Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine potvrdio prvostepenu presudu Miloradu Dodiku, kojom je proglašen krivim za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, reakcije iz susjedstva i regiona nisu izostale. Mađarska i Srbija, očekivano, ne priznaju ovu presudu, ali šta to zapravo znači? A još važnije, šta to ne znači?
U pravnom smislu ništa.
Presuda koja je pravosnažna u BiH ima svoj puni pravni efekat unutar zemlje, bez obzira priznaje li je ili ne neka treća država. Pravda u BiH ne smije i ne može ovisiti o tome hoće li je Viktor Orban ili Aleksandar Vučić prepoznati. Međutim, pravo nije samo na papiru. Problem nastaje kada institucije vlastite zemlje, Bosne i Hercegovine, ne pokažu ni volju ni snagu da presudu provedu.
Iskustvo nas uči da su institucije Bosne i Hercegovine, posebno kada je riječ o provođenju odluka protiv Milorada Dodika, bile neefikasne. Podsjetimo na ranije ignorisanje naloga i pokušaje da se suzbije rušenje ustavnog poretka, sve je ostalo bez konkretne kazne.
Dodik je nastavio i tada, a nastaviće i sada usvajanjem zakona u Narodnoj skupštini RS koji derogiraju ustavne nadležnosti države, stvarajući pravni haos i paralelni sistem.
Ako institucije BiH ni sada ne budu spremne da primijene presudu ako Tužilaštvo, SIPA i pravosuđe ostanu nijemi Dodik će poruku čitati kao još jednu dozvolu za nastavak antidejtonske i antiustavne politike.
U tom slučaju, pitanje više nije hoće li Mađarska priznati presudu nego hoće li Bosna i Hercegovina priznati samu sebe.
Sada imamo presudu. Pravnu, konačnu, obavezujuću. Ali presuda vrijedi samo ako iza nje stoji sistem. Ako stoji pravosudna hrabrost, politička volja, institucionalna dosljednost. A to je ono čega u BiH tradicionalno nedostaje kad se pred imenom pojavi “Dodik”.
Zato zaboravimo Mađarsku i Srbiju. Njihova podrška Dodiku nije iznenađenje, to je dosljednost u pogrešnom pravcu. Fokus mora biti na nama na SIPA-i, Sudu BiH, Tužilaštvu, Ministarstvu pravde, CIK-u. Ako opet zažmirimo, ako još jednom kalkulišemo, Dodik neće biti problem. Problem ćemo biti mi.
Vrijeme je da vidimo ko zaista drži ključ ove države – pravo ili strah.
(NAP)