Predsjednik Pokreta “Sigurna Srpska” (PSS) Draško Stanivuković u Istrazi sedmice najavio je da ozbiljno razmišlja o svojoj kandidaturi za predsjednika Republike Srpske (RS). Dok uvjerava javnost da može pobijediti na izborima, predsjednik SDS-a i najavljeni kandidat ove stranke za istu poziciju Branko Blanuša bori se sa neslaganjima unutar vlastite stranke.
Stanivuković je najavio opsežno istraživanje javnosti jer očekuje visok rejting. Siguran je i poručuje: “Neću ići na utakmicu ako nisam dovoljno spreman.”
“Potpuno sam blizu odluke da objavim kandidaturu za predsjednika Republike Srpske. Čak to može biti u sedmici koja dolazi. Nije da ne želim biti kandidat za člana Predsjedništva BiH. Mora čovjek biti realan. Razmišljam i o tome da li ja to mogu iznijeti. Ne želim da idem bilo gdje gdje nisam siguran da mogu izručiti rezultate“, kazao je Stanivuković u Istrazi sedmice.
Izjava Stanivukovića došla je nakon njegovog neuspjeha da pridobije podršku SDS-a za svoju kandidaturu za predsjednika RS-a.
Pokušaj jedinstva opozicije i nemogućnost dogovora
Stanivuković je predložio Blanuši, a što je dobilo podršku Predsjedništva SDS-a, ali ne i Glavnog odbora stranke, da se PSS i SDS ujedine na način da jednu trećinu članstva čine predstavnici PSS-a, a dvije trećine SDS-a. Dogovor je uključivao to da Blanuša trenutno ostane predsjednik tako uvećanog SDS-a, a Stanivuković kandidat za predsjednika RS-a.
Lider PSS-a je u Istrazi sedmice također kazao da je 90 posto članstva Predsjedništva SDS-a podržalo njegov prijedlog, međutim, kako saznaje Istraga.ba on je podržan sa 11 glasova, dok je sedam članova bilo suzdržano. Također, nisu svi članovi glasali.
Osim što u Predsjedništvu nije imao podršku kakvu tvrdi da jeste, većina članova Glavnog odbora SDS-a (42 od ukupno 76 prisutnih) bila je protiv njegovog prijedloga, odnosno za Blanušinu kandidaturu, stoga nije bilo mjesta za Stanivukovićeve želje.
Glavni odbor je tako poništio odluku Predsjedništva SDS-a o ujedinjenju sa PSS-om, u strahu da bi Stanivuković u ovom procesu dugoročno preuzeo sve poluge u proširenom SDS-u. Kao rezultat toga, Glavni odbor SDS-a je u konačnici kandidovao Branka Blanušu za predsjednika RS-a.
Kako saznajemo, prijedlog na Glavnom odboru da Blanuša bude kandidat došao je od njega samog, iako je prethodno zagovarao dogovor sa Stanivukovićem.
Pokušaji sklapanja dogovora s predsjednikom PDP-a štetili su Blanuši jer su ga prikazali pokolebljivim i neodlučnim. Dodatno ga je slabilo to što su se pregovori odužili, a sve zbog činjenice da Blanuša ničim nije uspijevao pridobiti Stanivukovićevu podršku za svoju kandidaturu.
Kako je i sam lider PSS-a želio tu poziciju dogovor je bio teško ostvariv, a neki od maksimalističkih PSS-ovih uslova za podršku Blanušinoj kandidaturi bili su čak i da Stanivuković bude predsjednik proširenog SDS-a. O tome je na sjednici Predsjedništva SDS-a govorio i Milan Miličević, odbacujući ideju kao neprihvatljivu.
S druge strane, Stanivuković je, kao i Blanuša, u pregovore ušao da bi dobio podršku za svoju kandidaturu za predsjednika RS-a i bio je spreman utopiti PDP i PSS u SDS kako bi bio kandidat te stranke. Na kraju, na sjednici Glavnog odbora SDS-a za to nije bilo dovoljno podrške s obzirom na racionalan strah od Stanivukovićevih megalomanskih političkih ciljeva i mogućnosti da bi, uz pomoć Beograda, uspio dospjeti na čelo SDS-a.
Rezultat pregovora: Izbori s dva opoziciona kandidata i jednim iz vladajuće strukture
Nemogućnost pronalaska zajedničkog jezika PSS-a i PDP-a, loši odnosi koji već duže vrijeme traju između dvije opozicione struje i strah SDS-a da ne smiju vjerovati novooformljenom Stanivukovićevom političkom pokretu razlog su što će opozicija na Opće izbore za predsjednika RS-a ove godine izaći s dva kandidata.
To im u startu umanjuje mogućnost da pobijede u izbornoj utrci s obzirom na to da će SNSD i stranke okupljene oko njih uložiti svu energiju u jednog kandidata, vjerovatno aktuelnog premijera Savu Minića, kojem je funkcija olakšavajuća okolnost u smislu političke promocije.
Na kraju bi se moglo dogoditi da bilo koji SNSD-ov kandidat s lakoćom dobije izbore, dok bi opozicioni kandidati odmjerili snagu između sebe, od čega bi na kraju imali samo saznanje o tome ko je bio u pravu da je popularniji.
Predizborna borba opozicionih stranaka je već počela ako uzmemo u obzir trenutnu situaciju u Modriči, gdje aktuelni SDS-ov gradonačelnik Jovica Radulović gubi većinu u skupštini zbog PSS-ovih odbornika.
Slične probleme PDP i PSS imaju i u drugim općinama, kao što su Teslić u kojem je gradonačelnik Milan Miličević ili Bijeljina, u kojoj je predsjednik Gradskog odbora SDS-a čak upozoravao na to da su PDP-ovi poslanici kupovali glasove za Sinišu Karana.
Koliko i kome će pomoći sukobi u opoziciji? Samo onima koji žele ostanak SNSD na vlasti. Iako Stanivuković u svojim medijskim nastupima aludira na vlastitu popularnost kao značajan argument da baš on bude jedini kandidat opozicije ostaje činjenica da je PDP ipak slabija stranka u odnosu na SDS, s slabijom lokalnom infrastrukturom, pa bi bilo logično da nema prvenstvo u odabiru kandidature na inokosne funkcije.
