Nakon što je čitavo Svjetsko prvenstvo odigrao na kokainu, veliki argentinski fudbaler Klaudio Kaniđa u svoju odbranu imao je da kaže: „Ako je kokain droga – onda sam ja narkoman“.
Izjave funkcionera DF-ovog satelita koji oko velikosrpske orbite kruži pod imenom „Crno na bijelo“, izrečene povodom formiranja nove Vučićeve vlade u Crnoj Gori, varijacija su Kaniđinih riječi.
Doktor Pavićević ističe kako to što će glasati za vladu kojoj se protivi zapad, vladu koju, kako najavljuju, EU i SAD neće priznati, ne znači da će on dozvoliti promjenu spoljnopolitičkog kursa Crne Gore.
Dritanova potpredsjednica, kojoj se ne mogu sjetiti imena, a ne da mi se da guglam, premda sam siguran da je zbog nečega značajna, o istoj stvari takođe govori biranim riječima. Te su me riječi, dozvolite da budem ličan, podsjetile na nešto što je mogao napisati Sveto Marović, pa URA-i poslati DHL-om, kao odgovor na onu potjernicu za njim koju je istom firmom u Srbiju poslao Dritan. Toliko je to što je potpredsjednica rekla bilo otmjeno a seljački, toliko mudro a glupo, tako jasno a nejasno, tako puno a prazno, da sam imao osjećaj da čitam klasičnu Marovićevu prdnjavu.
Umjesto da je na kursu ka Spužu, kamo mu je mjesto jer je snimljen kako prima mito, doktor Pavićević Crnu Goru održava na prozapadnom kursu i bdije nad spoljnopolitičkim prioritetima zemlje.
Razumijete: ako to što je zemlja koja je bila na putu ka EU izabere vladu koju EU ne priznaje znači promjenu spoljnopolitičkog kursa – onda smo mi promijenili taj kurs.
Ako to što smo izabrali vladu Demokratskog fronta, iako su SAD saopštile da neće sarađivati sa takvom vladom, znači promjenu spoljnopolitičkih prioriteta – onda smo mi promijenili spoljnopolitičke prioritete.
A može i ovako… Ako to što nam se jebe za Ustav znači da nam se jebe za Ustav – onda nam se jebe za Ustav.
Enter „Otvoreni Balkan“. Kako ide sa tom „regionalnom inicijativom“? Koju SAD, po riječima diplomatskih predstavnika te države, neće podržati ako u nju ne uđe i Kosovo? Hvala na pitanju, ide odlično. Eno barikada na sjeveru Kosova. Eno izvještaja da su Srbi pucali na NATO – konkretno na latvijske vojnike. Ako to što je ponovo otvoreno pitanje hoće li biti novog rata na Kosovu znači da je „Otvoreni Balkan“ šarada u koju mogu povjerovati samo beznadno naivne ili beznadno korumpirane ljudske jedinke te manje inteligentne vrste majmuna – onda je „Otvoreni Balkan“ šarada.
Enter Ćaki Lekić. Novi premijer kaže kako će ona koju će on voditi biti prva normalna vlada u Crnoj Gori. Komunisti su vjerovali da sa njima počinje istorija. Ćaki ide korak dalje: on poručuje kako sa njim počinje normalnost. Jasno. Ćakiju je normalno da mu zemlja bude pod međunarodnom izolacijom: takvu zemlju je diplomatski predstavljao. Ako uzmete u obzir šta je sve Ćakiju normalno…
Recimo to da brani politiku zemlje koja u tom trenutku vrši ratne zločine na Kosovu, a leševe mrtvih Albanaca prevozi u hladnjačama koje će završiti u lijepom, plavom Dunavu. Recimo da brani politiku zemlje koja je, nakon što je započela četiri rata (Slovenija, Hrvatska, Bosna, Kosovo) ušla i u peti, onaj sa Sjevernoatlantskim savezom…
Ako, rekoh, uzmete u obzir šta je tom čovjeku normalno, biće vam jasno kakvu će Crnu Goru stvoriti njegova „normalna vlada“. Uzgred… Velikosrpski nacionalizam je u 10 godina započeo pet ratova. I svih pet izgubio.Što je svjetski rekord. Mislite o velikosrpskom nacionalizmu šta god hoćete, ali to je impresivan rezultat.
Enter „demokratske promjene“. I šta kažete, dragi predstavnici EU i SAD: od demokratskih promjena u Crnoj Gori očekivali ste više? Niste mogli ni pretpostaviti da će, nakon promjena što stigle su na talasu Amfilohijevih litija, najveće manifestacije uličnog velikosrpskog nacionalizma još od 1989, Crna Gora postati klerikalni, kriptonacionalistički brlog? A vaši su vam crnogorski medijski i NVO informanti rekli da će sve biti u redu… I šta ćete sad? Nabiti te informante nogom u stražnjicu? Ili ih nastaviti slušati? Jer, kako bi rekao veliki argentinski mislilac Klaudio Kaniđa: ako to što vas neko nagovara na odluke u korist Rusije znači da taj neko radi u korist Rusije – onda on radi u korist Rusije.
I šta ćemo sad, svi zajedno?
A sad, što bi rekao Damir Avdić… Enter Džehenem.
(kolumna je, uz saglasnost autora, preuzeta sa portala CdM)
