Od momenta kada je Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine potvrdio prvostepenu presudu kojom je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik osuđen na godinu dana zatvora te mu je zabranjeno političko djelovanje na šest godina najžešće reakcije nisu stigle iz Beograda, što bi bilo očekivano, već Moskve, koja je kazala da bi presuda mogla dovesti do rata.
Nakon višemjesečnog visokog političkog leta tokom kojeg je Milorad Dodik nastojao, ili se makar maksimalno trudio, predstaviti sebe kao samostalnog igrača, državnika, koji može gotovo nezavisno od Beograda, stalnim kontaktima sa Moskvom, ostvariti svoje političke ciljeve, odnosno dobiti legalnost svojih neustavnih poteza rušenja institucija Bosne i Hercegovine, presuda je stigla kao bolno otrježnjenje iz kojeg je jasno da Moskva može kreirati atmosferu psihoze dajući mu time podršku, ali samo ga Beograd može spasiti, ako to želi.
Prva reakcija stigla je od ruskog ambasadora u BiH Igora Kalabuhova koji je poručio da je Bosna i Hercegovina stigla do “tačke bez povratka”.
“Zar su ovdje zapravo zaboravili o njenoj reputaciji ‘evropskog bureta baruta’ u slijepoj i bijesnoj težnji da se tuđim rukama uništi najizrazitija ličnost zemlje, umjesto toga da se napokon počne dijalog s njom o budućnosti”, kazao je Kalabuhov.
Međutim, puno zanimljivije od vječito “zabrinutog” Kalabuhova opstankom Bosne i Hercegovine, bila je reakcija ruskog ambasadora u Beogradu Aleksandra Bocana Harčenka iz kojeg je jasno da je Moskva zabrinuta da Vučić ne okrene leđa Dodiku. On je 4. augusta u intervjuu za Sputnik kazao da je za Dodika najvažnija podrška Beograda.
“Vučić je lijepo rekao da podržava Dodika i da Beograd neće priznati ovu presudu”, rekao je Bocan Harčenko u intervjuu za Sputnik 4. augusta.
Nekoliko dana kasnije Bocan Harčenko je u intervjuu za Politiku ponovio identičan stav, očito nesiguran u to kako bi Vučić mogao odigrati.
“Stav Moskve se u potpunosti podudara sa stavom Beograda, to je apsolutno izmišljena odluka koja nema nikakve veze s pravom…Treba da se izbjegne rat, i tu nema drugih opcija osim dejtonske BiH. Od presudnog značaja u ovom trenutku je podrška Beograda. Spona između Srbije i RS-a je prirodna, Zapad svakako želi da je uništi, shvatajući da je to najvažniji oslonac za RS”, rekao je Bocan Harčenko.
Do ovakve situacije u kojoj Moskva mora voditi različite politike prema Beogradu i Banjoj Luci dovela je činjenica da su se Dodik i Vučić istovremeno našli u krizi čiji uzrok nije identičan, ali od čijeg ishod im prvenstveno zavisi lični opstanak. Bez obzira na neupitnu saradnju njih dvojice u smislu shvatanja da Republika Srpska iz sukoba sa OHR-om i državnim institucijama mora izaći neokrenjena, politike koje su vodili prema vani nisu bile ni približno iste. Dok se Dodik oslonio samo na Moskvu, Vučić je oslonac tražio i na Zapadu. Zapravo, najbolji pokazatelj da njih dvojica ne nastupaju jedinstveno jeste različit odnos Moskve prema njima.
Dok je Moskva u najtežem političkom trenutku za Vučića, dok traju višemjesečni protesti protiv njegovog režima, direktno putem službenih kanala (informacije o naoružavanju Ukrajine), a indirektno putem obraćanja ruskih ideologa (Aleksandar Dugin), ili proruski orjentisanih javnih ličnosti u Srbiji (Emir Kusturica) ozbiljno u očima srbijanske javnosti narušavala njegovu poziciju, uz kanonadu kritika i optužbi na navodnom srpskim, a praktično, proruskim kanalima na društvenim mrežama, dotle je Dodik ne samo svakodnevno tražio i dobijao podršku iz Moskve, već i šutio na svaku kritiku Rusije koja je bila usmjerena prema Beogradu.
Dodika to nije pokolebalo da istog dana kada je objelodanjen sadržaj presude pozove na srpsko jedinstvo, koristeći se od Vučića kreiranim narativom za potrebe rušenja protesta u Srbiji, o “obojenoj revoluciji”, zaboravljajući i da Moskva ima favorite među učesnicima ukoliko uspije.
“Sada je potpuno jasno da je u jeku najjači sinhronizovani napad na Srbiju i Republiku Srpsku od strane pojedinih zemalja EU. Žele da nas ostave i bez države i bez budućnosti. Neko je Srbima namijenio sudbinu Kurda. Nije slučajno što su meta Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. od ove nove ‘Oluje’ koja se nadvija nad srpskim narodom možemo se odbraniti samo narodnim jedinstvom. Jedan narod, jedna država, Srbija i Republika Srpska”, napisao je Dodik na X profilu.
Moskva je prethodno bildala “snagu” Dodika, stalnim odlascima u Rusiju na sastanke sa Vladimirom Putinom, kreirajući percepciju da on, odvojeno od Vučića, može graditi veze s Moskvom, da je u stanju djelovati samostalno. Moskva je time slala poruku da Vučić praktično nije onaj koji kontroliše lidere svih srpskih stranaka u državama regiona. Dodik je upravo to koristio, kako tada, tako i danas, u smislu “odvraćanja” Vučića od bilo kakve ideje da trguje sa Zapadom njegovom pozicijom jer je pravilno procijenio da Moskva ima ogroman utjecaj na raspoloženje srpske javnosti po bilo kojem unutrašnjem ili vanjskom pitanju. Upravo Bocan Harčenko svojim istupima trenutno djeluje u tom smjeru.
Moskva se, naročito u posljednje vrijeme, postavila kao ultimativni, neosporni, nedodirljivi tumač srpskih interesa, kako po pitanju RS-a, tako i po pitanju Kosova ili Crne Gore, prikrivajući time u srpskoj javnosti vlastite interese, koji se mogu, ali i ne moraju poklopiti sa srpskim.
Vučić je soliranje Dodika u prethodno periodu prepoznao. Davao mu je tehničku podršku da izbjegne hapšenje državnih organa Bosne i Hercegovine, nadajući se da RS dobiti neku koncesiju u vidu slabljenja OHR-a ili da makar neće platiti političku cijenu ovako rizičnih poteza Dodika, ali nije ni približno, koliko bi to bilo očekivano, kreirao psihotičnu atmosferu beznađa koja bi kao krajnje ishodište imala siguran sukob. Upravo to radi i sada, nesumnjivo pruža podršku Dodiku, ali u mjeri u kojoj pozicija RS-a neće biti narušena kao posljedica poteza lidera SNSD-a, pa mu ni njegov odlazak ne bi bio mrzak. Nesumjivo bi nad svakim potencijalnim Dodikovim nasljednikom imao veću kontrolu. Upravo zato pritisci iz Moskve, jer ona za Milorada Dodika nema zamjenu.
