Za petnaest dana će doći u Srebrenicu da se pokloni mrtvim Bošnjacima. Jer u Potočarima se najlakše sapere savjest za ono što ste uradili živim Bošnjacima. Prije nego što je i došao u Bosnu i Hercegovinu pisao sam o tome ko je i šta je Christian Schmidt.
Dva puta je pucao u Bosnu i Hercegovinu. Izravno, rekli bi njegovi zagrebački mentori. Prvi put je upucao Bošnjake kao najbrojniji narod. Drugi put je pucao u građansku državu BiH.
Kada je pucao prvi put, “legitimno predstavljanje” nije vrijedilo za Bošnjake. Kada je pucao drugi put, legitimnom je predstavljanju Hrvata i Srba dao prednost u odnosu na građane.
Da li je Slaven Kovačević imao šansu za konačni uspjeh u Strazburu? Nije. Jer njegov proces pred Evropskim sudom za ljudska prava najviše je sličio Bosni i Hercegovini iz sredine 1993. godine. Iza separatističkih snaga HDZ-a BiH čvrsto je, sve vrijeme, stajao Zagreb, sa svojim NATO i EU kapacitetom. Iza separatista iz Republike Srpske bio je, logično, Beograd. Plus su te udružene snage u svom poduhvatu imale “autonomaše” u likovima i nedjelima Elmedina Konakovića, Edina Forte i Nermina Nikšića. I, opet, ove snage ne bi mogle ništa da im se, kao i devedesetih sa uvođenjem embarga, nije pridružila Međunarodna zajednica sa Christianom Schmidtom i Michaelom Murphyjem na čelu.
Doći će, rekoh, za petnaest dana u Potočare Christian Schmidt da se pokloni Bošnjacima ubijenim u genocidu. Doći će, održat će govor, staviti cvijet na svoj rever pa će, onda, otići u svoju kancelariju visokog predstavnika da nastavi lobirati da na snazi ostane Ustav koji je posljedica tog genocida.
U Republici Srpskoj nema legitimnog predstavljanja. Tamo je građanski uređen sistem. Tamo važi pravilo jedan čovjek – jedan glas. Tamo je većina 50 posto plus jedan glas. Znate li zašto? Zato što Bošnjaci (muslimani) nemaju nikakvu šansu da utiču na politički život.
U Federaciji BiH su Bošnjaci većina. I, baš zato u Federaciji većina nije 50 posto plus jedan glas. I, baš zato se vlast u Federaciji dijeli jedan kroz tri. Jer tamo gdje postoji opasnost da muslimani postanu politički faktor ne vrijede evropska demokratska pravila. Bošnjake je lakše oplakivati, nego im dati jednaka prava.
Christian Schmidt će doći u Potočare. Da se pokloni mrtvim Bošnjacima. Živima je klanjao dženazu u odsustvu onog dana kada je na 24 sata suspendovao Ustav Federacije BiH da bi se formirala Vlada Federacije koju čine stranke koje su, što javno, što prećutno, podržale rušenje prvobitne presude Slaven Kovačević protiv BiH. Kovačević je izgubio. Bosna i Hercegovina nije pobijedila. Pobijedile su Srbija i Hrvatska koje ne žele Bosnu i Hercegovinu. Pobijedile su politike koje štuju dva UZP-a i negiraju genocid.
Gdje su sarajevski liberali u predmetu Kovačević? Sabina Ćudić se hvalila da je svojim lobiranjem “izdejstvovala” prvobitnu presudu Kovačević kojom je naloženo da BiH mora biti jedna izborna jedinica. Da li je izlobirala i ovu “drugostepenu” kojom je poništena prvobitna? Nije. Jer nije izdejstvovala ni prvobitnu. Ona, zapravo, nije uradila ništa. Kao što ništa nije uradio ni Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova koji ne zna ni pročitati, a kamoli protumačiti odluke Evropskog suda za ljudska prava sve dok one, u njemu prihvatljivom jeziku, ne budu prezentirane na Wikipediji.
A Nermin Nikšić? Fokusiran je na bukobrane.
