Kada se u srijedu popodne ispostavilo da je, nadomak stana u sarajevskom naselju Dobrinja, teško ranjen Matej Živković, mediji su vijest ispratili objašnjenjem da je napadnuti univerzitetski profesor član Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH i važni svjedok u slučaju koji Tužiteljstvo Kantona Sarajevo vodi protiv 18 optuženih, među kojima su – recimo to tako – najzvučnija imena Hasana Ćelama i Zijada Blekića.
Isti datum
Prvi je (bio) dugogodišnji predsjednik KVP-a, drugi alfa i omega – jezikom crne hronike – organizirane kriminalne grupe koja se tereti – riječ je, dakle, samo o slučaju Profit – da je na nezakonit način stekla imovinsku korist od oko 30 miliona maraka i to fiktivnom kupovinom dionica, manipulacijom na tržištu kapitala, te izvlačenjem novca kroz fiktivne pravne poslove.
Iste večeri, kad se još uvijek nije znalo hoće li profesor Živković preživjeti, u javnosti su se pojavile i informacije da je napadnuti profesor također svjedok i u slučajevima u kojima Tužiteljstvo KS-a pokušava raspetljati mafijašku hobotnicu u sarajevskom Bosnalijeku. Onima koji godinama prate zbivanja oko KVP-a bilo je jasno: Matej Živković je posljednji, pa zato i najvažniji živi svjedok Ćelamovog i Blekićevog mešetarenja u Komisiji koja je regulator tržišta kapitala u Federaciji, pa samim tim i najvažnija entitetska finansijska institucija. Ona oko koje su godinama igrane političke i ine parlamentarne igre, sa samo jednim ciljem – ostaviti Ćelama (čitaj: i Blekića) da posuši prljave tragove.
Jednu, ispostavit će se i jedinu reakciju koja je događaj kvalificirala atentatom, vrijedi zabilježiti: Marinko Čavara, predsjednik FBiH, oštro osuđujući ovaj čin, zatražio je kvalitetnu i cjelovitu istragu, podsjećajući da je pokušaj ubistva člana KVP-a izveden na isti datum kada je 1999. godine u atentatu stradao tada zamjenik ministra unutarnjih poslova FBiH Jozo Leutar. Atentatori na Leutara nikada nisu pronađeni, a nema toga ko se neće složiti da je ubistvo Joze Leutara bilo i atentat na Federaciju. Operacija – srećom u pokušaju – egzekucije profesora Živkovića jednako je atentat na pravni i finansijski sistem FBiH, s obzirom na to da je KVP žila kucavica čitave privrede. Vlada FBiH također je reagirala, zadužujući federalni MUP (s ministrom Aljošom Čamparom na čelu) da pripremi i Vladi dostavi potpunu informaciju. Vlada zna, a predsjednik Čavara još i više, koliko je političkih pritisaka bilo tokom izbora i uspostave nove Komisije, ove u kojoj je Živković ostao zato što Zakon propisuje neophodnost kontinuiteta, Komisije čiji je izbor žestokim agitacijama SDP-a BiH prvo poništen, uprkos zakonski provedenoj proceduri, a potom godinama blokiran u Domu naroda FBiH. Na kraju, Komisija je izabrana zahvaljujući međunarodnim predstavnicima, koji su i sami u više navrata izvarani. SDP-ovo čuvanje Ćelama i Blekića (osnivač i direktor brokerske kuće Eurohaus u politiku i javni život, da ne kažem milionsku ekspanziju i ušao je kao vijećnik SDP-a BiH u sarajevskoj općini Centar) maestralno je demonstrirano kroz Autentično tumačenje iz 2013. godine: tada je, naime, KVP mjesecima radio bez mandata, a vlast predvođena SDP-om (na čelu Vlade FBiH bio je današnji predsjednik partije Nermin Nikšić) tražila od OHR-a pomoć da se sve odluke donesene u tom periodu ne bi proglasile nevažećim, s obzirom na to da su sudski procesi već bili krenuli. OHR je pomogao, vjerujući na riječ Zlatku Lagumdžiji i Nerminu Nikšiću kako će u što skorijem roku, pa još i obećali za šest mjeseci, provesti proceduru izbora novog KVP-a. Ne samo da od izbora nije bilo ništa, već je upravo SDP bojkotirao izbor, a onda je – kada je predsjednik Čavara sa dopredsjednicima dostavio rezultate prvog konkursa – tražeći dlake u moralnim likovima izabranih (što naravno nije problem), u Parlamentu konkurs poništen, pa je na ponovljeni uslijedila SDP-ova blokada u Domu naroda. Sve u svemu, prošla su još 23 mjeseca dok je Federacija dobila KVP: za to vrijeme Ćelam je i dalje bio predsjednik, a profesor Živković jedan i jedini član?! Po Zakonu, Komisija odluke donosi većinom glasova, a ima pet članova.
