Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u službenoj je posjeti Bosni i Hercegovini. Uz ostalo, došla je s 6 milijardi eura koje Evropska unija namjerava uložiti u zapadni Balkan, kako bi se provele neophodne reforme. Taj novac dolazi već na raniju gomilu para od 30 milijardi eura.
Šta su građani Bosne i Hercegovine vidjeli od toga?
I puno. I ništa.
S jedne strane, koridor 5c, na primjer, i dalje se gradi. Ide bolno sporo! Ali i to što ide, ne bi išlo bez para Evropske unije. Mi, kakvi smo, vozali bi se u konjskim zapregama! Zašto baš ovako oštra konstatacija? Von der Leyen je prohodala samim centrom Sarajeva.
Nedaleko od nje, u administrativnim uredima, gurali su se građani glavnog grada Bosne i Hercegovine pred šalterima, zbunjeno gledajući kriterije za raspodjelu dijela od 50 miliona eura iz EU namijenjenih direktno i lično njima.
To je dio novca koji je Ursula donijela prošle godine prilikom posjete BiH. Ukupno je donijela 70 miliona eura. To je prvi put u historiji Evropske unije da se novac iz njenog budžeta direktno daje u budžet države koja nije članica EU.
Umjesto da se novac odmah distribuira, vlasti su građane Sarajeva osudile na hodanje od šaltera do šaltera! Nepojmljivo! Entitet Rs već uveliko distribuira svoj dio novca doznačen iz EU. Isto je i u Distriktu Brčko. Federalne vlasti tek prave “socijalnu kartu” svog stanovništva kako bi onima koji trebaju pomoć, ona bila i doznačena. Kako je to moguće!?
Ta storija ponajbolje oslikava put Bosne i Hercegovine k EU! Da se razumijemo, EU nije dženet! Ali je najmanje loša stvar koja se i Bosni i Hercegovini nudi. Sve ostalo je ili nerealno ili opasno. A vlasti su taj put sveli na “šalteruše”! Tokom press konferencije na kraju svoje posjete BiH Von der Leyen je rekla šta je htjela i mogla reći. Ona ne može reći hoće li BiH do kraja ove godine dobiti početak pregovora o ulasku u Uniju.
U konačnici, to i nije “neka pljačka”. Bezmalo sve države koje su otvorile pregovarački proces, nazadovale su na svom evropskom putu – od Turske do Srbije. Posebno su ove dvije države danas dalje od ulaska u EU nego ikada u prošlosti.
Ali, otvaranje pregovora donosi brojne (nevidljive) benefite. Na primjer, pregovaranje donosi jeftinije telefonske razgovore s EU. Pregovaranje otvara vrata investicijama.
“Digitalizacija”, izgovorila je u nekoliko navrata tu riječ predsjednica Evropske komisije.
Bosna i Hercegovina će, kao i još 60-ak država svijeta, od 1. januara biti dijelom novog sistema ulaska i izlaska iz Šengenskog prostora. Preko aplikacije na mobitelu, svaki državljanin i BiH će ispunjavati formular kojim će mu biti (ili neće biti) dopušten ulazak u EU. Unija je, nakon više odlaganja, pripremila taj sistem i tako će se ubuduće putovati prema njenim članicama.
A u Sarajevu se ljudi i dalje tiskaju na šalterima. I vazda im “fali još jedan papir”. Dakle, tako je bolno do nas!
Pare!Brisel je voljan upumpati ogromne količine novca u naš region.
Urusla reče da postoji od tih šest milijardi eura novca za reforme, određen novac za svaku od država zapadnog Balkana. Ali i odmah istače da će dostava novca zavisiti od reformi. Ako ih nema, novac će ići drugoj državi našeg regiona. Neko će reći da, u suštini, EU ne želi Bosnu i Hercegovinu, pa možda i cijeli Balkan, u svom dvorištu.
Ruku na srce, a ko želi? A da vrijedi?
Zamislite sada da Bosna i Hercegovina bukvalno sutra uđe u tu EU!? Pa to bi bila svakodnevna bruka i sramota! Hajmo sad reći da nam članstvo u EU ni ne treba! Hajmo reći da je to “kršćanski klub” gdje mjesta ima za katolike i po kojeg pravoslavca koji se ranije, ovako ili onako, nezasluženo provukao. Dobro.
A šta ćemo s ljudima koji se tiskaju pred šalterima u sarajevskim općinama kako bi dobili pare iz EU?
Zar se davno nije mogla napraviti validna socijalna karta Bosne i Hercegovine? Naravno da jeste. Zar se davno nisu mogle digitalizirati državne službe? Apsolutno!
Zašto nisu?Zato što vlasti neće reforme koje će stvarno koristiti građanima.
Zvuči kao fraza?!
Možda. Ali, evo – kičma evropskog puta svake države je pravosuđe. I bolje da ne detaljišemo šta se sve dešava tamo.
Možemo reći da su i za to stranci krivi. Nećemo pogriješiti.
Samo, prije toga i apsolutno iznad toga – čija je ovo država? Stranaca? Ili naša? Ako se mi ne borimo za svoju državu, pa to značilo i da se svađamo sa strancima ako i kada mislimo da griješe (a griješili su i griješe!), ko će!?
Stoga, da bi Bosna i Hercegovina napredovala, to mora biti rezultat našeg rada. Svako u svom domenu. Korak po korak, uporno, istrajno. Nebitno je hoćemo li ući u tu EU. Boga mi, veliko je pitanje šta će biti EU za 10 godina.Bitno je da pravimo državu!
A država se pravi samo dobrim zakonima. I tačka!
