Bio je juli 2000. godine kada je Ustavni sud BiH, po apelaciji Alije Izetbegovića, donio historijsku odluku u slučaju poznatom kao “konstitutivnost”. Ukratko, to je značilo da su svi narodi konstitutivni na teritoriji cijele države Bosne i Hercegovine. I bilo je vrijeme da se mijenjaju entitetski ustavi, da se konstituiše klub Srba u Domu naroda Federacije, da Federacija dobije potpredsjednika iz reda srpskog naroda, da Republika Srpska dobije potpredsjednike iz različitih konstitutivnih naroda u odnosu na predsjednika, te da se u RS-u uspostavi nešto slično Domu naroda u Federaciji BiH.
Bilo je to vrijeme čuvene Alijanse za promjene okupljene oko SDP-a BiH i Zlatka Lagumdžije i uslijedili su mukotrpni pregovori oko provedbe presude Ustavnog suda BiH.
“Slična rješenja”
Dvije godine kasnije, na izborima 2002. godine, dogovor političkih aktera iz Federacije i RS-a je proveden. Čuveni sporazum je poznat kao “dogovor sa Mrakovice”. Federacija je dobila potpredsjednika iz reda srpskog naroda, dobila je Klub Srba u Domu naroda, a Republika Srpska Vijeće naroda i entitetske potpredsjednike.
Ako danas pogledate ovlaštenja entitetskih rukovodstava, vidjet ćete potpunu asimetriju.
Recimo, potpredsjednici Federacije BiH, zajedno sa predsjednikom moraju potpisati prethodnu saglasnost za izbor mandatara za saziv Vlade Federacije. Potpredsjednici, zajedno sa predsjednikom FBiH, potpisuju prijedloge o izboru sudija Ustavnog suda Federacije BiH.
Istovremeno, predsjednici Republike Srpske ne odlučuju o mandataru za saziv Vlade RS-a, ne odlučuju o sudijama Ustavnog suda RS-a. Ukratko, ne odlučuju o bilo čemu bitnom.
Poređenja radi, potpredsjednik Federacije iz reda srpskog naroda može blokirati izbor Vlade Federacije BiH, dok, recimo, bošnjački potpredsjednik RS-a to ne može kada je u pitanju izbor Vlade RS-a.
Najjače stranke u Federaciji BiH, predvođene Zlatkom Lagumdžijom i njegovim SDP-om, pristale su na “slična rješenja” kada je u pitanju konstituisanje Kluba Srba u Domu naroda FBiH, odnosno Vijeća naroda Republike Srpske. Dovoljno je samo pogledati i uporediti nadležnosti Doma naroda Federacije i Vijeća naroda RS-a i vidjet ćete čistu asimetriju.
Dom naroda Federacije BiH izjašnjava se o svim zakonima koji se izglasavaju u Parlamentu FBiH. Vijeće naroda u RS-u može samo “potegnuti” pitanje vitalnog nacionalnog interesa kada su u pitanju određene odluke izglasane u Narodnoj skupštini RS-a. I to, uglavnom, bude kratkoga daha jer o tome, na koncu, odlučuje Ustavni sud RS-a čije sudije ne bira Vijeće naroda niti ikakvog uticaja na njihov izbor imaju potpredsjednici tog entiteta.
Tako, dakle, u praksi izgledaju asimetrična rješenja kada su u pitanju entitetska rukovodstva. No, takva i slična asimetrična rješenja nisu bila primjenjivana kada su u pitanju institucije BiH. Istina, postoji izuzetak iz 2001. i 2002. godine kada je Predsjedništvo BiH bilo popunjeno na isti način koji u ovom trenutku priželjkuju HDZ i političke partije iz Republike Srpske. Za one koji ne znaju ili se ne sjećaju, dva člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH bila su izabrana kroz državni Parlament, dok je član Predsjedništva iz RS-a bila osoba izabrana na izborima. Ali to su, ipak, bile izuzetne okolnosti. Prvo je u oktobru 2000. godine, dvije godine ranije direktno izabrani Alija Izetbegović podnio ostavku na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH pa je na njegovo mjesto Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, izabrala Halida Genjca za bošnjačkog člana Predsjedništva.
Smjena Jelavića
Nekoliko mjeseci kasnije, odlukom OHR-a je s funkcije hrvatskog člana Predsjedništva smijenjen Ante Jelavić koji je, također, direktno izabran na općim izborima 1998. godine. Umjesto smijenjenog Jelavića Parlament će u martu 2001. godine izabrati SDP-ovog Jozu Križanovića za hrvatskog člana Predsjedništva, a “privremenog” Halida Genjca zamijenit će Beriz Belkić. U tom trenutku, članovi Predsjedništva BiH iz Federacije bili su izabrani u Parlamentu. Član Predsjedništva iz RS-a Živko Radišić bio je izabran na izborima 1998. i on je dočekao kraj mandata 2002. godine.
Juli je mjesec i navršila se tačno 21 godina otkako je Ustavni sud BiH donio istorijsku presudu u vezi sa konstitutivnošću naroda u BiH. Pod pokroviteljstvom međunarodnih zvaničnika bh. političari pokušavaju pronaći rješenje kada je u pitanju izborno zakonodavstvo. Asimetrična rješenja ponovo su na stolu. Baš kao i prije dvije decenije dok se na Mrakovici pregovaralo o presudi koja garantuje konstitutivnost. Na stolu je i “konstitutivnost”, ali u malo drugačijem obliku u odnosu na onu iz presude Ustavnog suda BiH zavedene pod brojem U-5/98. Devet presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i Ustavnog suda BiH koje reguliraju izbornu problematiku su “ispod stola”. A njihovo potiskivanje prilikom pregovora o Izbornom zakonu može donijeti samo gora rješenja od onih usaglašenih na Mrakovici. Njihovo potiskivanje može donijeti – mrak.
