Nije da nema i neke političke koristi od obilježavanja neustavnog “dana Rs”.
Ma koliko je teško gledati tu paradu kiča, neukusa, inata i nacionalizma, za bosansku političku javnost bi ona morala djelovati otriježnjujuće i razbiti i poslijednje iluzije, ako ih je uopće i bilo. I onih koje se tiču tzv. zapadnih partnera i onih koje se odnose na navodne političke transformacije Dodika&co.
Međunarodna zajednica sa na našu nesreću promijenila nagore, a na našu sreću Dodik se i ne trudi da se pretvara da nije onaj stari. Upravo ovakav Dodik, bahat, primitivan, impulsivan, netaktičan je dugoročno korisniji za Bosnu nego neka njegova uglađenija, perfidnija, mudrija i lukavija varijanta, piše politicki.ba
Uvijek je bolje imati glupog nego pametnog neprijatelja.
Dodjeljivanje najvišeg ordena Rs Vladimiru Putinu, u trenutku kada je on najomraženija i najizoliranija politička ličnost današnjice, može samo čovjek sa viškom inata i manjkom inteligencije.
Da nije bilo tog bizarnog čina, vjerovatno bi i saopćenja i izjave međunarodnih zvaničnika bile još blaže i bezličnije, ako je to uopće moguće.
Svjetske diplomate i ovdašnje ambasade nije toliko razbjesnila sama proslava neustavnog “dana Rs” koliko je Putinovo odlikovanje označeno kao guranje dva prsta u oba oka. I to je još jedan dokaz neviđene hipokrizije američke i evropske administracije.
Ruku na srce, Amerikanci su ovoga puta pokazali, bar na riječima, više oštrine, ali šta to vrijedi ako ne uslijedi konkretna politička akcija.
Dodik je shvatio, a možda i od Vučića naučio, da moraš biti dio problema da bi bio i dio rješenja. U tome su mu itekako pomogli Murphy, Schmidt i Escobar, što svojim činjenjem, a naročito nečinjenjem.
Dodikovo permanentno vrijeđanje i ponižavanje spomenutog trojica ne samo da nije sankcionirano, već je njegov SNSD tretiran kao važan faktor u formiranju vlasti na svim nivoima. Može i “crni đavo” samo ne može SDA. Tako je zamislio Escobar, da bi pokazao da se stvari u Bosni pomjeraju sa mrtve tačke. A kad SDA ode u opoziciju, tada će se Dodik promijeniti a HDZ pripitomiti.
Da je ovo scenario za crtani film bilo bi isuviše djetinjasto i pomalo blesavo.
I šta smo dobili gospodine Escobar?
Orden na Putinovom reveru koji mu dodeljuje lično Dodik.
A vidjeli smo i kako izgleda vaš Otvoreni Balkan u Istočnom Sarajevu.
Doduše, u skraćenom i nešto izmijenjenom sastavu.
Srpski svet na okupu.
Samo je umjesto Vučića bio njegov sin. Tek toliko da se Vlasi ne dosjete.
Abazovića su dostojno mijenjala dva ministra iz crnogorske vlade. Da spisak bosanskih neprijatelja bude kompletan nedostajao je još Zoran Milanović. Novi Dodikov drug i stari Putinov obožavalac. Ne sumnjamo da će nekom sljedećom prilikom i on biti jedan od lauerata.
Ali od lamentiranja i analiziranja nema puno koristi. Možda je ovo jedna od poslednjih šansi za konkretnu političko-diplomatsku akciju. Unutar zemlje formirati jak probosanski blok bez obzira da li će Murphy sklepati svoju izvršnu vlast.
U regionu napraviti demokratski front od političkih struktura iz BiH, sa Kosova i iz Crne Gore koji bi se zajedničkom platformom suprostavio destabilizirajućim aktivnostima koje dolaze iz Srbije.
Istovremeno, na vanjskom planu demaskirati ulogu Escobara, Schmidta, ambasadore Hilla, Murphyja i Judy Rising Reinke.
To svakako uključuje traženje saveznika u Kongresu, Senatu, nevladinim sektoru i intelektualnoj javnosti SAD, kako bi se umanjio uticaj trenutnih kreatora američke politike prema Balkanu.
To što Eskobar nije prijatelj Bosne, Kosova i Crne Gore, ne znači da je Vašington izgubljen kao glavni saveznik ove tri države.
