Kad je Željko Komšić predložio da, nakon izbora, probosanske stranke formiraju vlast, tu ideju je odmah, vrlo drsko, odbio Nermin Nikšić. I bilo je to očekivano. Gdje će suza nego na oko, ko će izdati ako neće Nikšić. Šef SDP-a je, sjetimo se, istu ovu ponudu odbio i prije četiri, i prije osam godina. Zato mu je, po mom mišljenju, više nije trebalo ni upućivati.
Sama ponuda implicira da je Nikšić, uprkos svemu, ipak dio probosanskih snaga. Opasnost je bila u sljedećem: šef SDP-a se mogao privremeno, taktički suzdržati od toga da odbije Komšićevu ponudu. Mogao je, do izbora, prikriti svoje izdajničke sklonosti. Mogao je, recimo, ponoviti isto ono što je, prije godinu, odgovorio voditeljici FTV-a, na pitanje hoće li u koaliciju sa SDA i DF-om: “Možda niko neće moći formirati vlast, pa budemo morali svi napraviti nekakvu koaliciju.”
Da je tako postupio, Nikšić bi, uoči izbora, kod dijela glasača, ostavio dojam da ipak nije izdajnik. Srećom, to se nije desilo. Nikšićev izdajnički instinkt je, ovaj put, bio jači od njegove nesumnjive lukavosti. Drsko je odbacio i osudio Komšićevu ideju, da ne iskoristim težu riječ.
A onda se šefu SDP-a, u tome, pridružio niko drugi do Milorad Dodik, koji je bacio drvlje i kamenje na Komšićev prijedlog, nazvavši ga “sinonimom za unitarizaciju”. Dakle, zbog ideje o probosanskom jedinstvu ne diže se samo Nikšiću kosa na glavi, već i Dodiku.
Dodik je probosanskom jedinstvu, koje je ostalo na nivou ideje, suprotstavio postojeće srpsko-hrvatskog jedinstvo, oličeno u savezu SNSD-a i HDZ-a. A vidjeli smo, u prethodne četiri godine, koliko je to realno jedinstvo srpskih i hrvatskih nacionalista snažnije od Trojke. Pa zašto Nikšić rezolutno odbija da se, nakon idućih izbora, pokuša nešto drugačije od ovog mrcvarenja koje smo gledali u protekle četiri godine?
Iz vrlo jednostavnog razloga: zato što je izdajnik. Samo zato on najavljuje da Trojka namjerava, bez SDA i DF-a, formirati vlast na federalnom i državnom nivou. To znači da je Nikšić spremniji ostati u koaliciji sa SNSD-om i HDZ-om, nego ući u probosanski blok.
Vrhunske manipulacije
Za razliku od šefa SDP-a, Elmedin Konaković pribjegava drugoj predizbornoj taktici. Umjesto da govori o onome o čemu se pita, Konaković sve karte stavlja na ono o čemu se na pita – a to je izborna volja hrvatskih i srpskih glasača.
Predsjednik NiP-a, naime, već dvije godine najavljuje da će Trojka koalirati sa opozicijom iz RS-a i hrvatskom Petorkom. A ne kaže šta će, ako opozicija u RS-u ne pobijedi SNSD i ako Petorka ne pobijedi HDZ. Hoće li ponovo s Dodikom i Čovićem?
Hoće, naravno. Samo što mu se sada ne isplati da to kaže. Ali to nije ništa novo: Trojka od svog nastanka, jedno govori, a drugo radi. Ne samo Konaković, koji je bio najagilniji u zagovaranju koalicije Trojke sa HDZ-om i SNSD-om,
Sjetimo se da su iz Naše stranke, uoči prošlih izbora, govorili da nikada neće sa SNSD-om i HDZ-om, ili bar ne s obje ove nacionalne stranke istovremeno. Na kraju su Peđa Kojović i Sabina Ćudić glasali sa sve četiri svoje ruke da uđu u koaliciju sa Dodikom i Čovićem, a njihov tadašnji stranački šef Edin Forto se proslavio, nalazeći izgovor u poluretardiranom uvjerenju da je SNSD zauzeo proevropski kurs.
Mogućnost da će SNSD i nakon idućih izbora biti spreman da zauzme proevropski kurs, pa samim time ponovo prihvatljiv Našoj stranci, otvara i nova predsjednica Ćudić. Ona, naime, predlaže da se nova vlast na državnom nivou formira sa onima koji podrže nekoliko zakona na evropskom putu. To je formula, koja, ako bolje razmislimo, ne isključuje SNSD.
