Ljudska prava Behudina Husića su prekršena. Utvrdio je to Ustavni sud Bosne i Hercegovine razmatrajući sredinom decembra apelaciju jednog od trojice Srebreničana kojeg pravosuđe Republike Srpske proganja još od 1996. godine, optužujući ga da je sa Ahmom Harbašem i Nedžadom Hasićem ubijao srpske civile dok se, od jula 1995. godine mjesecima pokušavao, preko šume probiti do Tuzli.
“Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer apelant Behudin Husić, nakon što je 14. septembra 2021. godine lišen slobode po Rješenju Okružnog suda u Bijeljini broj K-32/99 od 24. aprila 2001. godine, nije izveden pred sud sve do donošenja Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 K 002550 11 K od 20. septembra 2021. godine”, piše u Odluci Ustavnog suda BiH donesnoj na sjednici 16. decembra prošle godine.
Nadalje, Ustavni sud BiH utvrđuje da je rješenjima Okružnog suda u Bijeljini od 8. oktobra 2021. godine i 20. septembra 2021. godine povrijeđena i Husićeva pravo garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nakon iščitanog obrazloženja odluke Ustavnog suda, pojednostavit ćemo. Srebreničanin Behudin Husić šest je dana držan u pritvoru, bez da je prethodno izveden pred nadležnog sudiju u Bijeljini. Pripadnici SIPA-e su ga uhapsili 14. septembra 2021. godine na osnovu potjernice iz Bijeljine raspisane prije 20 godina. Nakon toga, Husić je sproveden u Kazneno-popravni zavod u Bijeljini gdje je pritvoren. Tu je zadržan šest dana, a da uopće nije izveden pred nadležni Okružni sud u Bijeljini.
“Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelant, zbog toga što se nalazio u bjekstvu u vrijeme donošenja odluke kojom mu je određen pritvor (24. aprila 2001. godine), nije „odmah“ i „promptno“ bio izveden pred sud, a niti u momentu lišenja slobode (14. septembra 2021. godine kada je lišen slobode), nego tek 20. septembra 2021. godine, dakle protekom šest dana od dana lišenja slobode”, navedeno je u obrazloženju Odluke.
No, ono što je, možda, još bitnije za ovaj slučaj je pitanje postojanja osnovane sumnje, odnosno glavnog preduslova za hapšenje, pritvaranje i određivanja mjera zabrane.
“Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju kada je redovni sud apelantu odredio mjere zabrane iako iz osporenih rješenja proizlazi da u odnosu na postojanje osnovane sumnje nije dato dovoljno i relevantno obrazloženje jer u obrazloženju osporenih odluka sud nije naveo da postoje „činjenice ili informacije na osnovu kojih će objektivni posmatrač zaključiti da je osoba u pitanju mogla počiniti krivično djelo za koje se tereti“, a iz dostavljene i poznate dokumentacije nije jasno šta se apelantu stavlja na teret optužnicom”, konstatira Ustavni sud BiH po apelaciji Behudina Husića.
