Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odlučio je odgoditi sve postupke protiv Bosne i Hercegovine, a koji se odnose na kršenje pasivnog i aktivnog biračkog prava, do okončanja predmeta “Kovačević protiv BiH” pred Velikim vijećem ovog suda, informacija je iz Suda u Strazburu.

Odluka je donesena još u maju ove godine. Jedna od tih apelacija je podnesena prošle godine od delegata DF-a Albina Zuhrića, Sandre Imširović i Senite Hanukić iz reda Ostalih u Domu naroda FBiH te zastupnika ove stranke u Predstavničkom domu PS BiH Zlatana Begića koji su se žalili da Ustav FBiH ne dozvoljava kandidaturu Ostalim za (pot)predsjednika FBiH.

Također, Demokratska fronta se žalila Sudu u Strazburu nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo amandmane na Ustav Federacije BiH, a Ustavni sud BiH potvrdio njihovu ustavnost.

Istovremeno, Schmidt je odlučio samoinicijativnu svjedočit pred Velikim vijećem Suda u Strazburu u predmetu “Kovačević”, a što je i sam potvrdio.

“Visoki predstavnik će pristati da Evropskom sudu za ljudska prava pruži nezavisne informacije u svojstvu ‘prijatelja suda’ (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima. To je uobičajena praksa. Visoki predstavnik ne zauzima stranu nego daje svoj doprinos kao konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma kako bi pružio informacije o dejtonskom okviru”, rečeno je iz OHR-a.

Postavlja se pitanje da li je istina da visoki predstavnik ne zauzima stranu?

S tim u vezi podsjetit ćemo se na izvještaj koji je par sedmica nakon donošenja presude “Kovačević” Schmidt dostavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija u novembru prošle godine, a u kojem je, između ostalog, komentarisao presudu na način da ju je pokušao diskreditirati zato što je sadržaj presude objavljen par sati prije zvaničnog objavljivanja na stranici Suda, uz navode da će ona izazvati dodatne podjele u zemlji.

“Ako bude potvrđena, presuda bi mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH po pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane. Ova nova presuda izazvala je oštre reakcije u cijeloj zemlji, neki je vide kao poželjan kraj ‘etnokratije’ koja prevladava u BiH, a drugi je smatraju ozbiljnim napadom na ustavni poredak uspostavljen Općim okvirnim mirovnim sporazumom. Osjetljivost problematike dodatno je pojačana činjenicom da se po prvi put u povijesti Suda o presudi i njenim pojedinim elementima javno govorilo na jednom sarajevskom portalu, čime je jasno stavljeno do znanja da je sadržaj presude procurio prije službene objave. BiH je od tada zatražila da se presuda uputi Velikom vijeću na ponovno ispitivanje prema članku 43. Konvencije”, napisao je Schmidt jasno stavivši do znanja da je presuda problematična.

Ne čudi zato njegova odluka da u svojstvu treće strane bude saslušan pred Velikim vijećem, a što mu poslovnik Suda dozvoljavaju u iznimnim situacijama.

“Nakon što je tuženoj ugovornoj stranci dana obavijest o zahtjevu na temelju pravila 51. stavka 1. ili pravila 54. stavka 2. b), predsjednik vijeća može, u skladu s člankom 36. stavkom 2. Konvencije, u interesu pravilnog vođenja postupka, pozvati ili dopustiti svakoj ugovornoj stranci koja nije stranka u postupku, ili svakoj zainteresiranoj osobi koja nije podnositelj zahtjeva, da podnese pisano očitovanje ili da, u iznimnim slučajevima, sudjeluje na raspravi”, stoji u pravilu 44, član 3(a) Poslovnika Suda.

Podsjećamo, u presudi koju je Sud donio u augustu 2023. godine zaključeno je da je prekršeno aktivno biračkog pravo Slavena Kovačevića koji se žalio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih uslova koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na posljednjim Općim izborima, kao što nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na predsjedničkim izborima.

Sud je zaključio da zbog aranžmana podjele vlasti BiH nije istinska demokratija već “etnokratija” u kojoj je etnička pripadnost, a ne državljanostvo, ključ za osiguranje moći i resursa u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije.

Predmet je prebačen Velikom vijeću na zahtjev Bosne i Hercegovine, uprkos tome što je mandat agentica koje su predstavljale BiH sporan s obzirom da im je više puta od dozvoljenog produžavan v.d. status.

Presuda “Kovačević” sporna je visokom predstavniku ne zato što bi ona u praksi rezultovala mijenjanjem dosadašnjeg načina izbora članova Predsjedništva i delegata u domove naroda u smjeru većeg utjecaja građanskog principa, jer trenutni odnos snaga to čini nemogućim, a niti postoji volja međunarodne zajednice da se to provede, već što bi zakočila pokušaje da se mijenja trenutni izbor članova Predsjedništva BiH u smjeru jačanja etničkog, a na čemu insistira hrvatska politika.

U praksi bi imali pat poziciju koja bi zaustavila nastojanja da se pod krinkom prethodnih presuda Suda u Strazburu jačaju etničke pozicije izvrtanjem suštine tih presuda. Zaključci Suda u predmetu “Kovačević” ne bi ostavili prostora za nešto slično.