Nakon gotovo pet godina na funkciji visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt podnosi ostavku pod pritiskom američke administracije. Schmidt će ostati upamćen kao neko ko je proveo strateške ciljeve Zagreba u našoj zemlji pod krinkom “stabilizacije”. On je donio niz odluka koja se oblikovale političku stvarnost u BiH, ali ni jedna neće imati dugoročne posljedice kao ona donesena u izbornoj noći 2. oktobra 2022. godine, kojom je donio izmjene Ustava Federacije BiH i s njima usklađene, izmjene Izbornog zakona BiH ostavivši Federaciju BiH trajno u sjeni Republike Hrvatske.
Schmidt je na poziciju imenovan u maju 2021. godine na prijedlog tadašnje njemačke premijerke Angele Merkel, a konačnom odlukom Vijeća za implementaciju mira (PIC). Već u startu mandata vlast u Republici Srpskoj predvođena Miloradom Dodikom tvrdila je da on nema legitimitet jer ga nije izabralo Vijeće sigurnosti UN-a. Hrvatska politika je prigrlila njegovo imenovanje, ali je u konačnici, nakon što je ispunio njene ciljeve po pitanju kontrole Doma naroda FBiH, krenula s napadima na Schmidta jer nije želio ispuniti njen, drugi po važnosti, strateški cilj, da izmjeni i način izbora članova Predsjedništva BiH. Dodatno, hrvatska politika je prezala od Schmidtovog odnosa prema Miloradu Dodiku, kojeg je vidjela i vidi kao trajnog partnera.
Za razliku od srpsko-hrvatskog bloka Sarajevo se u početku, držalo neutralno, bez vidljivog oduševljenja, uz dozu sumnje i skepse o njegovoj budućoj ulozi. Ipak, dvije odluke, ranije spomenuta, donešena u izbornoj noći, i odluka iz aprila 2023. godine kojom je Schmidt, između ostalog, substituirao potpis potpredsjednika FBiH Refika Lende da bi Trojku instalirao na vlasti, dovela je do toga da ga SDP, NiP i NS prigrle, a SDA i DF, bez rezervi, okarakterišu do kraja negativno.
Ocijeniti Schmidtov mandat samo kroz odnos pojedinih stranaka ili blokova prema njemu bilo bi pogrešno, ali ono što ostaje kao nesumnjivo svjedočanstvo njegove katastrofalne politike prema Sarajevu, jeste obim intervencije koju je napravio u Ustavu Federacije BiH tako da je obesmislio djelovanje građanskih stranaka ili ga makar sveo na mjeru da one mogu djelovati samo kao sateliti nacionalnih. Dodatno i najvažnije, praktično je sveo političku snagu Sarajeva na trećinu, vrativši odnos moći u zemlji skoro 25 godina unazad. Da stvar bude gora, građanske stranke, Naša stranka i SDP su pljeskale takvoj politici.
Politika Schmidta ne može se u potpunosti prikazati crno-bijelom, ali ta činjenica ne mijenja na ranije iznesenom zaključku. Schmidt je u julu 2023. godine izmijenio Krivični zakon Bosne i Hercegovine čime je neizvršavanje odluka visokog predstavnika postalo krivično djelo, što je nesumnjivo bila pozitivna odluka koja je dovela Dodika u tešku situaciju. Praktično, Dodik je bio njegov jedini ozbiljan protivnik. Dok je Zagrebu uglavnom ispunjavao političke ciljeve, Sarajevo ga se plašilo, nadajući se milosti.
Izmjene Krivičnog zakona bile su pokušaj Schmidta da pokaže da njegova politika nije usmjerena samo prema Sarajevu, da je spreman uči u sukob sa destruktivnom politikom tadašnjeg predsjednika RS-a koji je odbio da se povinuje takvim odredbama rušeći državne institucije i dovodeći zemlju na ivicu sukoba. Bio je to samo nastavak Dodikove rušilačke politike. Praktično, Dodik se upustio u avanturu jer je osjetio slabost Sarajeva koju je Schmidt razotkrio kada je bez dovoljno snažnog otpora nametnuo izmjene Ustava FBiH.
Sve je rezultovalo sudskim procesom u kojem je Dodik 2025. godine osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Ishod koji nije do kraja polučio rezultat koji se očekivao, jer je Dodik, uprkos gubitku funkcije zadržao posredstvom pozicije predsjednika SNSD-a, ali i značajnim međunarodnim kontaktima, gotovo sve poluge moći u entitetu. Proces je doveo i do toga da se HDZ počne distancirati od Schmidta sve više kopirajući narativ srpske politike, ciljano sabotirajući djelovanje protiv Dodika.
Politički eliminisati Dodika, a nakon što je Sarajeva prethodno doveo u podređen položaj naspram hrvatske politike, bila je samo jedna iluzija Schmidta jer bez jasnog kapaciteta bošnjačke i građanske politike Bosna i Hercegovina i ne može provoditi vlastite zakone. Upravo je to pokazao HDZ kada je u presudnom trenutku odbio izbaciti SNSD iz Vijeća ministara iako je Dodik otvoreno rušio ustavni poredak zemlje i kada ministri i kadrovi HDZ-a nisu uradili gotovo ništa da ga nadležni organi privedu. Upravo suprotno, odmagali su.
U martu 2024. godine Schmidt je donio nove izmjene Izbornog zakona BiH koje se odnose na uvođenje izbornih tehnologija. Odluka je bez sumnje bila pozitivna, ali njena realizacija se tek očekuje i pitanje je da li će biti uspješno implementirana s obzirom na brojne potencijalne opstrukcije.
Onog trenutka kada je došlo do smjene američke administracije dolaskom Donalda Trumpa na vlast, Schmidov poraz bio je pitanje vremena S tim u vezi, odlazak američkog ambasadora Michaela Murphya razotkrilo je koliko je Schmidt, bez podrške Washingtona, nemoćan. Današnja informacija da se povlači sa pozicije visokog predstavnika, pod pritiskom Washingtona, samo je završi udarac njegovoj politici. Jedina vidljiva ostavština njegovog mandata je nikad slabija pozicija Bosne i Hercegovine, kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom planu.
