Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava zaključio je u konačnoj presudi u premdtu Slaven Kovačević protiv BiH da je aplikant zastraživao visokog predstavnika Christiana Schmidta i v.d. agentice BiH pred Sudom u Strazburu.
Osporavanje ovlaštenja v.d. agentica BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava
Sud ističe da je odbacio osporavanje njihovog legitimiteta zato što argumenti na koje se poziva Kovačević nisu bili zasnovani na kojim događajima koji su uslijedili nakon donošenja prvostepene presude, već su bili podjedjanko primjenjivi tokom postupka pred Vijećem.
“Dozvoljavanje podnosiocu zahtjeva da ospori ovlaštenje vršitelja dužnosti agenata u ovoj fazi postupka bilo bi štetno za pravnu sigurnost i stabilnost, kao i suprotno pravilnom provođenju pravde. Štaviše, u međuvremenu nije bilo zvaničnih odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, niti bilo kojeg drugog nadležnog državnog tijela, o povlačenju zahtjeva za upućivanje predmeta Velikom vijeću
niti ovlaštenja trenutnog vršitelja dužnosti agenata. Shodno tome, u svrhu Pravila 35. Poslovnika Suda, vršiteljica dužnosti agenata zadržala je svoj status predstavnika Vlade u postupku Velikog vijeća. Ako je postojala bilo kakva stvarna nepravilnost u smislu domaćeg prava, to nije bilo na Sudu da rješava”, zaključio je Sud.
Dodatno sud je zaključio da je Kovačević iznio određene primjedbe i optužbe u vezi sa sudijama Suda, posebno tadašnjim predsjednikom Suda, v.d. agenticama i visokim predstavnikom za BiH.
“Što se svodi na neopravdane lične napade, zastrašivanje i zlonamjerne optužbe koje su prešle granice dozvoljene kritike. Sud je naglasio da je, napadajući tadašnjeg predsjednika Suda tako prezrivo, Kovačević pokazao nepoštovanje prema samoj instituciji kojoj se obratio za zaštitu svojih prava. Sud je također smatra da je tokom postupka postupio obmanjujuće u vezi s pitanjem potencijalno relevantnim za predmet (bez obzira na to da li se predstavlja kao Hrvat dok je bio član Gradskog vijeća Sarajeva”, stoji u obrazloženju.
Status žrtve
“U vezi s izborima za Dom naroda, Sud je primjetio da pravo podnosioca zahtjeva da glasa na izborima za kantonalnu skupštinu i time, indirektno, na izborima za Dom naroda nije bilo dovoljno da se utvrdi njeg status žrtve diskriminacije. U suprotnom, on i po analogiji cijelo glasačko tijelo, bi praktično automatski imao status žrtve u pogledu izbornih pravila, bez da je dokazao da ta pravila imaju direktan i lični diskriminirajući utjecaj na njega. Niti je bilo dovoljno da je bio podložan zakonodavnoj vlasti Doma naroda, kao i svi građani Bosne i Hercegovine. preciznija procjena morala se provesti na osnovu konkretnih pritužbi”; kazao je Sud.
Sud ističe da mu nije mogao priznati status žrtve samo na osnovu nalaza Suda u predmetu Sejdić i Finci i sličnim slučajevima protiv BiH.
Sud je podvukao da se ovaj slučaj značajno razlikuje po tome što osporavanje pravila nije bilo sa stanovišta prava kandidovanja na izborima. odnosno “pasivnog” prava već sa stanovišta birača koji vrši “aktivno” pravo glasa.
Sud nije utvrdio da argumenti Kovačevića sadrže bilo kakav potkrijepljeni element diskriminatroskog postupanja koje ga direktno i lično pogaša, bilo na individualnom ili grupnom nivou.
“Sud je primijetio da je provođenje izbora za zakonodavna tijela u svakom entitetu Bosne i Hercegovine regulirano različitim izbornim pravilima, specifičnim za strukturu entiteta kako je utvrđeno u njihovim odgovarajućim ustavima. U svrhu određivanja sastava Doma naroda, svaka grupa birača ostvarivala je svoje pravo glasa u svojim odgovarajućim izbornim jedinicama unutar svakog entiteta, ne direktno, već putem odvojenih zakonodavnih tijela koja su upravljala njihovim odgovarajućim entitetima. Kao što podnosilac zahtjeva nije mogao sudjelovati u procesu izbora srpskih delegata u Dom naroda iz Republike Srpske, tako su i birači iz tog entiteta bili isključeni iz odgovarajućeg procesa u Federaciji”, navodi Sud.
Sud dodaje da ukoliko se Kovačević žalio na svoju nemogućnost da učestvuje u izbornom procesu u drugom entitetu i pozvao na funkcionisanje izbornog sistema na osnovu jedne izborne jedinice, on je efektivno osporavao osnove iznbrnog i ustavnog sistema koji je na snazi u BiH.
“Umjesto da je ukazivao na stvarnu razliku u tretmanu između dvije različite grupe birača u ostvarivanju prava predviđenog Konvencijom ili nacionalnim zakon”, navodi Sud.
Sudije su istakle da Sud ne može vršiti opću reviziju usklađenosti izbornog sistema u tuženoj državi po entitetskim linijama sa Konvencijom, niti može apstraktno upoređivati način na koji su izbori provedeni u svakom entitetu.
“Zadatak Suda bio je utvrditi da li su specifična pravila imala direktan i lični diskriminatorski utjecaj na podnosioca Zahtjeva. Sud je napomenuo da Kovačević nije pružio nikakve dokaze o tome da li je i kako je, kao pojedinačni birač sa prebivalištem u federaciji, bio u nepovoljnom položaju ili na drugi način izložen različitom tretmanu kao rezultatorganizacije izbora po entitetskim linijama i nije pružio nikakve informacije o tome kako je funkcionisanje izbornog sistema u praksi utjecalona njegov glas na kantonalnom nivou i njegovu zastuljenost u Domu naroda BiH, različito u poređenju sa biračima u Republici Srpskoj”, ističe Sud.
Sud je zaključio da pritužbe Kovačevića u vezi Doma naroda imaju za cilj da izazvou temeljne i konceptualne promjene ustavne strukture i izbornog zakonodavstva u BiH općenito.
Dodatno Sud je zaključio da Kovačević u kontekstu izbora za Predsjedništvo BiH nije uspio dokazati da je “žrtva” diskriminacije u pogledu bilo kakvog uočenog nedostatka u procesu izbora za Predsjedništvo.
