Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je niz rješenja u vezi predmeta “vojnih stanova” kojima je utvrdio da Vlada Federacije BiH, odnosno premijer Nermin Nikšić, nisu proveli niz ranijih odluka Ustavnog suda kojima je naloženo Vladi FBiH da isplati pravične naknade osobama koje su prije agresije na BiH imale kupoprodajne ugovore za stanove u Sarajevu, ali im odlukama redovnih sudova nije omogućen povrat stana u posjed i upis vlasništva.
Ustavni sud BiH je uputio sadržaj rješenja Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i zaključio da je ovakvim potezom Vlade, odnosno odbijanjem da provede njegove odluke, prekršen Krivični zakon BiH u dijelu koji se odnosi na neprovođenje odluka Ustavnog suda.
“Ustavni sud također napominje da, prema važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, postupanje suprotno članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine koje se odražava kroz neizvršenje odluka Ustavnog suda može povlačiti krivičnu odgovornost odgovornih lica, što dodatno potvrđuje obaveznost primjene odluka Ustavnog suda”, navodi se u Rješenju koji se odnosi na apelanta Radoja Dodera (AP-2341/10 – 2013. godina), a zaključak se ponavlja u svim drugim.
Nikšić je imao mogućnost u dva navrata da provede odluke Ustavnog suda, s obzirom da je bio premijer Vlade FBiH i u mandatu 1011-2015. godina.
U Rješenju je navedeno da je Ustavni sud usvojio njegovu apelaciju 2013. i utvrdio kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
“Ustavni sud je obavezao Vladu Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva osigura prava u skladu sa standardima iz Odluke Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine”, navedeno je u ovom i svim drugim donesenim rješenjima.
Do isplate novčane naknade apelantima nije došlo, po nekim odlukama Ustavnog suda, i više od deset godina.
Vlada FBiH je obavijestila Ustavni sud da je 2022. godine imenovala stručno radno tijelo koje je imalo zadatak razmotriti zahtjev svakog pojedinačnog apelanta iz odluka Ustavnog suda, te pripremiti nacrte odluka prema Vladi FBiH s ciljem izvršenja, međutim, svi apelanti su odbijeni.
Radno tijelo je u svom obrazloženju kojim je odbila apelante uglavnom navodila da su oni ili dobili sredstva u drugim republika bivše Jugoslavije da kupe stanove ili su im direktno dodijeljeni stanovi od nadležnih institucija u tim republikama.
“Vlada FBiH je ocijenila da nisu ispunjeni uvjeti za kompenzaciju prava iz kupoprodajnog ugovora jer je apelant nakon napuštanja prijeratnog stana u Sarajevu riješio stambeno pitanje na osnovu propisa o stambenom zbrinjavanju Republike Srbije zaključivanjem ugovora o najmu s mogućnošću otkupa tog stana”, stoji u Rješenju Vlade u vezi Dodera.
Ustavni sud je odbacio ovakvo obrazloženje.
“Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud ističe da postupanje Vlade FBiH odnosno premijera Vlade FBiH u konkretnom slučaju predstavlja očigledan primjer neprovođenja odluke Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da Vlada FBiH i premijer Vlade FBiH nisu poštovali konačnu i obavezujuću Odluku Ustavnog suda broj AP-2341/10, odnosno da su postupili protivno odredbama člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 72. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju neophodno donijeti rješenje kojim se utvrđuje neprovođenje Odluke broj AP-2341/10”, navofi se u jednom od rješenja.
Osim apelanta Dodera u pitanju su i odluke, odnosno rješenja, po apelacijama Milana Trgovčića (AP-3222/10 – 2013.), Vasila Panova (AP-5758/10 – 2014.), Jovanke Cvjetković i Biljane Gaković (AP-448/11-2012.), Milenka Starovića (AP-2511/11 – 2014.), Dmitra Arula (AP-2723/11-2012), Zorana Ranđelovića (AP-4021/12-2014.), Radoslava Jankovića (AP-176/12 – 2015.), Jovana Starovića (AP-4314/12-2015.), Dušana Bogdanovića i Zize Bogdanović (AP-3035/13-2016.), Miodraga Zogovića (AP-1298/16-2018.) i Dušanke Matošević (AP-3605/19-2021.).
Apelanti su podnijeli apelacije zbog nemogućnosti da vrate u posjed stanove koje su koristili prije rata u Bosni i Hercegovini i da u zemljišnim knjigama budu upisani kao njihovi vlasnici.
Svi apelanti su naveli da su im stanovi svojevremeno bili dodijeljeni kao korištenje kao “vojni stanovi” iz stambenog fonda bivše JNA i da su početkom 1992. godine, prije rata, zaključili kupoprodajne ugovore za otkup tih stanova.
Apelanti su istakli da su njihovi zahtjevi za povrat stana i uknjižbu stanova odbijeni na osnovu Zakona o prodaji stanova FBiH i Zakona o prestanku primjene FBiH te su upućeni da svoje pravo ostvare na način što će im Federacija BiH, umjesto povrata stana u posjed i upisa vlasništva na predmetnim stanovima, isplatiti zakonom utvrđenu naknadu.
Ustavni sud je u odluci AP 1370/08 zaključio da apelanti nemaju pravo na uknjižbu prava vlasništva stana, niti na povrat stana u posjed, ali imaju pravo na novčanu naknadu propisanu zakonom umjesto naturalne restitucije, koja bi podrazumijevala uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i vraćanje predmetnog stana u posjed.
