Prošlo je, evo, pola godine otkako je šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler u svom izvještaju upućenom šefovima u Briselu raskrinkao Olivera Varhelyia, mađarskog diplomatu koji obavlja funkciju evropskog komesara za proširenje. Objasnio je Sattler u nikad osporenom izvještaju da je Varhelyi, prilikom svoje posjede Bosni i Hercegovini, na sastanku sa Miloradom Dodikom govorio kako je Valentin Inzko, kriminalizirajući negiranje genocida i drugih presuđenih zločina, prouzrokovao veliku političku krizu u BiH. U istom je dokumentu navedeno kako se mađarski diplomata usaglašavao sa Dodikom i u vezi pitanja državne imovine.  I, da ne bude zabune, to je upravo politika koju prema Bosni i Hercegovini gaji Varhelyiev stvarni šef iz Budimpešte – mađarski premijer Viktor Orban, inače dobar prijatelj i po mnogim pitanjima istomišljenik Milorada Dodika. S kojim, na imanju u Laktašima, ispija „dodikovaču“.

Orbanovu pobjedu na aprilskim izborima u Mađarskoj, lider HDZ-a BiH Dragan Čović će okarakterisati kao veličanstvenu. A baš će, nakon izbornog poraza 2018. godine, Čović otputovati u Budimpeštu kako bi svoju bol podijelio sa Viktorom Orbanom.

Danas Dragan Čović putuje u Brisel. U istom će pravcu i Milorad Dodik. Za njima će, čudnim putevima hrvatskim, i Bakir Izetbegović. Svi idu na istu adresu, na sastanak sa Oliverom Varhelyiem. Lider SDA, pravdajući se za svoje „istorijsko ne“, koje se za tri dana pretvorilo u odlučno „da“, svoj će put u Brisel opravdati tvrdnjom da je Oliver Varhelyi pristao na njegov model sastanka. To što kod istog čovjeka, istoga dana putuju trojica „nacionalnih lidera“, Bakiru Izetbegoviću ne znači da „trojica nacionalnih lidera“ putuju u u Brisel.  Jer lider SDA će, kao za se(be), a Milorad Dodik i Dragan Čović – zna se.

U svom saopćenju, posvećenom Željku Komšiću i Denisu Bećiroviću, lider SDA navodi da „lider DF-a“ nema razloga za brigu, a da je kandidat SDP-a „demagog“. Tvrdnja da Denis Bećirović širi demagogiju dobit će dva dana kasnije i službenu potvrdu, kada je „sveopći kandidat“ za Predsjedništvo BiH saopćio da je Izetbegović sebe stavio iznad „legalnih državnih organa“. Što, opet, znači da Dom naroda PS BiH u kojem sjedi i sam Bećirović „nije legalni državni organ“. Ali nije tema Denis Bećirović. Tema je današnji sastanak u Briselu.

Imamo li razloga za brigu? Itekako. Kada Izetbegović odlučuje o vašoj sudbini, uvijek morate biti zabrinuti. Evo, recimo, četvrti delegat iz Republike Srpske u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH je direktno njegov izbor. Dao ga je SNSD-u u zamjenu za sekretaricu i vozača Senada Bratića. Ovaj SDA-ov funkcioner iz RS-a je ubrzo ostao bez „privilegija“, ali je sada dobio kandidaturu za (pot)predsjednika Republike Srpske, pa će u utrku sa Ćamilom Durakovićem koji se kandidirao za istu funkciju.

Komšić, kaže Izetbegović, nema razloga za brigu, jer on neće ništa potpisati što će izdati ideju građanske BiH. Ali ako neće ništa potpisati zbog čega, onda, Bakir Izetbegović uopće ide u Brisel? Besmisleno je ići na sastanak koji je osuđen na propast.

Predsjednik SDA kaže da će on, nasamo, razgovarati sa Varheliyem o proširenju EU i o zahtjevima iz Brisela. Ali ako je to tema, onda je Izetbegović u Brisel trebao poslati Denisa Bećirovića. Ipak je Denis Bećirović prije deset godina usvojio i lično potpisao izmjene zakona o sukobu interesa i javnim nabavkama koje su Bosni i Hercegovinu tada skrenule sa evropskog puta. Jer Denis Bećirović bi mogao objasniti Varhelyiu kako su njegove izmjene „u skladu sa EU“ standardima, iako svi, pa čak i Bećirovićeve kolege danas tvrde da su nas udaljile od EU integracija.

Sujeta Bakiru Izetbegoviću ne dopušta čak i da podijeli krivicu sa svojim protukandidatima. On, prosto, sve želi pripisati sebi. I želi da se pita za sve. Namjere Olivera Varhelyia su više nego jasne. On zove Dodika i Čovića kao Orbanove miljenike i Bakira Izetbegovića kao zaljubljenika u Redžepa Tajipa Erdogana da u Briselu pričao o demokratizaciji Bosne i Hercegovine. Da je, kojim slučajem, u Brisel pozvan Nikola Špirić umjesto Milorada Dodika, bio bih prvi koji bi rekao da Izetbegović mora ići u Brisel kao član Kolegija Doma naroda. Ali ovaj format, konstatovao je i sam Izetbegović, nije prihvatljiv. Konstatovao, pa opet otišao. U Briselu će danas biti Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović. U Briselu će danas Čović, Dodik i Izetbegović o Bosni i Hercegovini razgovarati sa Oliverom Varhelyiem. To što Izetbetgović kaže da neće biti u istoj sali s njima, ne znači ništa. Varhelyi je postigao svoj cilj. U istom je danu, na isto mjesto, doveo trojicu nacionalnih lidera. Milorad Dodik i Dragan Čović uopće ne kriju da se zalažu za takvu Bosnu i Hercegovinu. Bakir Izetbegović tvrdi da se zalaže za građansku državu. A onda, opet, kao lider Bošnjaka, ide u Brisel da priča o „proširenju EU“. Istina, došao je na pravo mjesto. Kod Olivera Varhelyia, mađarskog diplomate čijeg stvarnog šefa Viktora Orbana muči kako će riješiti „sigurnosno pitanje“ na Balkanu zvano – muslimani. Te muke je sa Orbanom, na Demografskom forumu u Budimpešti, podijelio i Milorad Dodik. A nešto ranije je Čović izrazio strahove zbog mogućeg formiranja „islamske države“ na Balkanu. Koju, da se ne lažemo, i jedan i drugi priželjkuju kako bi dobili, tačnije otkinuli, po komad Bosne i Hercegovine.