Dok visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt govori o „demokratskoj atmosferi“, „poštivanju propisa“ i „istinskom glasu građana“, slaveći uvođenje novih tehnologija u izborni proces, ostaje otvoreno pitanje s kakvim političkim i pravnim kredibilitetom to čini čovjek čija je intervencija iz 2023. godine ostavila jednu od najdubljih ustavnopravnih kontroverzi u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.
Možda uvođenje izbornih tehnologija može predstavljati iskorak ka transparentnijem izbornom procesu, ali to možemo svjedočiti tek kada se izbori okončaju, jer i u tim novim tehnologijama postoji mogućnost manipulacije!?
Nema spora ni da su građani Bosne i Hercegovine godinama taoci izbornih manipulacija, političkih blokada i trgovine mandatima. Ali upravo zato pitanje legitimiteta onih koji govore o demokratiji postaje još važnije.
Jer, može li neko ko je brutalno intervenisao u ustavni poredak Federacije Bosne i Hercegovine danas držati lekcije o vladavini prava i demokratskim procedurama!?
Kada je Schmidt 2023. godine nametnuo odluku o deblokadi imenovanja Vlade Federacije BiH, dio javnosti i medija tu intervenciju je eufemistično opisivao kao „suspenziju Ustava FBiH na jedan dan“. Međutim, takva formulacija ne samo da je pravno netačna, nego i opasno ublažava suštinu onoga što se dogodilo. O tome su pisali pravni stručnjaci, između ostalih i Sifet Kukuruz.
Jer, suspenzija ustava je ustavnopravni institut. Da bi se nešto moglo suspendirati, mogućnost takve suspenzije mora biti predviđena samim ustavom. Ustav Federacije BiH takvu mogućnost ne poznaje. Ne postoji nijedna odredba koja dopušta privremeno stavljanje van snage dijela ustava radi političke „funkcionalnosti“ ili administrativnog „deblokiranja sistema“.
Zato ono što je Schmidt uradio nije bila suspenzija, nego kršenje Ustava FBiH.
Ustav nije prekršen samo onog dana kada je odluka donesena, nego tokom cijelog perioda u kojem su proizvedene i održavane posljedice takve odluke.
I zato je danas posebno problematično što ses, nakon takvog presedana, građanima ponovo govori o „punom poštivanju propisa“. Ako se ustavne norme mogu zaobići političkom voljom jednog međunarodnog zvaničnika, kakvu poruku to šalje domaćim institucijama i građanima. Da je pravo obavezujuće samo za neke? Da demokratija vrijedi dok ne postane politički nezgodna?
Schmidtovi potezi tada su pravdani „spašavanjem funkcionalnosti Federacije“, a zapravo je pogodovao HDZ-u BiH.
Zato danas, kada visoki predstavnik govori o „istinskom glasu građana“, vrijedi podsjetiti da demokratija nije samo rezultat izbora, nego i način na koji se vlast uspostavlja i ograničava. A upravo je ograničenje moći domaće ili međunarodne suština ustavnog poretka.
Bosna i Hercegovina ne može graditi povjerenje u izbore i institucije na selektivnom poštivanju prava. Jer demokratija bez dosljedne vladavine prava vrlo lako postane tek politički slogan. I upravo Schmidtovo viđenje ‚novih tehnologija‘ je samo to, obična politička floskula!
Jer sve ove godine od 2023. ne čuje se glas građana, već isključivo glas Christiana Schmidta!
(NAP)
