Samo dan nakon što je Agencija za bankarstvo Federacije BiH ukinula saglasnost za njegovo imenovanje u Nadzorni odbor Privredne banke Sarajevo, utvrdivši da je u više navrata prekršio zakonske odredbe o sprečavanju sukoba interesa i zaštitu interesa banke, Almir Badnjević je dobio novu funkciju. I to ne bilo kakvu, nego baš onako, “zvučnu” – izabran je za predsjednika Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini (IASABIH).
U bankarskom sektoru, dakle, regulator je procijenio da je Badnjević u obavljanju nadzorne funkcije prekršio zakon. U akademskom sektoru, međutim, nije bilo nikakvih prepreka da preuzme predsjedavanje institucijom koja u svom nazivu objedinjuje dvije najuzvišenije ljudske djelatnosti – nauku i umjetnost. Badnjević je na čelo IASABIH-a došao nakon smrti njenog osnivača i predsjednika, akademika Asima Kurjaka. Odluka je, kako je saopćeno, donesena na vanrednoj elektronskoj sjednici Skupštine 6. novembra.
Šta je, zapravo, IASABIH? Gdje su njeni naučni rezultati? Koje je projekte realizovala, koliko je istraživanja uradila, koje publikacije objavila? Kakav je njen doprinos bosanskohercegovačkoj nauci?
Na zvaničnoj web stranici Akademije o svemu tome nećete naći puno informacija. Pored općih mjesta o tome kako Akademija “okuplja vrhunske naučnike, umjetnike i stručnjake, provodi naučne aktivnosti, organizuje događaje i objavljuje publikacije”, stranica je najvećim dijelom još uvijek “u pripremi”.
Istina, od svog osnivanja u maju 2021. godine do danas, IASABIH je imala određene aktivnosti. Organizovane su svečane akademije, promovirani novi članovi, predstavljani projekti i međunarodne inicijative… Sve to, naravno, može biti dio rada jedne akademske institucije, ali teško da može biti zamjena za konkretnu i ozbiljnu naučnu djelatnost. A ako iko zna o važnosti nauke, onda je to bez sumnje upravo novoizabrani predsjednik Akademije dr. Almir Badnjević, autor brojnih naučnih i stručnih publikacija koji se, kako se navodi u saopćenjima koje najmanje jedanput godišnje šalje medijima, ubraja “među dva posto najcitiranijih naučnika u svijetu”. Taj podatak Badnjević ponosno ističe u svojoj biografiji, medijskim nastupima, a sada i u predstavljanju njegovog izbora za predsjednika Internacionalne akademije nauka i umjetnosti. Međutim, detaljniji uvid u međunarodnu bibliometrijsku bazu na koju se poziva otvara niz pitanja o tome šta tačno znači njegova tvrdnja o “dva posto najcitiranijih naučnika u svijetu”. A u nastavku teksta to ćemo i pojasniti.
ŠTA JE ZAPRAVO STANFORD–ELSEVIEROVA LISTA
Prije svega, Almir Badnjević se zaista nalazi na Stanford–Elsevierovoj listi najcitiranijih naučnika. To nije sporno. Sporan je, međutim, način na koji on to predstavlja javnosti jer se izostavljanjem ključnih podataka o metodologiji i stvarnom plasmanu stvara utisak da je riječ o naučniku koji pripada samom svjetskom vrhu.
Podaci iz najnovijeg izdanja ove baze, objavljenog 7. oktobra 2026. godine, pokazuju znatno drugačiju sliku.
Najprije treba objasniti o kakvom se rangiranju radi. Riječ je o bazi podataka pod nazivom Updated science-wide author databases of standardized citation indicators (Ažurirane svjetske baze autora sa standardiziranim pokazateljima citiranosti) koju objavljuje Elsevier, a čiju metodologiju su razvili istraživači sa Univerziteta Stanford. Podaci se preuzimaju iz međunarodne bibliografske baze Scopus. Lista se objavljuje u dvije kategorije: prva obuhvata ukupni utjecaj naučnika tokom njihove karijere, odnosno citate prikupljene do kraja prethodne godine. Druga mjeri utjecaj u jednoj kalendarskoj godini, bez obzira na to kada su citirani radovi objavljeni. Metodologija prema kojoj se vrši rangiranje također obuhvata više pokazatelja: ukupan broj citata, h-index, prilagođeni hm-index, broj citata radova u kojima je naučnik jedini autor, prvi autor ili posljednji autor, kao i kompozitni pokazatelj nazvan c-score.