Na koncu, šta se desilo na početku ističućeg mandata, nego upravo ovo što Ćudić najavljuje i za naredni mandat: SNSD je i 2023. podržao dvije-tri mjere na EU putu BiH, sve samo da ostanu u državnoj vlasti, koja je nakon toga, četiri godine, bila pod kontrolom Dodika. Dakle, Ćudić se samo prividno razlikuje od Forte, a zapravo je spremna ponoviti sve njegove odluke.
Grijesi Naše stranke se dobro pamte, ali nažalost zaboravljaju se grijesi člana Predsjedništva Denisa Bećirovića. U predizbornoj debati, uoči prošlih izbora, Bećirović je, govoreći o tome ko će predložiti predsjedavajućeg Vijeća ministara, kazao: “Ne mora to biti HDZ, HDZ je također upropastio hrvatski narod u BiH i nije zaslužio povjerenje.”
A onda ne samo da je Bećirović podržao kandidatkinju HDZ-a za mandatara, već se čak hvalio da je to “najbrže formirano Vijeće ministara”.
Prema tome, kada Bećirović danas govori da je protiv SNSD-a i HDZ-a; kada se Konaković uzda da će srpski i hrvatski glasači konačno srušiti SNSD i HDZ; i kada Ćudić kaže da joj je formiranje vlasti sa SNSD-om prihvatljivo samo pod uslovom da Dodikovi zastupnici (ponovo) podrže dva-tri zakona na početku mandata, to nije nikakav garant promjene.
Zapravo su sve izgovori kojima se lideri Trojke pripremaju za scenarij ostanka u vlasti sa SNSD-om i HDZ-om: Konaković već ima u glavi spremnu izjavu da je on očekivao pobjedu Petorke nad HDZ-om i opozicije nad SNSD-om, ali… Isto tako Ćudić već ima spremnu izjavu da je ona za formiranje vlasti sa svakim ko podrži evropske zakone, što uključuje i SNSD… Isto tako, Bećirović ima spremnu izjavu da će on podržati Bošnjaka iz Trojke ili SDA za mandatara, ali se ne pita o cjelini državne koalicije (i eventualnom učešću SNSD-a i HDZ-a), pa nije do njega…
Izdajnici, nego šta
U knjizi Kratko pamćenje iz 1951, jedan od vodećih francuskih intelektualaca tog doba, ljevičar Jean Cassou, pojašnjava da je u temelju izdaje vjera izdajnika u kratko pamćenje naroda. Izdajnici rade to što rade, jer računaju da će sve biti zaboravljeno kroz godinu-dvije.
Cassou opisuje ponašanje francuskih izdajnika za vrijeme okupacije, kao da opisuje djelovanje Trojke u ovom mandatu: “Izmišljati kompromise da bi se umirila zla savjest, djelovati bez uvjerenja, htjeti ono što se neće, uzdizati kukavičluk kao pravilo u postupcima, i na kraju svega podvrći se vezanih ruku i nogu događajima – to znači izvući se iz škripca i dobiti na vremenu, ali ne i vladati.”
Osnovni problem Trojke upravo je u tome što nije vladala, pa je htjela ono što neće i umirivala je zlu savjest izgovorima. Njome je vladano. Ona nije samostalno donijela odluku da formira vlast sa SNSD-om i HDZ-om, već joj je tako naređeno iz Američke ambasade. Denis Bećirović nije donio odluku ni da će HDZ biti na čelu Vijeća ministara, ni da neće: Murphy je bošnjačkom članu Predsjedništva kazao kako će glasati. Liderima Trojke, koji nisu donijeli vlastite odluke, ostalo je da iznađu “proevropske” izgovore, kako bi umirili zlu savjest.
Jedina razlika u odnosu na stanje od prije četiri godine jeste u tome što su Ćudić, Konaković i Nikšić, umjesto da čekaju da prođu izbori, već sada počeli da iznalaze izgovore za koaliciju sa SNSD-om: “hrvatski i srpski glasači nisu podržali opozicione opcije”, “spremni smo na kompromise uime evropskog puta”, itd.
Jedino što je liderima Trojke neprihvatljivo, u istoj mjeri kao i prije četiri godine, jeste da se udruže sa SDA i DF-om, kako bi pokušali formirati Vijeće ministara sa srpskim ili hrvatskim opozicionim strankama. Kako reče vodeći izdajnik, Nermin Nikšić: nema ni govora o tome, jer Trojka će sama formirati vlast, pa ako treba i sa SNSD-om i HDZ-om.
Odgovor.ba
