Sporednim hodnicima sarajevskog Hotela Evropa Dragan Čović se sam probio do konferencijske sale. Pola sata, minimalno, čekao je ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova da mu se pridruži. Sastanak je, ukupno sa slikanjem, trajao pola sata. Ali dužina uopće nije bitna. Sergej Lavrov je samo formalizovao ono što svi znaju – Dragan Čović je ruski čovjek.
Ima jedan medij, reći će mnogi – ugledni, ali da ga ne pominjem sada, koji je nekad 2017. godine uradio intervju sa mnom. Zvučalo im je nevjerovatno to što sam rekao da je lider HDZ-a BiH službeni igrač Rusije na Balkanu, pa su objavljeni intervju ubrzo povukli sa svoje stranice. Ok, ne ljutim se. Zvučalo jeste nevjerovatno, ali obično istina u ovim vremenima i zvuči nevjerovatno.
Dragan Čović se, dakle, sreo sa Sergejem Lavrovim. Ranije je ruski ministar vanjskih poslova sreo Milorada Dodika i rukovodstvo Republike Srpske. Baš onako, po ruskom separatističkom protokolu.
Noć prije nego su Željko Komšić i Šefik Džaferović odlučili ignorisati posjetu ministra Lavrova razgovarao sam sa nekoliko prijatelja. Svi su priželjkivali ovakav scenarij i nekako je on bio logičan.
“Kukavica vjeruje da će saginjanje pred jačim i podilaženje sili umilostiviti siledžiju. Pa se oni više uzohole. Dignite glavu, uzvratite na psovku šamarčinom – mogu vas samo početi poštovati. Dakle, pitanje za profesore Filozofskog: šta se može pogoršati u odnosima BiH i Rusije”, napisat će moj odnedavni poznanik Kenan Efendić.
Ako ćemo iskreno – ne može se pogoršati ništa. Hoće li Rusija i ubuduće podržavati Dodika koji želi otcjepljenje RS-a i Čovića koji priželjkuje treći entitet? Hoće. Hoće li Rusija i dalje javno podržavati pravosudne institucije koje je stvorio Milan Tegeltija? Hoće. Hoće li Rusija razvaljivati institucije BiH? Hoće. Da li će tražiti ukidanje OHR-a, da li će destabilizirati izborni proces, da li će ometati BiH na putu ka NATO-u. Hoće. I sve će to raditi bez obzira na činjenicu da li su u Predsjedništvu BiH, pored Dodika, a nasuprot Lavrova sjedili Željko Komšić i Šefik Džaferović.
Rusija je moćna država. Odlučuje o svjetskim tokovima, miješa se čak i u američke izbore, razvaljuje EU, NATO, ucjenjuje plinom, pravi državne udare, čuva diktatore, podržava teroriste, okupira nezavisne države. Da li Bosna i Hercegovina ima snage da se odupre Rusiji? Nema. A da li ima izbora? Nema. Možda bi neko želio da BiH bude Čečenija, da ima svoga Ramzana Kadirova i da budemo miljenici Putinove Rusije. Da li bi vlastima u Sarajevu bilo lakše? Vjerovatno. No, nije ovdje stvar da li će nam biti lakše ili teže. Najlakše bi bilo otići u opoziciju, baviti se nekim kantonalnim pitanjima, veličati načelničke i vijećničke pozicije i biti “otvoren i prema istoku i prema zapadu”. Jer, zaboga, imate san da budete Tito poslije Tita. Da li je bilo lako donijeti odluku o “odbijanju” ministra vanjskih poslova jedne od tri najmoćnije države? Nije. Imali ste izbor da budete izdajnik ili da vaše poteze proglase “nediplomatskim”. Da li je odluka Željka Komšića i Šefika Džaferovića populistička? Da. Da li je državnička? Da. Hoće li biti posljedica? Vjerovatno. Ali nema nijedne državničke odluke bez posljedica. Kao što nema nijedne države bez državničkih odluka.