Vjerovali ili ne, Ćelam je bio predsjednik KVP-a i iz zatvora, no niko nije toliko naivan da pomisli kako je on sam i spremao i realizirao mutne poslove. KVP je davno već podijeljen na Ćelamove i ostale. Kao bliski suradnici vječnog mešetara na čelu KVP-a i u javnosti su pominjani likovi koji su iz očiju predsjednika čitali želje, a poslije ih ispunjavali, neki od njih i sami su kao vlasnici krivičnih prijava išli redovno na posao (i primali plaću) u KVP, ali i dobijali ponude koje se ne odbijaju, poput putovanja u Dubai, sa uključenim plaćenim šopinzima. Zauzvrat su sve po zakonu spremali papirologiju i materijale za sjednice, da ne kažem krčili puteve za povlaštena lica na tržištu kapitala, ali i one kojim će kriminalizirati neke druge, po čuvenom receptu izravnaj sve da bi se lopovluk relativizirao. Unaprijed se izvinjavam onima koje je Ćelam gotivio a ja ih izostavila, nema dovoljno prostora u kolumni da svi stanu, pa pominjem tek angažirane uposlenike Samira Vrana, Safiju Žilić, Omara Kokanovića, Edina Gičevića i Senada Terzića. Svi su oni dio raznih (policijskih, sudskih i tužiteljskih) slučajeva od kojih je slučaj svih slučajeva sarajevski Bosnalijek. A evo i nevjerovatne slučajnosti: em je Matej Živković krunski svjedok u nekoliko Bosnalijekovih slučajeva, em ove sedmice na dnevnom redu KVP-a treba biti potvrda imenovanja novog Nadzornog odbora ove kompanije?!
Mediji su početkom marta objavljivali kontradiktorne informacije o Skupštini dioničara Bosnalijeka. Otkazana, održana, Nadzorni odbor (ni)je imenovan: zapravo su starom Bosnalijekovom praksom dioničari spriječeni da uđu u fabriku, pa su se sastali izvan nje i izabrali NO koji nije po volji Nedima Uzunovića i njegove uprave. Farsa sa Bosnalijekom traje godinama, da ne kažem od spektakularnog odbijanja američkog Alvogena da podmiti tadašnju upravu kako bi otkupio paket dionica Vlade FBiH u kompaniji. Nakon američkog povlačenja, stigle su ruske pare i isti Uzunovićev background, nakon čega nekadašnji kadar Edina Arslanagića postaje sve i svja u Bosnalijeku, a sam Bosnalijek savršena mašina za paženje podobnih pod strogom paskom Uzunovića i njegovih zavičajnih prijatelja (asocijacija na Nikšića nije slučajna). S novim NO Uzunovićevoj vladavini dolazi kraj, ali i sehare firme postaju dostupne istražiteljima. Odluka je u rukama KVP-a, u čijem današnjem sazivu naravno ima i onih koji se potajno viđaju sa osumnjičenim i optuženim Blekićem. Ali ne i Matej Živković. Ekonomista od digniteta, javna je tajna, obilno je surađivao sa tužiteljstvom i sigurnosnim agencijama, uvjeren da je to najbolji put ka stabilnoj i sigurnoj Federaciji i njezinoj privredi.
Isto su prošli Rajlić i Alibegović
Da zlo bude kompletno, na profesora Živkovića, koji dosta dugo trpi pritiske i prijetnje, prvi put je pokušan atentat 15. februara. Napadač(i) su promašili. Od policijskih organa je tražio da taj podatak ne ide u javnost, no podijelio ga je sa svojim kolegama u KVP-u. Nikakvu zaštitu nije dobio. Čak je, tvrde neki izvori, na jednoj od posljednjih sjednica žestoko napadnut. Kaju li se zbog toga njegove kolege, nije poznato. Kao što, uostalom, nisu poznati ni raniji napadači na članove KVP-a: Milorad Rajlić je prije desetak godina napadnut motkom i brutalno je pretučen (pred svojim ulazom?!). Isto je prošao i Džafer Alibegović. Razlika je u tome što je Rajlić uprkos batinama ostao, dok je Alibegović shvatio poruku i povukao se. U ovom času nije pitanje šta će uraditi profesor Živković. Važno je da je preživio, uprkos profesionalnom ubici koji je, kažu, i prigušivač imao da ga zauvijek ušutka. Pravo je pitanje šta će uraditi istražitelji, a šta aktualni KVP. Od njih zavisi budućnost svih nas, jer KVP je taj koji garantira zakonitost tokova privrede. Ako istraga o atentatoru na profesora Živkovića potraje koliko i potraga za Leutarovim ubicom, nemamo se čemu nadati. Ćelamanje nam ne gine.
(Oslobodjenje.ba)
