Drugostepena presuda Višeg privrednog suda u Banjoj Luci, donesena 12. maja 2026. godine, prema kojoj je Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT) dužna Radioteleviziji Republike Srpske (RTRS) isplatiti ukupno više od 17,7 miliona maraka, predstavlja vjerovatno najteži finansijski i institucionalni udar na BHRT od osnivanja državnog javnog servisa. U trenutku kada iz BHRT-a već mjesecima upozoravaju da se nalaze pred finansijskim kolapsom primarno zbog neraspodjele RTV takse i višegodišnjih dugovanja RTRS-a, koja su premašila 100 miliona maraka, banjalučki sud donio je iznenađujuću odluku koja praktično okreće cijeli spor u korist RTRS-a.
Dok je prvostepeni Okružni privredni sud u Banjoj Luci početkom 2026. godine odbio ključni milionski zahtjev RTRS-a, drugostepeni sud je nekoliko mjeseci kasnije taj dio presude potpuno preinačio i dosudio RTRS-u više od 7,3 miliona KM glavnog duga, uz višemilionske kamate.
ŠTA JE ODLUČIO PRVOSTEPENI SUD
Prvostepenom presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci od 21. januara 2026. godine BHRT je ostvario djelimičan uspjeh u sporu protiv RTRS-a po osnovu RTV takse. BHRT je od RTRS-a potraživao ukupno 17,3 miliona maraka od naknade za prikupljanje RTV takse, a sud je tada odlučio ovako:
„Obavezuje se tuženi (RTRS) da tužiocu (BHRT) isplati iznos od 7. 833. 598, 08 KM koji se odnosi na prikupljanje RTV takse za period od 01.01.2013. godine do 31.12.2014. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.12.2017. godine pa sve do isplate, u roku od 30 dana od prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužioca koji predstavlja razliku između traženog i dosuđenog iznosa, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate preko dosuđenog iznosa. Obavezuje se tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31. 479, 80 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužioca za naknadu troškova koji predstavlja razliku između traženog i dosuđenog iznosa.“
Istovremeno, sud je odbio dio zahtjeva kojim je BHRT tražio ukupno 17,3 miliona KM.
S druge strane, RTRS je u prvostepenom postupku uspio samo djelimično. Sud je prihvatio njihov zahtjev za dio marketinških prihoda BHRT-a i dosudio RTRS-u „2.018.727,85 KM na ime raspodjele prihoda od marketinga za period 01.01.2018. godine do 31.12.2021. godine“.
Međutim, ključni dio spora odnosio se na zahtjev RTRS-a za korištenje fiksnih radio-veza. Tu je prvostepeni sud potpuno stao na stranu BHRT-a.
„Odbija se kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužioca (RTRS) kojim traži da sud obaveže tužioca-protivtuženog (BHRT) da tuženom-protivtužiocu isplati iznos od 7.391.250,00 KM na ime duga za korištenje fiksnih radio veza…“ – stoji u prvostepenoj presudi.
To znači da je prvostepeni sud smatrao da RTRS nije dokazao osnov za ovo višemilionsko potraživanje.
ŠTA MIJENJA DRUGOSTEPENI SUD
Upravo taj dio potpuno mijenja drugostepena presuda Višeg privrednog suda RS od 12. maja, kojom sud ukida zaključak prvostepenog suda o radio-vezama i donosi potpuno suprotnu odluku u korist RTRS-a.
„Preinačava se presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci (…) u dijelu odluke na ime duga za korištenje fiksnih radio veza na način da se obavezuje tužilac da tuženom po ovom osnovu isplati ukupan iznos od 7.391.250,00 KM“ – stoji u drugostepenoj presudi.
Najveća razlika između dvije presude odnosi se na pravno tumačenje Protokola iz 2012. godine kojim je, prema argumentima BHRT-a, bilo regulisano međusobno besplatno korištenje fiksnih radio-veza. Prvostepeni sud je prihvatio da je postojao dogovor o besplatnom korištenju infrastrukture. Međutim, drugostepeni sud zauzima potpuno drugačiji stav.
U obrazloženju drugostepene presude navodi se: „Nesporno je da Protokol iz 2012. godine, na koji se poziva tužilac, nije izveden kao dokaz (iako se nalazi u spisu), pa prvostepeni sud pogrešno zaključuje da isti predstavlja dokaz da je među parničnim strankama ugovoreno besplatno korištenje fiksnih radio veza.“
Ovaj dio predstavlja ključni razlog za potpuni preokret u predmetu.
Dakle, prvostepenom presudom BHRT je imao relativno povoljan ishod: dobio je skoro osam miliona KM od RTV takse, RTRS je dobio oko dva miliona KM za marketing, a odbijen je najveći zahtjev RTRS-a za naplatu 7,39 miliona KM. Drugostepenom presudom situacija se značajno mijenja – ostaje obaveza RTRS-a prema BHRT-u za RTV taksu, ostaje i obaveza BHRT-a prema RTRS-u za marketing, ali se dodaje i novih 7,39 miliona KM duga BHRT-a prema RTRS-u za radio-veze, uz ogromne zatezne kamate. Time je ukupni finansijski efekat presude postao znatno nepovoljniji za BHRT.
Možda najzanimljiviji pravni aspekt cijelog slučaja je da drugostepeni sud, kao ni prvostepeni, nigdje nije osporio osnovnu tvrdnju BHRT-a da RTRS duguje milione od RTV takse državnom javnom emiteru.
U pravosnažnoj presudi Sud navodi: „Utvrđeno je da je tuženi u periodu od 01.01.2013. godine do 31.12.2014. godine naplatio ukupno 17.378.400,00 KM RTV takse, te da dio takse koji se raspoređuje na BHRT iznosi 8.689.199,30 KM.“
Dalje se navodi: „Obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznos od 7.833.598,08 KM na ime prikupljene RTV takse za period od 01.01.2013. godine do 31.12.2014. godine.“
Dakle, banjalučki sud je potvrdio da je RTRS zadržavao sredstva od RTV takse koja su pripadala državnom javnom servisu. Ali je istovremeno kroz dio o radio-vezama praktično neutralisao pozitivan finansijski efekat za BHRT.
