Političko-medijski rat između šefa NiP-a i ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića i predsjednika SBB-a i utemeljitelja “Avaza” Fahrudina Radončića, koji traje već mjesecima, ušao je u novu dimenziju sa pokušajima institucionalne zabrane koncerta srbijanske pjevačice Jelene Karleuše u Sarajevu. Ministar Konaković najavio je da će zatražiti od MUP-a Kantona Sarajevo da zabrani Karleušin koncert u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju jer je, kako je naveo, riječ o osobi čiji nastupi izazivaju nacionalnu i vjersku mržnju.
“I ne govorite kako ovo nije posao ministra vanjskih poslova, ne pišite kako ne treba da se spuštam na taj nivo. Ja reagujem na pojavu kojom se negatorima genocida prašta i dozvoljava da nas dalje ponižavaju. Reagujem na pokušaj da se normalizuje takvo ponašanje”, napisao je Konaković na društvenim mrežama.
Odmah na početku treba biti potpuno jasan. Izjave Jelene Karleuše o Srebrenici predstavljaju prije svega vrijeđanje žrtava, njihovih porodica i nepoštivanje presuda međunarodnih sudova. Negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca kojem, nažalost, prečesto svjedočimo u našem javnom prostoru nije tek „drugačije mišljenje“, nego moralno i civilizacijsko posrnuće. I ne samo to – prema Krivičnom zakonu BiH, negiranje, pokušaj opravdavanja genocida i veličanje ratnih zločinaca je krivično djelo, jednako kao i izazivanje nacionalne i vjerske mržnje. Zato, ako u tom smislu postoji odgovornost Jelene Karleuše, ministar Konaković kao i svaki drugi građanin protiv nje može podnijeti krivičnu prijavu. Ali, kada ministar vanjskih poslova u saradnji sa policijskim „organima reda“ počne određivati koji pjevači smiju, a koji ne smiju nastupati zbog svojih političkih stavova, ulazimo na veoma sklizak teren.
Prije skoro deset godina na RTRS-u je emitovan prilog o masakru na sarajevskoj pijaci Markale. Novinar RTRS-a, autor priloga otvoreno je zastupao tezu da je masakr naredio lično predsjednik RBiH Alija Izetbegović kako bi „isprovocirao“ intervenciju NATO-a protiv Vojske RS. Nekoliko dana kasnije, isti taj novinar RTRS-a stajao je zajedno sa brojnim drugim novinarskim ekipama ispred zgrade Delegacije EU u centru Sarajeva „po zadatku“, čekajući izjave političara koji su bili na sastanku sa zvaničnicima EU. Tog dana došao je poslom u Sarajevo kao i svih drugih dana, a dolazi i dan-danas. Je li ga trebalo uz primjenu „opravdane policijske sile“ zauvijek prognati iz Sarajeva, zabraniti mu da dolazi, spriječiti ga da radi ono za što on smatra da je novinarski posao? Da li bi ministar Konaković zbog niza sramnih priloga RTRS-a u kojima se prekrajaju i falsifikuju historijske činjenice o opsadi Sarajeva, Markalama, srebreničkom genocidu, Tuzlanskoj kapiji…, trebao principijelno odbiti kada ga, recimo, Mato Đaković pozove da gostuje u „Teleringu“? Možda i bi, ali eto – nije.
Češki pisac, disident i bivši predsjednik Václav Havel upozoravao je da sloboda jednog društva ne nestaje samo kroz otvorene zabrane, nego mnogo češće kroz sistemsko kreiranje atmosfere u kojoj ljudi unaprijed znaju šta je dopušteno govoriti, pisati, kako se ponašati, a šta nije. U takvom ambijentu formalna zabrana često više nije ni potrebna. Dovoljno je da postoji jasna politička poruka o poželjnim i nepoželjnim obrascima mišljenja i ponašanja.
Teško se oteti dojmu da politička vlast u Bosni i Hercegovini, jednako kao i u Hrvatskoj i Srbiji gdje su se slični slučajevi često dešavali posljednjih godina, gotovo perverzno uživa u nametanju administrativnih zabrana pjevačima, pozorišnim i filmskim rediteljima, piscima… Potpuno je jasno da je Jelena Karleuša, koja je prije samo nekoliko godina bila jedan od najvećih kritičara vlasti u Srbiji među javnim ličnostima, danas osoba koja je dobrovoljno „podlegla“ podršci i izdašnom finansiranju Vučićevog režima i otužno pogazila vlastite principe i stavove „za šaku dinara“. Međutim, šta će se desiti ako Konaković, uz podršku NiP-ovog kantonalnog ministra policije Admira Katice, uspije u svojoj namjeri da zabrani njen koncert? Šta ćemo ako Aleksandar Vučić na cenzuru svoje omiljene pjevačice u Sarajevu sutra odgovori, naprimjer, zabranom nastupa Dine Merlina u Srbiji, koju su prije par godina online peticijama i javnim pozivima zagovarali srpski radikali i desničari?
Zabrana koncerta Jelene Karleuše u Sarajevu neće ni najmanje doprinijeti borbi protiv revizionizma i negiranja genocida, kako to očekuje Konaković, ali bi sasvim izvjesno mogla proizvesti recipročne zabrane nastupa bh. pjevača i umjetnika u Srbiji. Karleušine stavove treba javno osporavati i suočavati s činjenicama. Građani Sarajeva imaju puno pravo da bojkotuju njen koncert ako to žele. Mediji, kao i političari, imaju pravo kritikovati njene izjave. Publika može da joj okrene leđa i da je izviždi kad izađe na scenu. Ali država i predstavnici njenih institucija ne bi smjeli imati pravo da budu arbitar mišljenja i političke podobnosti. Sloboda izražavanja ne postoji zbog onih s kojima se slažemo, nego upravo zbog onih čije stavove smatramo pogrešnim, uvredljivim ili odbojnim. I ona se ni u kojem slučaju ne može braniti autokratskim, cenzorskim metodama zabrana.
