“Nije vam to neka pljačka, da nosioci imaju neku pravosudnu zaštitu. Drugačije bismo se ponašali. Ovo su ljudi koji rade za BiH i koji nas predstavljaju u najboljem svjetlu”, reći će ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković objašnjavajući svoju odluku da dodijeli čak 284 diplomatska pasoša, što je najveći broj ikada u mandatu jednog šefa bh. diplomatije.
Konaković je diplomatske pasoše, kako je kazao, dodjeljivao isključivo po vlastitoj procjeni. Naglasio je da je ponosan na svoje odluke i na “multietničnost dodijeljenih pasoša”, te dodao kako će se taj proces nastaviti dokle god on bude ministar. I zaista, nakon što je jučer konačno objelodanjen spisak svih građana koji su u njegovom mandatu dobili diplomatski pasoš, svako se može uvjeriti da to i “nije neka pljačka”, kako je to zaključio i sam ministar.
Prije svega, treba reći da je Konakovićeva iznenadna transparentnost u objavi imena nosilaca pasoša nastala isključivo kao pokušaj preveniranja štete po njega samog i odluka koje je donosio kao državni ministar. U protekle skoro četiri godine otkako je imenovan na tu funkciju, brojni novinari i mediji, ali i pojedini parlamentarni zastupnici obraćali su se Ministarstvu vanjskih poslova sa zahtjevima za pristup informacijama ko je sve u tom periodu dobio diplomatski pasoš. Odgovore nikada nisu dobili. Svjestan da mu se kraj mandata neumitno bliži i da će nakon njegovog odlaska sa mjesta šefa bh. diplomatije spisak sa imenima svakako “procuriti” u javnost, Konaković je odlučio preduhitriti takav scenarij i sam objaviti imena.
A sada da vidimo ko se to sve našao među zaslužnim građanima koji Bosnu i Hercegovinu, kako tvrdi ministar Konaković, predstavljaju u najboljem svjetlu.
Najveći broj diplomatskih pasoša (164) dodijeljeni su u oblasti sporta. Tu se među zaslužnim građanima, prema Konakovićevoj odluci, našao i Adis Junuzović. Junuzović je vlasnik poznatog sarajevskog restorana “Baoli” i dobar prijatelj još poznatijeg Admira Arnautovića Šmrka, sa kojim često objavljuje fotografije na društvenim mrežama.
Prije godinu dana Istraga je objavila kako je predsjednik Nogometnog saveza BiH Vico Zeljković, uz pomoć Adisa Junuzovića i Admira Arnautovića Šmrka, formirao (para)navijačku grupu BH Hooligans sa ciljem obračuna sa BH Fanaticosima, koji na utakmicama nogometne reprezentacije BiH redovno skandiraju protiv Zeljkovića i rukovodstva Nogometnog saveza. Osim Junuzovića i brojnih sportista i sportskih radnika od kojih za mnoge šira javnost nikada nije čula, diplomatski pasoš od Konakovića dobio je i Vico Zeljković.
“Naučnicima smo podijelili diplomatske pasoše, najvećim privrednicima… Nećete naći nijednog politički povezanog sa mnom, ali naći ćete s drugim strankama”, tvrdi Elmedin Konaković.
Mi smo na spisku nosilaca pasoša, samo u oblasti privrede i poduzetništva, pronašli najmanje tri osobe koje su politički povezane s njim: aktuelni direktor BH Telecoma Amel Kovačević, te Konakovićevi “lobisti” iz Sjedinjenih Država Almas Šehić i Mirza Ustamujić. Kovačević je, kao što je poznato, na čelo BH Telecoma imenovan kao kadar NiP-a, a na tu poziciju došao je direktno sa mjesta savjetnika ministra Konakovića.
Što se tiče Šehića i Ustamujića, javnosti je već manje-više poznato sve o tome kako su njihovi lobistički pokušaji u SAD-u neslavno završili i prije nego što su počeli. No, iz nekog razloga (merhametluk, šta li?) Konaković je ipak procijenio da i njih dvojica zaslužuju diplomatske pasoše.
Kada je riječ o umjetnosti i kulturi, u toj oblasti diplomatski pasoš je prema procjeni aktuelnog ministra zaslužilo tek 19 umjetnika, među kojima su članovi Dubioze Kolektiv, Zdravko Čolić, Hanka Paldum, Dino Merlin, Enes Begović, Jasmila Žbanić-Ibrahimović, Amira Medunjanin, Aleksandar Hemon… U pitanju su većinom osobe sa respektabilnim karijerama i na međunarodnom planu, tako da možemo konstatovati opravdanost ovih odluka. No, to se ne bi moglo reći i za oblast nauke, u kojoj je pored nekih od vodećih bosanskohercegovačkih naučnika diplomatskim pasošem nagrađen i Semir Osmanagić, visočki guru čije je tvrdnje o postojanju drevnih bosanskih piramida početkom dvijehiljaditih svjetska naučna zajednica složno odbacila i ismijala, ocijenivši ih kao pseudoarheologiju bez naučnih dokaza. Protiv Osmanagićevog “projekta” piramida u Visokom javno su istupili Evropsko udruženje arheologa, američki arheolozi, ali i brojni domaći stručnjaci. Sve to, međutim, nije spriječilo ministra Konakovića da Semira Osmanagića proglasi naučnikom od značaja za državu, koji Bosnu i Hercegovinu “predstavlja u najboljem svjetlu”.
Tu su i predstavnici institucija i organizacija, njih ukupno deset, među kojima su Damir Bulčević, NiP-ov predsjednik Skupštine Brčko Distrikta osuđen za krivično djelo falsifikovanje isprave i politički nepovezan sa Konakovićem, te SDP-ovi načelnik Starog Grada Irfan Čengić i tuzlanski gradonačelnik Zijad Lugavić. Na spisku se našlo i nekoliko influensera-putopisaca i, na koncu, šest bivših članova Predsjedništva BiH.
Sve u svemu, nije to neka pljačka, kako reče ministar Konaković. Jer da bi neko zloupotrijebio diplomatski pasoš, prethodno bi taj dokument morao imati težinu, značaj i ugled koji mu pripadaju. A Elmedin Konaković je tokom svog mandata uspio maestralno da ga obezvrijedi. I na tome mu se mora odati priznanje.
