Nedugo nakon što je postalo jasno da će vlasti u Republici Srpskoj, uprkos ranijim stavovima, ipak prihvatiti učešće u vanrednim izborima za predsjednika tog entiteta, Socijaldemokratska partija (SDP) BiH je pokrenula niz aktivnosti, s ciljem unošenja razdora u redovima opozicije u RS-u.
Najprije je zamjenik predsjednika SDP-a i federalni dopremijer Vojin Mijatović “predložio” Nebojšu Vukanovića kao zajedničkog kandidata opozicije za upražnjeno mjesto entitetskog predsjednika. Nakon što je Vukanović odbacio taj prijedlog, pojasnivši da je nedobronamjerna i štetna, Mijatović je krenuo da ga vrijeđa, neizravno ga nazvavši ludakom.
No tu nije bio kraj. Gostujući sinoć u jednom podcastu, Mijatović je kazao: “I da se mi razumemo, ko god došao iz opozicije iz RS, opozicija ili Dodik, imat će iste stavove prema ključnim pitanjima u BiH.”
Da je SDP krenuo u napad na opoziciju u RS-u potvrdio je i prvi čovjek banjalučkog odbora SDP BiH Aleksandar Vuković, koji je danas poručio: “Kakav bolan Dodik, neki Vukanović pozicija, opozicija… To je sve isto.”
Vuković je dodao i da će SDP BiH “opet na čelo reprezentacije Bosne i Hercegovine u entitetu RS”. Sve je to, kod Vukovića, praćeno srceparajućim patriotskim porukama. Dirljivo zaista (za svakog ko je naivan).
Ko nije naivan, razumije šta je svrha napada SDP-a na opoziciju u RS-u: Mijatović i Vuković nastoje obeshrabriti probosansko glasačko tijelo u RS-u da ne izađe na izbore i ne podrži kandidata opozicije. Jer zašto glasati, ako su – kako poručuju iz SDP-a – “svi isti”.
Znakovito je da se niko iz Trojke, nije oglasio u vezi s ovom, sada se već može reći, sistemskom kampanjom protiv opozicije u RS-u.
Šute lideri Trojke. Iako već mjesecima, prije svih drugih, Elmedin Konaković, Sabina Ćudić i Predrag Kojović, pokušavaju spasiti svoj obraz, tako što tvrde da će opozicija iz RS-a zamijeniti Dodika u državnoj vlasti (ako ne sada, onda nakon idućih izbora) i da će tada politička klima u BiH biti koliko-toliko normalnija, da će se nastaviti evropski put, itd.
Konaković je poručio iz New Yorka da uprkos svim tim problemima postoje “hrabri ljudi iz RS-a koji predstavljaju opoziciju RS i koji snažno zagovaraju europski put put BiH”.
Dakle, sama Trojka je kazala da opozicija iz RS-a i SNSD nisu isti. A iz iste te Trojke dolazi poruka da su svi oni isti.
Naravno, podrška iz Sarajeva može samo naškoditi opoziciji u Republici Srpskoj, te niko ne očekuje da Trojka vodi kampanju u korist opozicionog kandidata. Ali podmukli napad SDP-a, uz parolu “svi su oni isti”, nešto je sasvim drugo. Mijatović i kompanija očigledno ciljaju na to da 38.000 glasača, uglavnom Bošnjaka, koji su podržali Pokret za državu na prošlim izborima, ostanu kući. U tom slučaju, kandidatu vladajućeg SNSD-a bi bilo znatno lakše da pobijedi opoziciju.
Potpredsjednik SDP-a i ministar odbrane BiH Zukan Helez je, nakon prošlih općih izbora, više puta govorio o tome da se na Predsjedništvu SDP-a raspravljalo o tome da li formirati vlast sa SNSD-om ili ne. Helez je isticao da je on lično bio protiv takve odluke, ali da je većina (predvođena Mijatovićem) nadvladala. I desilo se to što se desilo: SNSD je izvršio najbrutalniji napad na Dejtonski sporazum, država je u blokadi, evropske integracije su blokirane, itd.
Tri godine poslije navedene odluke rukovodstva SDP-a, ništa se nije promijenilo. Mijatović, kao glavni čovjek SDP-a zadužen za odnose u RS-u, i dalje u SNSD-u vidi poželjnog partnera, te vrlo inteligentno nalazi način kako da potkopa opoziciju u RS-u. Možemo negodovati zbog njegovih ciljeva (i trebamo, jer nanosi štetu), ali mora mu se odati priznanje da je majstor u svom poslu.
