Samo površnim praticima političke situacije u Bosni i Hercegovini moglo je šokantno zvučati obraćanje predsjednika HDZ-a Dragana Čovića bh. novinarima na sad već tradicionalnom “Druženju uz kavu” u prostorijama Parlamenta BiH tokom kojeg je formiranje vlasti sa strankama Trojke, odnosno “preglasavanje Bošnjaka”, nazvao greškom. Druženje se pretvorilo u verbalnom cipelarenje prvenstveno lidera NiP-a Elmedina Konakovića. Koji se motivi kriju iza ovakvog pristupa lidera HDZ-a?
Dvije godine nakon što je prilikom formiranja Vijeća ministara svjesno zanemario princip “legitimnog predstavljanja” koji mu je u tom momentu zbog odluke visokog predstavnika od 2. oktobra 2022. postao suvišan, jer je pozicija HDZ postala neprikosnovena izmjenama Ustava FBiH, odjednom se dosjetio da je “preglasavanje” Bošnjaka u Domu naroda PS BiH “greška” i “da se to više ne smije ponoviti”, a sve je opravdao “pritiskom prijatelja” iz međunarodnih institucija.
“Svi ljudi iz HDZ-a danas razgovaraju sa svima. pa čak i sa SDA. Ja osobno nisam razgovarao, različiti ljudi su razgovarali, da znate. Ono što treba uvažavati to je izborni rezultat. Ako smo jednom pogriješili, a jednom smo jako pogriješili. Dva puta ne smijemo pogriješiti. Tada smo pogriješili pod pritiskom prijatelja iz međunarodnih institucija. Ja mislim da tog pritiska više nikad ne može biti na taj način…To smo jednom uradili ni kad više, jasno sam rekao tim prijateljima. Greška je kad vas skupi neko iz vana i kaže morate napraviti takvu koaliciju. To smo uradili i to nije tajna. To ste vi gledali samo ste šutili kao i ja. Greška je kad sam u Domu naroda ja digao ruku da od Kluba Bošnjaka, njih pet, četiri budu protiv Ademovića, a mi podršimo Ademovića. Greška, to se više ne smije ponoviti”, rekao je Čović.
Nije bila u pitanju greška niti je pritisak stranaca bio presudan, jer je Čović na primjeru Južne interkonekcije pokazao da je spreman suprotstaviti mu se, već kalkulacija lidera HDZ-a da će mu Trojka, a nakon što je odlukom Schmidta dobio kontrolu Doma naroda FBiH u kojem je uglavnom koncentrisana politička snaga na koju se HDZ u najvećoj mjeri oslanja, isporučiti Predsjedništvo BiH usljed realne slabosti ove koalicije.
Ne kaje se Čović ni zbog “preglasavanja” Kluba Bošnjaka u državnom Domu naroda, niti zbog suspendovanja Ustava FBiH na 24 sata da bi se izbacila SDA iz federalne vlade, jer je on tome kumovao, jer nikakav pritisak ne bi urodio plodom da tog dana zastupnici HDZ-a u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH nisu podržali imenovanje nove Vlade FBiH.
Istina, Čović je zarad strateškog cilja da dobije člana Predsjedništva, pristao da se prvobitna odluka Schmidta od 2. oktobra blago reducira novom odlukom kojom je osim suspenovdanja Ustava FBiH, visoki predstavnik donio dodatne izmjene, kojima je uveo mogućnost da jedan od potpredsjednika FBiH može biti preglasan prilikom imenovanja Vlade, ali da nakon toga može uložiti veto koji mora potvrditi 3/5 etničkog Kluba u Domu naroda FBiH iz kojeg je prvobitno kandidovan.
Praktično to je značilo da će vam ubuduće za blokadu izbora Vlade FBiH u jednom od kluba biti potrebno 14 umjesto prijašnjih 13 delegata. Ne tako velika cijena za izglednu šansu da će dobije Predsjedništvo, otjera SDA u opoziciju i obesmisli DF, ali i djelovanje bilo koje druge građanske stranke.
Dvije godine kasnije Čović je pod pritiskom novih političkih okolnosti u kojima Trojka traži prekid saveza HDZ-a i SNSD-a posegao za alatom koji lideri srpsko-hrvatskog bloka najčešće koriste kad se obračunavaju sa svojim partnerima iz građanskih ili bošnjačkih nacionalnih stranaka, to jeste indirektno obraćanjem bošnjačkoj javnosti tokom kojeg se najčešće iznose poluistine s ciljem slabljenja njihove pozicije u očima onih od kojih u najvećoj mjeri zavisi njihova politička snaga, Bošnjaka.
Ipak, čini se da je njegova prva meta u tom smislu bio predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, a gotovo nikako ostali lideri spomenute koalicije.
Redale su se jedna za drugom rečenice kojima je širio strah i paniku u redovima NiP-a, da će biti zamjenjeni svojom matičnom strankom. Ne samo to, obesmislio je evropski put u kojeg se zaklinje, a kojeg isto tako lider NiP-a predstavlja značajnim nego što praktično jeste, rekavši da “pregovarački proces može trajati sto godina”.
Također, govoreći o preglasavanju Bošnjaka Čović je namjerno spomenuo Ademovića stavljajući težinu “grijeha” na NiP. Na kraju je poentirao da politički opstanak Konakovića zavisi od HDZ-a indirektno poručivši da je potpuno jasno ko je nezaobilazan faktor u vlasti.
“Mi smo zaustavili smjenu gospodina Konakovića, on to zna. Vrlo jasno smo kazali ako se u to dirne onda je sve odmah završeno”, rekao je Čović.
U stanju očaja nizom pogrešnih poteza lider NiP, zajedno sa Našom strankom, krenuo je u proces, mada je teško reći na čemu je on zasnovan jer Trojka nema realnu snagu za tako nešto, izbacivanja SNSD-a iz vlasti, jer mu ništa drugo nije preostalo.
Konaković je pune tri godine učestvovao u “čišćenju” biografije Dragana Čovića i HDZ-a u očima bošnjačke javnosti da bi mu Čović vratio poniženjem i ne samo to, već demantovanjem svega onoga što je lider NiP-a pozitivno govorio o Čoviću.
“Ma spašava se vjerujete, da prodiše čovjek (Čović). Da dobije korektnog partnera koji ne laže, koji radi u interesu države, u interesu Federacije BiH, u interesu mjesta u kojima je HDZ većina, da se tim ljudima poboljša život u BiH, prodisat će ti ljudi, zapamtite. Ovaj će proces pokazati, može donekle rehabilitovati HDZ i druge partnere ako se ispostavi da to jedini Izetbegović nije htio. Da on jedini nije htio pričat. To na njega liči. Od HDZ-a dobili smo tako pozitivan nastup da su nas čak pretekli u nekim idejama koje smo mi planirali delegirati u tim razgovorima”, govorio je Konaković prije dvije godine.
Na kraju, postavlja se pitanje zašto nakon svih ovih poruka Čović nije pristao na smjenu Konakovića?
Odgovor je jednostavan, trenutno je u fazi verbalnog disciplinovanja Konakovića s jasnom porukom da će završiti kao Bakir Izetbegović ukoliko nastavi solirati izbacivanjem HDZ-ovog najvažnijeg partnera Milorada Dodika, kojem Čović vjeruje više nego Plenkoviću, Milanoviću i svim ostalim hrvatskim liderima zajedno.
Čović ima spreman narativ za sve moguće situacije, trenutno je u fazi “žaljenja” Bošnjaka.