Dakle, uopće ne postoji osnovana sumnja da su Behudin Husić, Ahmo Harbaš i Nedžad Hasić počinili krivična djela zbog kojih ih bijeljinsko pravosuđe proganja još od 1996. godine, kada su ih pripadnici IFOR-a predali policiji Republike Srpske. U nastavku ćemo, ukratko, podsjetiti na samu genezu ovog slučaja. Nakon pada Srebrenice, sedmorica Bošnjaka iz tog grada preko šume je krenula put Tuzle. Mjesecima su se, bježeći od Vojske RS i MUP-a Republike Srpske, skrivalo po šumama Podrinja. Nedžad Hasić, Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Vahdet Avdić, Samir Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić odlučili su 11. maja 1996. godine da se predaju pripadnicima IFOR-a na Crnom Vrhu, na putu Kalesija – Zvornik, nakon 10 mjeseci koje su preživjeli u opustošenom podrinjskom kraju, gdje su se skrivali nakon genocida u Srebrenici. Vojnici iz američkog kontingenta IFOR-a su im obećali prebacivanje u Tuzlu, slagali, i predali ih patroli policije CSB u Zvorniku. Nakon toga protiv njih je pokrenut krivični postupak zbog optužbi da su ubili četvoricu „srpskih drvosječa“: Đorđa Petrovića, Nikole Modrakovića, Momčila Ristanovića i Vlajka Zekića. Ubistva su, navodno, počinjeno 2. maja 1996. godine u selu Krušev Do, udaljenom 40 kilometara južno od centra Srebrenice i stotinjak kilometara od mjesta gdje su se Husić, Harbaš i drugi predali pripadnicima IFOR-a. Početkom decembra 1998. godine izrečena je prvostepena presuda u Okružnom sudu u Bijeljini za ubistvo četvorice drvosječa. Ahmo Harbaš i Nedžad Hasić su osuđeni na po 20, Behudin Husić na 11, Samir Avdić, po optužbi za ubistvo Muniba Mustafića na 10 godina zatvora. Vahdet Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić su oslobođeni krivice i pušteni na slobodu.
Tada su uslijedili mukotrpni pregovori entitetskih političkih zvaničnika koji su našli kompromis u razmjeni osuđenih Harbaša, Hasića i Husića za trojicu osuđenih srpskih zločinaca iz zeničkog zatvora. Sporaum je potpisan 1999. godine. Bošnjaci su prebačeni na navodno izdržavanje kazne u zatvor u Tuzlu, a Srbi u Kula u Istočnom Sarajevu. Odmah nakon dolaska u Kulu trojica srpskih zatvorenika su puštena na slobodu uz pomilovanje tadašnjeg predsjednika RS, Nikole Poplašena, a nedugo zatim su i trojica osuđenih preživjelih Bošnjaka pušteni na slobodu.
Sporazum RS-a i Federacije potpusan je u januaru 1999. godine. No, tada na vlasti Republike Srpske započinju sa prevarom. Tri mjeseca nakon Sporazuma, Vrhovni sud Republike Srpske je Presudom od 26. aprila 1999. godine ukida presudu Okružnog suda u dijelu koji se odnosio na Behudina Husića, Ahmu Harbaša i Nedžada Hasića, te predmet vraća na ponovno suđenje. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je prvostepena presuda kontradiktorna, nerazumljiva i drugo, zbog čega je ukinuta. Okružnom sudu u Bijeljini naloženo je ponovno suđenje, te se Husić, Hasić, i Harbaš proglašavaju nedostupnim. Za njima se 2001. raspisuje crvena Interpolova potjernica i od tog trenutka za njima traje “potraga”. Hasić i Husić su ostali da žive u BiH, dok je Harbaš uspio preseliti u Švicarsku. Tamošnje vlasti odbile su da ga izruče pravosuđu u Bijeljini. U novembru 2020. godine u Tinji kod Srebrenika je uhapšen Nedžad Hasić. Bijeljinski sud mu je odredio pritvor. Nakon što je pušten na slobodu, Ustavni sud BiH kontatuje da je nezaonito držan sedam mjeseci. Unatoč odluci Ustavnog suda, Okružni sud u Bijeljini nastavlja istu praksu. Pripadnici SIPA-e 14. septembra 2021. godine hapse Behudina Husića i prebacuju ga u KPZ Bijeljina. Tu ga, vidljivo je iz odluke Ustavnog suda BiH, šest dana drže bez ikakve sudske odluke. Nakon toga ga puštaju na slobodu i određuju mu mjere zabrane. Ustavni sud BiH u 16. decembra konstatuje da je nezakonito držan u pritvoru. I, ono što je najbitnije, konstatuje da nema osnovane sumnje da je “srebrenička trojka” koja je preživjela genocid, uopće počinika krivično djelo.
