Kada vlast saziva press konferenciju da bi prozivala pravosuđe, to više nije politički stav, to je institucionalni paradoks. Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine se, očito, ugledala na Našu stranku, pa danas sama sebi glumi opoziciju. Skupili se zastupnici SDP-a u Skupštini KS da glume moralne vertikale.
Naravno, iza svega stoji pokušaj odbrane kadrova SDP-a u Vladi KS i javnim preduzećima koja su dovedena pred kolaps. Cilj je jasan, nisu oni odgovorni, već „oni prije njih“ – ma ko ti „oni“ bili. A među tim „onima“ su i njihovi koalicioni partneri, poput Elmedina Konakovića, koji je vodio Kanton Sarajevo kao premijer.
SDP, kao okosnica vlasti u Kantonu Sarajevo, danas od Tužilaštva Kantona Sarajevo traži da preispita odluku o neprovođenju istrage u vezi s izvještajem koji je dostavio Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, a koji se odnosi na dešavanja do 2019. godine u GRAS-u.
Ali SDP nije opozicija. Nije marginalna politička grupa. Nije isključeni posmatrač. Oni su dio sistema. Oni upravljaju kantonom i to već drugi mandat uzastopno.
Zato je krajnje licemjerno govoriti „ne želimo vršiti pritisak na istrage“, a istovremeno javno prozivati Tužilaštvo i najavljivati slanje predmeta POSKOK-u ako se odluka ne promijeni.
Posebno je indikativno što je glavna tužiteljica priznala da nije bilo prigovora na obustavljenu istragu. Sada su se, međutim, sjetili prigovarati SDP-ovci i prijetiti POSKOK-om – iako je tužilac koji je donio naredbu o neprovođenju istrage, Aid Hadžismailović, danas zaposlenik upravo tog posebnog odjela.
SDP je navikao slati političke poruke s pozicije moći i to je nastavio činiti i sada. Kada su ranije udruženja sudija i tužilaca reagovala na navodne pritiske u drugim predmetima, ton je bio dramatičan: „Prestanite vršiti pritisak“. Danas, kada vlast otvoreno poručuje da očekuje drugačiju odluku, pitanje je hoće li reagovati. Ili pritisak postoji samo kada dolazi od političkih protivnika?
Ako je zahtjev da se preispita odluka legitiman, onda je legitiman u svakom slučaju. Ako je to pritisak, onda je pritisak bez obzira ko ga izgovara. Princip se ne može braniti selektivno.
Ovdje se otvara još jedno ključno pitanje ako je izvještaj o milionskoj šteti bio toliko ozbiljan, zašto vlast u protekle tri godine nije insistirala na institucionalnom nadzoru, skupštinskim raspravama, političkoj odgovornosti upravljačkih struktura i sistemskim mjerama? Valja ih stoga podsjetiti da se u skupštinskim klupama nisu bavili GRAS-om još od 2020. godine, jer Izvještaji o radu ovog preduzeća nisu dolazili na dnevni red Skupštine. Valjda je vladajućim bilo najvažnije šta se desilo do 2019. I možda jeste važno, ali zašto se baš sada sve svodi na konferenciju za medije i poruku Tužilaštvu KS?
Vlast koja glumi opoziciju pokušava se distancirati od sistema kojim upravlja. A to je najopasnija forma političke manipulacije jer briše granicu odgovornosti.
Ako je pravosuđe pogriješilo, postoje mehanizmi. Ako postoje novi dokazi, neka ih dostave. Ako sumnjaju u zakonitost rada Tužilaštva, neka pokrenu institucionalne procedure.
Ali javno prozivanje s pozicije vlasti, uz političke ultimatume, nije borba protiv kriminala. To je pokušaj političkog prebacivanja odgovornosti.
I dok vlast govori kao da je opozicija, građani ostaju bez odgovora na ključno pitanje ko zapravo upravlja sistemom i ko će konačno snositi odgovornost za tramvajsku nesreću u kojoj je smrtno stradao Erdoan Morankić, a teško povrijeđena Ella Jovanović?
Vlast bi trebala odgovoriti i na to kako je moguće da ni 15 dana nakon nesreće javnost ne zna uzrok tragedije kao da je, u najmanju ruku, pao svemirski brod, a ne tramvaj u sistemu kojim upravo oni upravljaju.
NAP (Patria)
