Nisam stručnjak za politički sistem SAD-a, ali znam da je lobiranje, za razliku od Evrope, uobičajen dio američkog političkog života. Pravnim subjektima svih vrsta američki zakoni omogućavaju da angažuju lobiste. Politički konsultanti prodaju pristup i stručnost. Sve je to potpuno legalno, a neki bi čak mogli tvrditi da je i poželjno za demokratski proces.
Ali postoji razlika između lobiranja za neki politički cilj u okviru širokih granica legitimnog demokratskog diskursa i političkog djelovanja i uzimanja novca za pomoć u pokretanju rata. A upravo to posljednje dvije godine radi čitava mreža lobista sa sjedištem u SAD-u, koje je angažovao secesionistički režim u entitetu Republika Srpska (RS) u Bosni i Hercegovini i njegov de facto lider Milorad Dodik. Da budem precizan: uzimaju novac kako bi unaprijedili politički projekat čije predvidive posljedice uključuju masovno nasilje, ratne zločine i uništavanje života miliona ljudi. To nije legitiman demokratski cilj; zapravo, riječ je o njegovom potpunom negiranju.
Ljudi uključeni u ovaj posao nisu naivni. Znali su šta njihov klijent želi. Znali su šta taj projekat podrazumijeva. Znali su kakav je ulog.
Pogledajmo dokumentaciju.
U septembru 2025. godine entitet RS, kojim već dugo vlada režim Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), blizak saveznik Moskve i Pekinga, potpisao je ugovor vrijedan četiri miliona dolara s kompanijom Dickens & Madson iz Montreala. U ugovoru je sasvim jasno naveden glavni cilj klijenta: „Nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine naš je krajnji cilj.“
Bosna i Hercegovina nije zemlja čije su granice u 20. stoljeću iscrtali diplomati koji nisu poznavali njenu historiju. Ova zemlja vodila je rat za očuvanje teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka u kojem su učestvovale i Srbija te, u manjoj mjeri, Hrvatska. Do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ubijeno je više od 100.000 ljudi, većinom bošnjačkih civila. To je cijena koju su Bošnjaci platili kako bi odbili upravo one teritorijalne i političke ciljeve koje Dodikova vlada sada pokušava revidirati plaćanjem američkih lobista.
Jednostrano otcjepljenje u Bosni i Hercegovini nije apstraktno ustavno pitanje. Ja to znam. Preživio sam genocid u Srebrenici. U julu 1995. godine bio sam u Potočarima, unutar kompleksa Ujedinjenih nacija, dok su snage bosanskih Srba odvajale muškarce i dječake od njihovih porodica. Svjedočio sam djelovanju mašinerije istrebljenja.
Danas sam direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Moj životni rad posvećen je tome da Srebrenica bude shvaćena i trajno upisana u svijest čovječanstva. To radim jer znam da historija nije nešto što je sigurno smješteno u prošlost. To radim jer znam koliko brzo politički projekti predstavljeni kao pitanja teritorije, suvereniteta i ustavnih aranžmana mogu postati pitanja života i smrti. I to na masovnom nivou.
Upravo tu veza s Washingtonom postaje posebno zabrinjavajuća.
U februaru 2026. godine entitet RS angažovao je Continental Strategy, lobističku firmu iz Washingtona koju vodi Carlos Trujillo, bivši Trumpov savjetnik. Ugovor je predviđao mjesečne isplate od 35.000 dolara. Zadatak firme bio je uspostavljanje kontakata i organizovanje sastanaka s utjecajnim osobama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti američke vlade.
Katie Wiles, kćerka tadašnje šefice kabineta Bijele kuće Susie Wiles, bila je partnerica u Continental Strategy. Njena firma imala je plaćeni lobistički ugovor s Dodikovom vladom. U septembru 2026. godine Susie Wiles sastala se sa Željkom Cvijanović, jednom od Dodikovih najbližih političkih saveznica i članicom Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sastanak je dogovorio Alex Garcia, još jedan partner u Continentalu, koji je ujedno bio registrovani lobista te firme za entitet RS.
Iz Continentala su saopćili da je Garcia bio jedina osoba u firmi koja je u ime RS kontaktirala zvaničnike američke vlade. Također su naveli da je posjeta Katie Wiles Republici Srpskoj u augustu realizovana u ime zasebnog američkog korporativnog klijenta, u svrhu studije izvodljivosti, te da ona nije lobirala kod američkih zvaničnika u vezi s entitetom RS.
Bilo je i drugih imena. Bivši Trumpovi politički savjetnici Chris LaCivita i James Blair također su se uključili u politički krug režima entiteta RS, iako njihove zasebne angažmane i precizne finansijske aranžmane treba ispitati zasebno.
Ovo nije samo priča o lobiranju. Ovo je priča o komercijalizaciji političkog rizika, regionalne nestabilnosti i, u konačnici, masovnog nasilja.
Dodikov projekat nikada nije bilo naročito teško razumjeti. Godinama osporava autoritet državnih institucija, prijeti otcjepljenjem i predstavlja postojanje Bosne i Hercegovine kao prepreku koju treba ukloniti.
Za ljude koji su potpisivali ove ugovore Bosna i Hercegovina je bila poslovna prilika. Za nas koji ovdje živimo ona je naša zemlja, naši domovi i naši životi.
Preživio sam Srebrenicu. Danas, imam odgovornost da vodim instituciju koja čuva sjećanje na nju. Nemam namjeru gledati kako se lekcije tog iskustva pretvaraju u još jednu unosnu poslovnu priliku za ljude koji nikada neće morati živjeti s posljedicama svojih odluka. Stvar je jednostavna: pojedinci i firme koji uzimaju novac od proruskih institucija bosanskih Srba uzimaju novac kako bi poticali nasilje.
Najgore od svega je što se sve zasniva na laži, mitu da će Bošnjaci nekako dobrovoljno odustati od suvereniteta Bosne i Hercegovine na oltaru nečije, bilo čije karijere. Još gore, podrazumijeva se da će narod koji je preživio neke od najdugotrajnijih i najbrutalnijih imperijalnih projekata u historiji biti impresioniran kćerkom Susie Wiles ili nekim jednako nepoznatim. To je ideja koja je rasistička i dehumanizirajuća koliko je i potencijalno katastrofalna. A groblja su puna ljudi koji su mislili da je Bosna lak plijen.