiH prema pristupu Evropskoj uniji u njihovom ispunjavanju uvjeta iz četrnaest poglavlja prioriteta za prijem BiH u EU, već tako direktno utiče i na prolongiranju njenog ispunjenja uslova za ulazak u EU do ko zna kada i ko zna za koliko dugo.

Visoki predstavnik u BiH, Cristian Schmidt, je na čelu onih političkih stranaka koje koče, usporavaju, zaustavljaju, i onemogućavanju političku i ustavnu transformaciju dejtonskog segregacionističkog, etnocentrističkog uređenja BiH u državu s političkim i društvenim uređenjem države i društva na principima uređenja savremenih država i društava Evrope.

Daytonski ustav BiH, u njegovoj provedbi Cristiana Schmita, je od BiH napravio državu zarobljenu Srbijanskim i Hrvatskim hegemonizmom. Suprotstavljajući se presudi ESLJP u predmetu S. Kovačević protiv BiH Cristian Schmidt štiti Hrvatski i Srbijanski hegemonizam i neokolonijalizam u Bosni i Hercegovini.

Poznata je kao nesporna činjenica da je promjena Daytonskog državnog i društvenog uređenja BiH, posebno u pogledu ljudskih prava i vladavine zakona, ključni uslov sticanja prava za njen ulazak u EU i NATO alijansu.

Schmidtovo direktno suprotstavljanje implementaciji presude Evropskog suda u predmetu S. Kovačević protiv BiH proizvodi najmanje dvije politički katastrofalne posljedice po BiH i njene građane: (1) ohrabrenje i podrška nebosanskim političkim snagama u BiH da prolongiraju provođenje ostalih pet, odavno, pravosnažnih presuda Evropskog suda protiv BiH ili da se implementiraju formalno na način da se u praksi ne postigne njihov pravi cilj i smisao; (2) omalovažavanje značaja pet postojećih pravosnažnih presuda Evropskog suda za ljudska prava protiv BiH.

Schmidt bjelodano potvrđuje i sam dokazuje da provodi i zastupa ocjenu Andrije Plenkovića o presudama Evropskog suda za ljudska prava kao fabriciranim presudama. Plenković je u usred Sarajevu (5. 9.24.), između ostalog kazao: … mislim da su i presuda Sejdić-Finci koja je donesena na tom istom Evropskom sudu za ljudska prava i sve ostale presude koje u tom smjeru idu jedan pravni put ostvarivanja političkih ciljeva. BiH postoji na temeljima onoga što se, nažalost, dogodilo između 1991. i 1995. i onoga što je dogovoreno kako je zemlja ustrojena. Ovo što vidimo kroz sve ove slučajeve jesu nastojanja da se kroz praksu Evropskog suda nešto promijeni. Međutim, bit tog dogovora nije bila dogovorena na slučajevima pred Evropskim sudom za ljudska prava već među ključnim svjetskim političarima tada i ključnim državnicima koji su predstavljali narode BiH u tom trenutku. I to je ono što je temelj i toga se Hrvatska drži i to je za nju važno i toga ćemo se držati u Budućnosti”.

Sve presude Evropskog suda za ljudska prava, kao i presuda S. Kovačević protiv BiH, su fabricirane presude. Svjetske sile i “predstavnici naroda u BiH” su se dogovorile u Daytonu kako Bosna treba biti politički uređena. Oni tada nisu pitali Evropski sud za ljudska prava kako će urediti državu Bosnu i neće ga pitati ni danas niko. Šta je ESLJP pred takvim silama da sada mijenja nešto njihovo. Masovnim zločinima i genocidom stečene pozicije Srbije i Hrvatske u BiH su trajne i nepromjenljive. Cristian Schmidt kao Visoki predstavnik u BiH se prijavio ESLJP da pod izgovorom prijatelja suda brani zločinačke i genocidne tekovine Hrvatske i Srbije u BIH (1991-1995.).

Tog dana, kada je bio u Sarajevu i posjetio prijatelja, svog političkog asistenta i referenta koji se odaziva na ime Cristian Schmidt, A. Plenković je, vjerovatno, uručio materijal od nekoliko stotina stranica Visokom predstavniku u BiH, Schmidtu, pripremljen u Zagrebu, za rušenje presude S. Kovačevića na Evropskom sudu za ljudska prava.

