Sukob zapada s Rusijom u vezi moguće nove agresije na  Ukrajinu proširio se na Balkan. Sjedinjene Američke Države poslat će u Rumuniju još 1.000 vojnika.

Kao odgovor na gomilanje trupa oko granice Ukrajine, kao i na okupiranom Krimu, zapadni saveznici, okupljeni u NATO savezu, počeli su razmještanje svojih snaga. Osim u Rumuniju, snage Alijanse šalju svoja pojačanja Bugarskoj, pise Sead Numanović u komentaru za politicki.ba.

Ove dvije države našle su se na spisku zvaničnih ruskih zahtjeva za de facto postepeni povratak pod rusku interesnu sferu.Moskva je, preko dijela svojih “vojno-specijaliziranih” medija uzvratila da bi u Srbiju mogla rasporediti raketne sisteme koji bi mogli gađati u trbuh NATO-a dobacivši čak do Češke.

Polako, ali sigurno, kriza eskalira i prijeti da dovede do rata u kojem bi se borbe vodile na granicama Poljske, Rumunije, Slovačke, Bugarske…Vladimir Putin računa na svoje brojne saveznike u Evropi.

Od Viktora Orbana, s kojim se susreo jučer i pet sati razgovarao o svemu i svačemu, do Zorana Milanovića, koji je najnovija zvijezda Kremlja.

Situacija neodoljivo podsjeća na stanje Evrope 30-ih godina prošloga vijeka. I tada, kao i danas, Zapad nastoji “odobrovoljiti” tiranina. I tada, kao i danas, tiranin to razumije kao akt slabosti i apetitit mu rastu. Teško je vjerovati da će buknuti rat između Rusije i Zapada.

Iako je 30-ih godina prošloga vijeka čak i geografski situacija bila jako, jako slična današnjoj, ulozi su veći. No, kriza traje i kako taj proces teče, opasnost da bi jedan nepromišljeni akt mogao izazvati veliki požar, raste.

Također, svjedočimo i stabilnom trendu da se dešava sve što se desiti ne bi smjelo! Velika Britanija napustila je Evropsku uniju.

Donald Trump bio je predsjednik SAD. Zoran Milanović, od lidera ljevice Hrvatske, prometnuo se u fašistu čijim istupima i djelima zavidi i sam Ante Pavelić!

Širom Evrope jačaju populistički pokreti. Mnoge od njih utemeljila je Rusija. U Srbiji je na vlasti još jedan neofašista. Iako je njegova retorika “pomirljiva” i “prozapadna”, njegova su djela u potpunoj suprotnosti s riječima.

Na režim Aleksandra Vučića Putin i te kako računa. Srbija, s pripadajućim falangama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji… bitan su instrument Kremlja.

Čak i ako do direktne konfrontacije Rusije i Zapada ne dođe, ostaju problemi sjemena zla koje je Putin posijao – od Orbana i Milanovića, do Gruevskog i Vučića. Ako Rusija ne pokrene novu agresiju na Ukrajinu, njeni će se potencijali usmjeriti na Balkan.

Konstanta politike Vladimira Putina je destabilizacija Zapada kroz nasilne akcije, od “ograničenih” agresija na sebi susjedne države, preko hibridnih ratova do formiranja i pomaganja populističkih pokreta po Evropi. Do sada mu je više nego dobro išlo.