Sarajevsko naselje Ciglane, 16. marta 1999. godine, potresla je snažna eksplozija: pod službeni automobil Joze Leutara, doministra unutrašnjih poslova Federacije BiH, podmetnuta je bomba. Teško su povrijeđeni Leutar i njegov vozač, a 12 dana kasnije, u Kliničkom centru, Leutar je podlegao. Istraga atentata na Leutara traje gotovo 24 godine. Bez rezultata.
Opet atentat!
Istoga dana prošle godine, na drugom kraju grada, na Dobrinji, opet atentat: ovaj put meta je bio prof. Matej Živković, dopredsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH. Teške povrede prof. Živković je srećom preživio, ali je učinkovitost istrage identična: ona traje bez rezultata.
Da priča o našoj policiji i pravosuđu bude kompletna, valja joj dodati i podatak da je na prof. Živkovića, na istom mjestu, nadomak stana u kojem živi, mjesec prije također pokušan atentat. MUP Kantona Sarajevo, naime, u svom je izvještaju zabilježio kako je “nepoznata osoba 15. februara u Ulici Miroslava Krleže do broja 12 iz vatrenog oružja pokušala ubiti Živkovića”.
KVP je za privredu Federacije ono što je MUP za bezbjednost, što bolno razotkriva ne samo stepen moći i razloge zbog kojih su Ćelam i prethodna družina srasli sa institucijom rušeći je iznutra, već upućuje i na značaj (zlo)upotrebe položaja u slučajevima kakav je Bosnalijek. Prof. Živković bio je jedan od rijetkih u KVP-u koji se protivio različitim aršinima KVP-a, koji se zalagao za zakonitost u radu institucije i koji je – iznenađenje? – u vrijeme vlastite golgote pomagao istrage Tužiteljstva BiH u slučajevima koji su razotkrivali hobotnicu čije su krakove činili razni blekići, uzunovići i jahići. Slučajevi Profit (Hasan Ćelam, Zijad Blekić i dr.) i Bosnalijek (Nedim Uzunović i ostala bulumenta) bili su ne vrući, nego vreli prije godinu, a valjda je i vrapcima na grani jasno u kojim su fazama sada, najprije i najviše zato što je prof. Živković eliminiran iz istrage. Prof. Živković je, naime, neko ko razumije materiju, umije pokazati i dokumentirati zloupotrebe KVP-a, pa je automatski i nepoželjan svjedok za svoje kolege, pomagače iz samog KVP-a. Valjda niko nije toliko naivan da povjeruje kako je Ćelam bio sam svoj majstor!
Protiv kriminala i kriminalaca
Šta se danas dešava s optužnicom za Bosnalijek, povremeno čujemo od samog glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH Milanka Kajganića. Koji nas obavještava šta se čeka, koliko je slučaj kompliciran i kako je tražena međunarodna pravna pomoć. Direktor Bosnalijeka je u dva navrata hapšen pa puštan, pojavila se i polujavna, skrivana informacija o navodnim pripremama za nagodbu (čim se pojavi optužnica), ali i iste takve informacije o nesebičnoj pomoći aktuelnog saziva KVP-a u odbrani Uzunovića i Ćelamovih (podrazumijeva se i Blekićevih) malverzacija. Adnan Zukić, Ćelam novog saziva, i njegova desna ruka Romeo Zelenika, za koga Tužiteljstvo Kantona Sarajevo nikako da utvrdi je li se lažno predstavljao, odnosno da li zbog toga uopće može biti član KVP-a, umjesto da Komisiji vrate vjerodostojnost, zakonitost u radu i u konačnici povjerenje privrede i privrednika, nastavljaju utabanim stazama svojih prethodnika i (njihovih) suradnika iz KVP-a. Nije nikad bila tajna – i Ćelam i Uzunović i Blekić svojim (ne)djelima nisu samo izdašno finansijski profitirali, za njih su imali i nedvosmislenu političku podršku koja se na razne načine isplatila. Upravo zato Zukić i Zelenika, uz pravnu podršku sekretara KVP-a Dejana Davidovića, nastavljaju tamo gdje su njihovi prethodnici stali. Usuđujem se reći, još i žešće, potaknuti uvjerenjem o nekažnjivosti i nedodirljivosti onih koji su KVP i doveli u ovakve faze.
Stoga je bjelodano jasno zašto je eliminacija prof. Živkovića iz KVP-a jednako trebala osumnjičenicima vezanim za rad prethodne Komisije, kao i aktualnim gospodarima federalnih finansijskih tokova. Matej Živković je svojim principijelnim angažmanom ustao protiv kriminala i kriminalaca. Zato je u dva navrata bio izložen pokušajima ubistva. Zato istrage o atentatu na njega nemaju rezultata. Zato je umalo prošao kao Leutar. A za sve one nevjerne tome, da ne kažem istražitelje koji istim intenzitetom guraju pod tepih razloge atentata na Leutara nekad i prof. Živkovića danas, jedno podsjećanje: upravo je na Ciglanama, davne 2002. godine, izvršen prvi napad na jednog člana KVP-a. Dvadeset godina kasnije, napadi su prerasli u atentat. Hoće li policija i pravosuđe čekati da neki naredni atentat uspije, pa da se pozabave KVP-om?