A. Plenković ima iskustvo glumatanja amica curiae, prijatelja suda, iz sudskog postupka pred Krivičnim sudom u Haagu u predmetu J. Prlić i ostali, ali mu ovaj sud nije dopustio takav status. Evropski sud za ljudska prava, nažalost, podlegao je pritisku internacionalnog autoriteta Visokog predstavnika UN u BiH i odobrio mu status prijatelja suda. Ali, on je, kao iskusan i potvrđen prevarant, iznevjerio ovaj sud i pretvorio se u njegovog protivnika.

Christian Schmidt ne poštuje presude internacionalnih sudova, što mu oduzima pravo i čast da predstavlja najviši organ internacionalne zajednice.

Christian Schmit je svojim dosadašnjim radom na dužnosti Visokog predstavnika UN u BiH izgubio svaki oblik kredibiliteta da obavlja tu visoku i časnu dužnost u BiH.
On je svim što je do sada uradio na toj funkciji faktički prestao biti Visoki predstavnik UN u BiH i postao predstavnik Republike Hrvatske i Republike Srbije u Bosni i Hercegovini.

Njegovi ciljevi su: (a) ovjekovječiti stečevine srpskog udruženog zločinačkog poduhvata u BiH, i hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata u BiH; (b) voditi i omogućiti razvoj separatizma Rs do mirnog otcjepljenja od BiH i pripajanja Republici Srbiji; (c) oživjeti paradržavu Herceg Bosnu teritorijalizacijom tzv. legitimnog predstavljanja Bosanskih Hrvata u Domu naroda parlamenata BiH i Predsjedništvu BiH; (d) moralno izjednačiti Bošnjake muslimane, branioce Bosne i Hercegovine i pravomoćno presuđene ratne zločince Bosanske Srbe i Bosanske Hrvate na Internacionalnom krivičnom sudu u Haagu (stavljanje u isti politički kontekst Alije Izetbegovića i genocidaša Ratka Mladića); (e) zaustaviti evropski put političke i pravne transformacije diskriminatornog Daytonskog ustava BiH u ustav ljudskih, građanskih pravno politički jednakosti ravnopravnosti, u evropski uređenu državu, odbijanjem implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava protiv BiH.

Nedavno je na jednom uglednom evropskom mediju (Slobodna Evropa, 13. 10.24.) jedan politički analitičar izrekao tvrdnju da se Hrvatski premijer i Srbijanski predsjednik slažu samo u jednoj stvari, a to je oko Bosne i Hercegovine. To je zabrinjavajuća, ali empirijski potpuno evidentna činjenica.

Do usaglašavanja njihovih stavova o Bosni došlo je na marginama Samita Evropske unije i država Balkana na Brdu kod Kranja (6.10. 2021.) Nakon tog Samita srbijanski predjednik je rekao: ne slažem se s Plenkovićem u mnogim stvarima, ali se slažem u jednoj stvari, a to je oko Bosne i Hercegovine.

Nakon tog Samita na Brdu kod Kranja Janez Jansa se pojavio sa svojim poznatim Non paper-om; Vrlo čest gost Zoranu Milanoviću je Milorad Dodik; HDZ u BiH i SNSD su u trajnom partnerskom odnosu: Rs je podigla entitetsko veto u podršci izgradnji Pelješkog mosta, Između Srbije i Hrvatske nema spornih pitanja koja se tiču Bosne.

Sve što radi Cristian Schmidt kao Visoki predstavnik UN u BiH, uglavnom, je provođenje hegemonističke neokolonijalne politike Srbije i Hrvatske u Bosni i Hercegovinini, zbog toga je Cristian Schmidt danas Visoki predstavnik Hrvatske u BiH, odnosno Visoki predstavnik Srbije u Bosni i Hercegovini. On je prestao biti Visoki predstavnik UN u BiH.

(autor teksta, prof. dr. Enver Halilović, bivši je rektor Univerziteta u Tuzli, bivši ambasador BiH u Ruskoj Federaciji. Halilović je 2002. radio kao Fulbrightov profesor na Sveučilištu Corneli u Sjedinjenim Američkim Državama)