Posebno je važan kriterij ulaska na listu. Prema zvaničnom objašnjenju Elseviera, naučnik se može naći u ovoj bazi ukoliko ispunjava jedan od dva uslova: nalazi se među 100.000 naučnika s najvećim kompozitnim rezultatom na svijetu ili pripada u gornja dva posto naučnika unutar svoje uže naučne podoblasti. To su dva potpuno različita kriterija. Drugim riječima, činjenica da je neko uvršten u bazu ne znači automatski da je među dva posto najcitiranijih naučnika u ukupnoj svjetskoj populaciji istraživača, ali može značiti da je dostigao određeni prag unutar svoje naučne podoblasti (i sami autori baze upozoravaju da se njihovi podaci ne smiju predstavljati kao apsolutni dokaz naučne izvrsnosti te da bibliometrijski pokazatelji imaju svoja ograničenja).
GDJE JE NA TOJ LISTI ALMIR BADNJEVIĆ
Prema podacima iz izdanja za 2026. godinu, Badnjević se na rang-listi koja mjeri utjecaj tokom cijele naučne karijere nalazi na 345.243. mjestu u svijetu. U njegovoj užoj naučnoj podoblasti – biomedicinskom inženjerstvu – zauzima 1.552. mjesto od ukupno 74.543 istraživača obuhvaćena tom kategorijom. To znači da je njegov prikazani plasman u toj podoblasti približno na 2,08 posto, ali ne i da je Badnjević među dva posto najcitiranijih naučnika u cijelom svijetu, kako on to prezentira javnosti.
Još zanimljiviji su podaci o samoj citiranosti. Na rang-listi koja mjeri citatni utjecaj tokom 2025. godine, Badnjević zauzima 146.300. mjesto u svijetu. Prema podacima iz izdanja Stanford–Elsevierove baze za 2026. godinu, Badnjevićevi radovi imali su ukupno 2.868 citata.
Kada se iz obračuna isključe autocitati, taj broj iznosi 2.206. Dakle, 662 citata otpadaju na autocitate, što predstavlja 23,08 posto ukupnog broja citata. Njihovo isključivanje mijenja i njegov plasman na svjetskoj rang-listi – sa 298.305. na 345.243. mjesto.
Autocitati sami po sebi nisu dokaz nepravilnosti. U naučnom radu sasvim je legitimno da istraživač citira vlastite ranije publikacije kada su relevantne za novo istraživanje. No, njihovo isključivanje važno je upravo zbog toga što omogućava objektivniji uvid u to koliko su radove nekog autora citirali drugi istraživači.
Badnjević tvrdi da je autor i koautor više od 200 naučnih i stručnih publikacija. Međutim, podaci iz različitih bibliografskih izvora pokazuju značajne razlike i nedosljednosti i u toj njegovoj tvrdnji.
Jedna od vodećih međunarodnih bibliografskih baza Scopus na njegovom profilu evidentira 152 dokumenta, dok OpenAlex prikazuje 179 radova. U njegovom CV-u dostupnom na stranici Univerziteta Warwick navedeno je ukupno 112 bibliografskih stavki, ali taj dokument obuhvata uglavnom radove do 2021. godine. Različiti datumi ažuriranja i obuhvati baza ne dozvoljavaju direktno poređenje ovih brojeva, ali nijedan od navedenih javno dostupnih izvora ne pruža ažuriran i provjerljiv popis kojim bi se potvrdila tvrdnja o “više od 200 naučnih i stručnih publikacija”.
Osim toga, broj publikacija ne može se poistovjetiti s brojem originalnih naučnoistraživačkih radova. Među najcitiranijim radovima ima preglednih članaka, stručnih i tehničkih radova, kao i istraživanja iz različitih oblasti, a u značajnom dijelu publikacija Badnjević je jedan od više koautora. Jedan od ilustrativnih primjera je iz januara 2023. godine, kada je u časopisu Technology and Health Care objavljeno čak devet njegovih radova o metodama testiranja različitih medicinskih uređaja. Svih devet radova objavljeno je u istoj tematskoj cjelini u kojoj je Badnjević bio gostujući urednik, a časopis ih je klasificirao kao tehničke napomene (Technical Notes), a ne kao klasične originalne istraživačke članke. U istom izdanju objavljen je i njegov urednički tekst-uvodnik (Editorial), koji se također pojavljuje u njegovoj bibliografiji. To naravno ne znači da ove publikacije nemaju naučnu ili stručnu vrijednost, ali pokazuje zašto je važno razdvojiti vrste radova i ne predstavljati ukupan broj bibliografskih jedinica kao broj originalnih naučnih istraživanja.
Titule i impresivne brojke u nauci ne bi trebale biti stvar self-made marketinga, nego provjerljivih rezultata, transparentnih kriterija i naučnog doprinosa. Ali kada je u pitanju Almir Badnjević, ekspert za biomedicinsko inženjerstvo, identifikacijske dokumente, bankarstvo i respiratore, skromnost i transparentnost je teško očekivati.
