Kada 3. novembra Amerikanci izađu na birališta na izborima za Kongres, većina njih zasigurno neće razmišljati o Bosni i Hercegovini, Miloradu Dodiku ili Dejtonskom mirovnom sporazumu. Ipak, rezultat tih izbora mogao bi imati itekako važne posljedice za budućnost BiH, ali i čitavog Zapadnog Balkana.
Borba za kontrolu nad Kongresom u kojem republikanci trenutno drže većinu u oba doma ključna je politička tema u Washingtonu. Američki mediji ovih dana izvještavaju o tijesnoj utrci, ali i prednosti demokrata u pojedinim državama uoči izbora koji bi mogli označiti veliku prekretnicu za drugi mandat Donalda Trumpa jer bi gubitak većine u jednom ili oba doma značajno uticao na mogućnost Kongresa da kontroliše poteze Trumpove administracije.
ZA I PROTIV NOVIH SANKCIJA
Pitanje sankcija protiv Milorada Dodika posljednjih mjeseci postalo je jedan od najjasnijih pokazatelja odnosa između Kongresa i Bijele kuće. Dodik je nakon ukidanja američkih sankcija u oktobru prošle godine nastavio zagovarati veći stepen samostalnosti Republike Srpske, ne odričući se ni secesionističke retorike o pravu na samoopredjeljenje i izlasku iz dejtonskog okvira. Rezultati Općih izbora 4. oktobra pokazali su da njegov SNSD i dalje ostaje najjača politička snaga u RS i nema nikakve sumnje da će Dodik, zajedno sa novom-starom članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović, ohrabren izbornom pobjedom preko svojih lobista u Washingtonu nastaviti zagovarati (što veću) nezavisnost RS-a.
Demokratski članovi Kongresa sve češće i otvorenije kritikuju odluku Trumpove administracije da skine Dodika sa američke liste sankcija. U okviru Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana koji je krajem prošle godine ušao u američki zakonodavni okvir predviđene su sankcije protiv osoba koje ugrožavaju mir i stabilnost država Zapadnog Balkana, podrivaju demokratske institucije ili opstruiraju provedbu mirovnih sporazuma. Međutim, stav prema BiH i posebno prema politici Milorada Dodika i rukovodstva entiteta RS, unutar Kongresa nije podijeljen isključivo po principu „republikanci protiv demokrata“. U martu 2026. su, recimo, zajedno sa demokratama zahtjev za ponovno uvođenje sankcija Dodiku potpisali republikanci Chuck Grassley, Roger Wicker, Thom Tillis, Mike Turner i Ann Wagner. U njihovom obrazloženju izričito se navodi da Dodikove secesionističke aktivnosti i potezi kojima se podrivaju institucije BiH predstavljaju prijetnju teritorijalnom integritetu zemlje i stabilnosti Zapadnog Balkana. Dakle, trenutno postoji bipartijska grupa u Kongresu koja ima znatno tvrđi stav prema Dodiku od Trumpove administracije.
Ako demokrati osvoje kontrolu nad Predstavničkim domom, izvjesno je da će kongresni nadzor nad Trumpovom politikom prema Balkanu postati mnogo intenzivniji. To nije samo pretpostavka – prošlog mjeseca Semafor je objavio da demokrati u Odboru za vanjske poslove već pripremaju konkretan plan kongresnog nadzora Trumpove balkanske politike ukoliko osvoje većinu. Demokratski kongresmen Bill Keating, koji je u septembru objavio izvještaj nakon višemjesečne kongresne istrage, odluku Trumpove administracije da ukloni Dodika sa američke liste sankcija okarakterisao je kao dio šire promjene američke politike prema Bosni. Administracija je, s druge strane, branila svoju politiku i na septembarskom saslušanju ponovila da SAD podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH te stabilnost koju donosi Dejtonski sporazum.
POSLOVNI INTERESI PRIJE POLITIKE
Važno je imati na umu da je Dejtonski mirovni sporazum bio prije svega američki diplomatski projekt. Sjedinjene Države su imale ključnu ulogu u njegovom stvaranju i provedbi, a upravo zato američka politika prema njegovom očuvanju ima težinu koju nijedna druga pojedinačna država nema. Dodikova politika godinama testira granice tog okvira. Njegovi pokušaji da jača autonomiju Republike Srpske, osporava nadležnosti državnih institucija i govori o mogućnosti secesije predstavljaju direktan izazov ustavnom poretku koji je uspostavljen Dejtonom. A dio američkih kongresmena upravo to navodi kao ključni razlog zbog kojeg bi Washington morao nastaviti koristiti sankcije i druge instrumente pritiska.
Istovremeno, jasno je da danas u Washingtonu postoji i drugačiji pristup, odnosno da je Trumpova administracija novu politiku prema Zapadnom Balkanu formulirala kroz konkretne poslovne i ekonomske interese, uz fokus na komercijalne i velike energetske projekte.
U trenutku kada Rusija i Izrael otvoreno podržavaju politiku Milorada Dodika i grade sve jače savezništvo sa vlastima RS-a, a Evropska unija i Washington sve češće imaju različite stavove o načinu djelovanja u BiH, američka odluka da li će Balkan biti među prioritetima ili će ostati potisnut drugim globalnim krizama može imati vrlo konkretne posljedice po Bosnu i Hercegovinu. Trenutno je najveća Dodikova pobjeda u tome što je uspio donekle polarizirati donedavno jedinstveni stav Bijele kuće i Kongresa prema pokušajima „raspakivanja“ Dejtona, odnosno skinuti sebe i svoje saradnike sa liste sankcija uprkos secesionističkoj politici. I to nije mala pobjeda, jer logika nalaže da će taj tas na vagi prije ili kasnije morati prevagnuti na jednu ili na drugu stranu. A na koju i čiju, vidjet ćemo možda već ove jeseni poslije izbora za Kongres.
